петак, 19. јануар 2018.

Glečeri – uspomena planete na davna ledena doba




Blještava belina pod modrim nebom. Plavičasta gomila leda koja lagano, najčešće nevidljivo golim okom, klizi nizbrdo. Ledena reka koje se sliva nad večno uspavanim snegom. Ovo je najmoćnija sila prirode koja nezaustavljivo struže zamrznuto tlo i stene i stvara velike i duboke doline. Glečeri tako svojom veličanstvenom moći prave najlepše kutke prirode i podsećaju kako je nekada izgledala naša planeta dok je dremala okovana ledom.

izvor: pixabay.com


Ovako od vrha visokih planina počinje glečer ili lednik koji se, survavajući se na vrtoglavih visina, spušta i ogromnom snagom sopstvene težine gura zbijeni sneg, velike odronjene stene i krhotine iskidanog kamenja. Ostavljajući za sobom veliki krš i lom tokom laganog ali nemilosrdnog silaženja pretvara se u džinovsku strugalicu koja krči i grebe doline pred sobom i menja sve našta naiđe.

izvor: pixabay.com


Najpoznatiji delovi naše planete u kojima se nalaze karakteristični lednički krajolici su uglavnom planinska područja severa Evrope, Evroazije i veliki deo Severne Amerike. Tokom poslednjeg ledenog doba, koje se završilo pre desetak hiljada godina, ove oblasti bile su zatrpane velikim ledenim pločama, od kojih je većina bila debljine čitav kilometar. Od tada pa do danas one se lagano tope i spuštaju u velike doline koje stvaraju same.

izvor: pixabay.com


Led iz tih ogromnih ledenih prostranstava sada se nalazi još samo na polovima i vrhovima visokih planina na kojima još uvek vlada večni sneg. 

izvor: nationalgeographic.com


Velika ledena prostranstva Antarktika i Grenlanda u nauci se nazivaju kontinentalnim lednicima ili ledenim pločama zato što se na njima led stalno kreće obalama, gde se, dolazeći u dodir sa vodom, glečeri odlamaju i plutaju stvarajući velike sante i ledene bregove.

photo Jason Auch


Tako se sredinom prethodne godine od antarktičke ledene ploče odlomila najveća santa leda na svetu. Sa površinom od skoro 6 hiljada kvadratnih metara ona je najveća zabeležena otkad postoje merenja. A pukotini koja se na njoj prvobitno pojavila bilo je potrebno sedam godina da se produbi i zauvek je odvoji od kontinenta. 

izvor: pixabay.com


Na Antarktiku se nalazi i najduži glečer na svetu – Lambert, koji je dug 402 kilometra. 

izvor: rses.anu.edu

Pored njega su i Hjubard i Ketlic, koji se nalaze na novozelandskoj teritoriji večno zamrznutog kontinenta.

izvor: newzealandgeographic.com


Na severu Grenlanda se nalazi najbrži lednik na svetu. To je Kvarajak, koji dnevno pređe 20 do 25 metara.

izvor: constantinalexander.net


U njegovoj blizini je i drugi po dužini lednik na svetu – Peterman, sa dužinom od 200 kilometara. Nešto zapadnije nalazi se još jedan ogromni glečer – Humbolt, koji ima najveću širinu na svetu – čak 95 kilometara na svom završetku. Oba ova glečera sežu u dubinu do 3 kilometra.

izvor: twitter.com


Na planinama je situacija malo drugačija. Glečeri mogu da nastanu na bilo kojoj visokoj padini na kojoj se godinama skuplja i ostaje sneg. Kada postane težak, a duboko ispod počne da se topi, velika masa počne da klizi.

izvor: pixabay.com


Na strmijim delovima svog puta lednik može da preraste u vodopad. Takva masa ledenih odlomljenih blokova na svojoj površini stvara pukotine prekrivene ledenim mostovima i snegovima. Takav je vodopad Kumbu koji se nalazi na južnom sedlu Mont Everesta i za alpiniste je najopasnije mesto na svetu.

