Kad vam se desi da četiri puta u toku jedne godine odete na ovu lepoticu
u srcu Maljena, morate se zapitati da li ste tamo ostavili svoje srce. A
ako upijete u sebe miris sva četiri godišnja doba, osvojeni ste za ceo
život.
 |
foto Jelena Dilber |
|
|
Prvi susret sa
Divčibarama nije bio blistav. Došla sam tamo jednog
prohladnog maglovitog prolećnog dana. Put je vijugao, a vrh je bio u
oblaku. Kada sam stigla, i sama sam upala u maglu. Sve lepote bile su
obavijene vlažnim senkama.
 |
foto Jelena Dilber |
|
|
Tek ujutru ukazala se raskoš prirode. Sunce je svojom toplinom
rasteralo oblake i prosulo svoj sjaj po vrhovima drveća preko kojih se
cepala izmaglica. Tog dana prvi put sam otišla u šetnju i zauvek se
zaljubila u ovu nenarušenu oazu lepote i svežine.
 |
foto Jelena Dilber |
|
|
Danima sam istraživala livade prepune šarenih cvetova i žutih i belih
narcisa čiji se miris tako opojno mešao sa žuborom potoka
Žujana i neumornim kreketanjem žaba.
 |
foto Jelena Dilber |
Hodala
sam kroz orošenu travu dok su kapljice drhtale na mojim cipelama.
Otkrivala sam tajne tihe i još uvek očuvane prirode i stapala se s njom.
 |
foto Jelena Dilber |
|
|
Kad je došlo leto, poželela sam ponovo da odem na Divčibare. Kao da me
je nešto vuklo, jedva sam čekala da pređem prugu i počnem da se penjem
ka Mionici, a potom lagano uz uspone Maljena, pored pašnjaka i livada na
zelenim padinama.
 |
foto Jelena Dilber |
|
|
Čak i u centru ovog malenog mesta vlada umirujuća tišina. Sa njom se
nekako prirodno spaja majušna crkva Svetog Pantelejmona, prijatno hladna
u vrelom letnjem danu, u kojoj samo pucketanje sveća narušava mir.
 |
foto Sonja Sofronić |
|
|
Tada sam prvi put otišla na vidikovac
Ljuti Krš i ostala bez daha
videvši sa ovog visokog kamenog grebena divnu panoramu naše prelepe
Srbije. U nedogled pružao se kanjon čudesne
Crne reke koja je vijugala
među strmim obroncima planina prekrivenih gustim šumama i u kojoj se
ogledalo blistavo letnje sunce. Na horizontu su se ocrtavali
Medvednik i
Jablanik, a bliže nama padine
Bukova. Maljen je ovde najlepši u svojoj veličanstvenoj lepoti.
 |
foto Jelena Dilber |
|
|
Poželela sam da još više istražim ovu planinu neobične lepote. Sledećeg dana otišla sam na
Golubac stazom kroz livade i mirise Divčibara. Na ravnom vrhu pogled puca na sve strane, ka Valjevskim planinama: Povlenu, Maglešu, Medvedniku i Jablaniku, a u daljini se lenjo proteže Cer. Leto je nosilo svoje mirise i zvuke i opijalo sva čula.
 |
izvor: panoramio.com |
|
|
Tada su se Divčibare još više upile u moje srce. Došla sam im ponovo na
jesen. I u kratkim danima blistale su u nijansama crvenih, žutih i
smeđih boja drveća koje se sprema za hladne dane.Gledala sam njihovu lepotu sa najpopularnijeg vidikovca
Paljba i Srbiju na dlanu kako se rasula sa maljenskim selima dok iznad njih kao da se nadmeću vrhovi
Crnog vrha i
Kraljevog stola.
 |
foto Jelena Dilber |
|
|
Sa druge strane kao da ih čuvaju veliki Povlen, tako blizu, da ti se čini da možeš rukom da ga dohvatiš, a pored njega Jablanik i Medvednik. Blistava lepota u tišini u kojoj se zaboravlja da na svetu išta može da bude loše.
 |
foto Jelena Dilber |
|
|
U tu zlatnu jesen gledala sam lepote Srbije i sa vrha
Velika pleć i uživala u obroncima Ravne gore, Suvobora, Ovčara, Kablara i kupastog Subjela. A kad tišina obavije ceo kraj može se čuti čak i šuštanje Crne Kamenice, koja dubi svoj kanjon duboko pod nama.
 |
foto Jelena Dilber |
|
|
Popela sam se tada na
Crni vrh i posmatrala suton jednog novembarskog
predvečerja kad su se ljubičaste i purpurne nijanse sunca koje se gasi
stapale sa jarkim jesenjim tonovima. I dok je Povlen goreo u požaru
sunčevih zraka, daleko na obzorju su se videli obrisi Kopaonika,
Zlatibora i Tare. Prizor je bio toliko lep da se urezivao duboko u dušu i
ostajao zauvek u mislima.
 |
foto Jelena Dilber |
|
|
Poželela sam da vidim Divčibare i u zimu. Onda kad su prekrivene snegom
tako belim da od njega suzi oko. Onda kad su grane borova teške i
izgledaju kao velike blještave kupe. Onda kad je nebo tako modro da ne
možeš da veruješ da ikada na njemu može da bude sivih oblaka. Onda kad
je vazduh tako svež da ga osećaš kao melem kad duboko udahneš. Onda kad
ponovo dođeš i osećaš da tu počinješ da pripadaš.
 |
foto Đorđe Grujičić |
|
|
Zato Divčibarama moraš uvek da se vraćaš. Ne samo zato što te opijaju
sveži izvori skriveni u tamnim šumama, proplanci obasjani suncem i tople
zvezdane noći, već i zato što u ovom miru i spokoju čovek pronađe sebe i
oseti koliko je zaista deo prirode i njene lepote.
 |
foto Jelena Dilber |
Нема коментара:
Постави коментар