izvor: pinterest.com


Dok se spušta, glečer usput skuplja sve našta naiđe i tako osnažen može da izdubi stenu dvadeset puta brže nego reka. Na taj način lednici godišnje ostružu čak 3 milimetra površine stene i pomiču ih i razbacuju po nižim ravnim predelima.

izvor: wikipedia.com

Doline koje dube najlepši su prizori naše planete. Najfascinantnija je svakako Josemiti u američkoj državi Kaliforniji. Ovaj kraj je pre 10 miliona godina bilo predeo niskih brežuljaka, ali su se pomeranjem planina izdigle granitne stene među dolinama reka. Sedam miliona godina kasnije započelo je ledeno doba i tada se sve zaledilo. Od tada glečeri su počeli da se pomeraju, uglačavali su stene i još više dubili doline. Kada se pre deset hiljada godina led otopio, veliko jezero ispunilo je duboku dolinu Josemiti. 

izvor: nationalparkformation.com

I ono se vremenom isušilo i iza sebe ostavilo plodnu dolinu između veličanstvenih granitinih stena i veliki kanjon Tuluna. Danas je Nacionalni park Josemiti poznat po svojoj neverovatnoj lepoti, veličanstvenim oblicima stena, strmoglavim vodopadima i džinovskim sekvojama.

izvor: climbingformation.com


Na krajnjem severu Severne Amerike nalazi se carstvo leda i tišine. U davno doba veliki glečer Lorentid prekrivao je ogromno prostranstvo Kanade i veći deo Sjedinjenih Američkih Država više puta tokom različitih perioda ledenih doba. Kada je počeo da se povlači, iza njega su ostale prirodne lepote koje oduzimaju dah. 

izvor: pinterest.com


Zahvaljujući njemu na kanadskoj teritoriji nalaze se neka od najlepših zaleđenih ostrva i arhipelaga. Takvo je ostvo Elzmir, čiju su obalu milionima godina dubili glečeri. Tako je nastao i fjord Arčer, čiji duboki kanjoni imaju litice visoke i 700 metara i sa tako strahotnih visina obrušavaju se pravo u more.

photo Mick Hartley


 
Na ostrvu Njufaundland glečer se spustio u dolinu duboku 600 metara i odvaljujući strane planine Long Rendž, na samom dnu napravio kanjon i u njemu ledničko jezero Vestern Bruk.

izvor: flickr.com


Kanadska provincija Alberta poseduje nacionalni park izuzetne lepote. To je Banf, planinsko jezersko područje čije su planine nastale pre 70 miliona godina. Sa njih se spustio glečer Kolumbija, koji je za sobom ostavio mnogobrojna lednička jezera. 

izvor: thetripwishlist.com

Jedno od najlepših je jezero Luj, poznato po raskošnoj lepoti zahvaljujući glečerskom mulju nataloženom na njegovom dnu koje prelama svetlost i daje neverovatan smaragdni blistav odsjaj. 

izvor: pixabay.com


Najviše lednika ipak je na Aljasci. Toliko ih je mnogo da je cela jedna ogromna uvala nazvana Zaliv glečera

izvor: pixabay.com

Oni se još od ledenog doba povlače pa se i dan-danas na sve strane čuje lomljava i pljuskanje ogromnih komada leda veličine njujorških nebodera kako se odlamaju sa ledenih odseka i padaju niz obale Aljaskog zaliva. 

izvor: pixabay.com

Iza 4 hiljade godina starog ledenog pokrivača tada se ukazuje gola zemlja koja je preživela svoje poslednje ledeno doba na koje ponovo mogu da se vrate biljke i životinje. 

izvor: thenewyorktimes.com

U ovom nacionalnom parku na granici Sjedinjenih Američkih Država i Kanade nalaze se mnogobrojni fjordovi koji zadiru i do 100 kilometara u kopno i čak 16 glečera koji se sa vrhova visokih i preko 4 hiljade matara bučno lome spuštajući se pored bujnih četinara, sve do hladnih voda severnog Pacifika. Ispod crvenih i zelenih odblesaka polarne svetlosti glečeri se sve više tope i smanjuju jer se svake godine više snega leti otopi nego što zimi ponovo padne.

izvor: smithsonianjourneys.com


Ni Južna Amerika ne oskudava u lepotama ledničkih umetničkih prstiju, naprotiv. Najspektakularniji prizor koji glečeri mogu da naprave događa se svake dve ili tri godine u nacionalnom parku Los Glasijares na jugu Argentine.

izvor: elfinancijero.com

Jezero Argentino nalazi se ispod ledene kape Patagonije u blizini najviših vrhova Anda. Najveći od njih je Upsala, koji se spušta ka jezeru i neprekidno gura velike plavičaste ledene bregove. 

izvor: wikimedia.com

Međutim, od svih njih najzanimljiviji je lednik Moreno, koji kao i ostali klizi niz planinu ka jednom od rukavaca jezera. 

izvor: pixabay.com

Kad stigne do vode, on se ne zaustavlja već nastavlja dalje, kao ogromni ledeni zid visok 60 metara preko jezera ka suprotnoj obali čupajući pritom četinare koji se nalaze u bujnim šumama uz obalu. Tako stvara pravu branu a kada jednom u nekoliko godina led popuca, zaustavljena voda uz strahovit prasak i zaglušujuću grmljavinu probije svoju prepreku i pokulja napred. 

izvor: getyourguide.com

Da je Patagonija pravo carstvo lednika, dokaz su i čileanski planinski vrhovi Kuernos del paine, koji se izdižu u južnom delu Anda. Ovi, u prevodu sa španskog, granitni rogovi pameti nastali su radom vulkana kada je lava izbila na površinu i stvrdnula se. A njihov fantastičan oblik zaobljenih vrhova i vertikalnih litica dali su im glečeri koji su se spustili u dolinu i od svoje istopljene vode stvorili prelepa modra jezera i živopisne močvare prekrivene crvenom, zelenom i žutom mahovinom. 

izvor: torresdelapaine.com

Na severu Evrope, ne velikom Skandinavskom poluostrvu nekada je bio večiti sneg i led. Lednici su silazeći sa norveških planina stvarali doline u obliku latiničnog slova U, koje je pre mnogo hiljada godina prekrila voda i tako su nastali fjordovi.

izvor: pixabay.com


Najveći evropski lednik Aleč izgleda kao da krivuda sa visokih vrhova Alpa u središnjem delu Švajcarske. Dug je 20 kilometara a na najvišem vrhu izmerena je debljina lednika od 900 metara. Na tom mestu spajaju se četiri velika snežna polja koja ga snabdevaju snegom i ledom. Ovo je i jedno od najvećih razvođa Evrope jer se odavde otopljene vode slivaju u Severno more i Rajnu sa jedne i Ronu i Sredozemno more sa druge strane. Nažalost, zbog stalnog povećanja temperature na planeti on se lagano povlači. Kakve su mu dimenzije bile u ledeno doba pokazuju stabla i korenje drveća koji dostižu starost od čak 3 hiljade godina.

izvor: zanimljivageografija.com


Koliko glečeri menjaju reljef i zajedno sa prirodom stvaraju lepotu dokaz je i upravo reka Rona, koja zapravo i nastaje od njih. Umesto izvora koji svaka reka mora da ima, njen je izvor sam Ronski glečer kod prevoja Gothard u švajcarskim Alpima, od čijeg laganog topljenja ona nastaje.

izvor: beanari co.uk.


Ali najspektakularnije slike koje uz lednike stvara priroda vide se na Alpima. Na najvišem evropskom planinskom vrhu Monblanu ogromna zamrznuta reka teče niz krševitu vijugavu dolinu.

izvor: pixabay.com

To je njegov najveći glečer, Mer de Glas, koji uz nazubljene vrhove i ledene provalije već 250 godina oduzima dah hrabrim alpinistima svojom jedinstvenom lepotom. I ne samo njima, ovo je mesto koje je svojom veličastvenom i strahovitom lepotom ostavilo trag u nekim od najlepših svetskih književnih dela. Najpoznatiji je roman Meri Šeli Frankenštajn, koji je ova slavna engleska književnica smestila na ledene padine Mer de Glasa i Mon Blana.

izvor: on2in2.com

Ko ne želi da se penje i uživa u pogledu koji se polako menja, može ovu ledenu raskoš posmatrati i iz žičare koja se penje iznad šuma smreke i borova sve do hotela na samoj ivici glečera.

izvor: chamonix.com


I čuveni nazubljeni oblik vrha Materhorn je nastao kao posledica rada glečera. Ova planina na granici Italije i Švajcarske nastala je pre 50 miliona nastala kroz sudar dve tektonske ploče afričkog i evropskog kontinentai tako je nastao njegov rog. A da u ledenoj tišini ostane toliko strm da na njemu ne mogu ni snegovi da se zadrže, pobrinuli su se glečeri ledenog doba. Spuštajući se sa njegovog vrha načinili su ovalna udubljenja  u kojima se zadržavao sneg i lagano spuštao ka podnožju. Hiljadama godina odseke je strugao led i ostavljao iza sebe strme i izlomljene strane. Od svega ostao je vrh oštrih nazubljenih ivica koji je i dan-danas teško osvojiti.

izvor: pixabay.com


Kada su se lednici povlačili sa planina iza njih su ostajale izdubljene nizije koje su se napunile vodom. Tako su nastala mnogobrojna švajcarska jezera, od kojih su najveća Bodensko, Ciriško i Ženevsko.

izvor: militaryingermany.com


Nešto južnije, preko Pirineja, planinskog lanca koji deli Španiju od Francuske, nekada se protezao ogromni lednik. Kada je počeo da se spušta sa tri najveća planinska vrha Perdido, Silindro i Ramon, poznatija kao Tri sestre, nastale su četiri planine. 

izvor: spain-holiday.com

Spuštajući se ka nižim delovima, glečer je pre 15 hiljada godina lomio šume bukve i ariša i mnogobrojna zimzelena stabla ostavljajući za sobom pustoš. Usput je stvorio jedan ovalni plato, prirodni amfiteatar, spektakularni Sirko de Soaso, sa čijih se stena spušta čuveni vodopad Konjski rep. Nastavljajući dalje, lednik je stvorio duboki kanjon Ordesa kojim teče reka Arazas.

izvor: shutterstock.com


 Azija je kontinent na kome se nalaze glečeri na najvećim visinama. Na velikom planinskom vencu planini Karakorum, koji se proteže između Pakistana, Indije i Kine, nalazi se najviše vrhova viših od 8 hiljada metara, među kojima je i K2, drugi po visini vrh na svetu. U ovom najzaleđenijem delu naše planete nalaze se i dva najveća glečera na svetu koja su van polarnih regiona. To su Sijačen i Hispar Bjafo. 

izvor: wikipedia.org


U najudaljenijoj oblasti sveta, na Novom Zelandu, takođe postoje glečeri koji ispunjavaju strahopoštovanjem svakoga ko se zaputi u ovaj deo sveta. Oni se nalaze na Južnim Alpima, planinama Južnog ostrva. Na ovom mestu se sa 3.725 metara nalazi i najviši vrh Novog Zelanda, planina Kuk ili, prema nazivu lokalnog stanovništva, Aoraki. 

izvor: panoramio.com

Ovo je oblast na kojoj se u prošlom veku nalazilo čak tri hiljade lednika, od kojih su se mnogi povukli zbog otopljavanja planete. Najveći od svih, Tasmanijski glečer, smanjio se za čak 6 kilometara. Svi oni stvorili su velike ledničke doline i ispunuli svojim otopljenim vodama mnoga jezera, kakva su jezero Koleridž i Vakatipu.

izvor: backcountrybibles.com


I na području Balkana nekada je bilo mnogo lednika. Od njihovog spuštanja i topljenja nakon ledenih doba na visokim planinama ostala su lednička jezera.

izvor: dedi.si


Tako je od nekadašnjeg Triglavskog lednika nastalo nekoliko manjih jezera i u podnožju dva veća – Bledsko i Bohinjsko.

izvor: hellomagazine.rs


Najjužnije od svih, na samom završetku lednika, formiralo se Plavsko jezero između planina Prokletije i Visitor u Crnoj Gori. Ono je nastalo u oblasti koju je prekrivao Plavsko-gusinjski lednik i zahvaljujući svojoj veličini najveće je ledničko jezero na Balkanu. 

izvor: waytomonte.com


Koliko je izmenjena klima na planeti vidi se po sve većim promenama na lednicima. Sa sve višim temperaturama i oni se lagano smanjuju. Njihovi uticaji na reljef Zemlje su spori i dugotrajni, ali im je priroda ipak namenila neku ulogu. Iako svojim spuštanjem uništavaju biljni i životinjski svet, ipak sa druge strane donose ravnotežu - najveći su izvori slatke vode na planeti i važni jer pune bistrom vodom planinske reke. 

izvor: pixabay.com


Priroda sve stvara sa razlogom i čak i ono što uzme, vrati na drugi način još više i velikodušnije. Ali samo ako joj dopustimo da bude svoja i ne skrnavimo je svojim navikama. 

izvor: pixabay.com


петак, 12. јануар 2018.

Medvednik – planina surih litica i senovitih bukovih šuma





U srcu Valjevskih planina, u samom središtu venaca koji počinju blizu zelene Drine, a Završavaju se kod Rajca na istoku, smestila se jedna planina neobičnog izgleda i imena. Medvednik kao zgrčen spava već hiljadama godina dok ga čuvaju Sokolske planine i Jablanik.

foto Branislav Andrić


Ko god prvi put ugleda Medvednik, nikada ne može da ga zaboravi. Posebno iz Valjeva, odakle izgleda kao da je veliki medved legao da se odmori, zahvaljujući čemu je i dobio ime. Ipak, postoje i drugačija mišljenja. Jedni misle da je tako nazvan jer je na ovoj planini bilo mnogo medveda koji su vremenom lovom istrebljeni, a drugi da su ovde jagnjetina, sir i kajmak slatki kao med.

izvor: ekoloskodrustvomedvednik.com

Bilo kako bilo, sa koje god strane sveta da mu priđete, mami svojom čarobnom lepotom. Turisti ga najčešće upoznaju u prvoj nedelji oktobra, kada je ovde najživlje jer se održavaju Dani gljiva. Ali ne samo zbog toga, odavde počinje najpoznatija pešačka staza od platoa Rajića kapija i Planinarskog doma Krušik, sa kog se pruža veličanstven pogled na okolne padine presvučene sočnom zelenom travom i karakterističan greben Medvednika. 
  
izvor: ekoloskodrustvomedvednik.com

Od njega se, pa preko izvora Kedina voda, koji u proleće, kad ima najviše kiša i otopljenih snegova,  pršti a pred kraj leta tek polako curi, stiže do velikog platoa Ravne livade, od koga počinje uspon do vrha.

foto Goran Udovičić

Do najviše tačke Medvednika može se stići i sa druge strane, stazom koja se račva sa ovom najpoznatijom, preko Ravnih livada do istoimenog vrha Medvednik, sa čije se visine od 1247 metara pruža predivan pogled na drugi po visini Natin vrh, koji je samo 6 metara niži.

izvor: ekoloskodrustvomedvednik.com

Odavde susedni Jablanik kao da je nadohvat ruke, kao i i svi putevi koji vode ka njemu. Smenjuju se tu i sve lepši i lepši vidici udaljenih područja Medvednika, vrhova Rujevik, Vukobraća i dalekih nepristupačnih Rebeljskih njiva. U daljini, u izmaglici, propinje se Tornička Bobija, najviša tačka planine Bobije i Azbukovice, i usečen u stene ponor Zavojšnice i njeno ušće s Ljuboviđom. Prava čarolija prirode zaogrnuta u svetle livade prepune lekovitog bilja i tamnozelene mirisne šume.

izvor: stazeibogaze.info


U blizini je i Vojinova stena, mesto na koje se planinari kroz gustu bukovu šumu najradije penju, najviše zbog  vidikovca sa veličanstvenim pogledom na sever Srbije, obližnji vrh Brezje, dolinu od izmaglice bledog dna ispunjenog svetlim razbacanim kućicama koje ponekad blesnu od sunca, padine pomalo šumovite, pomalo krševite, pomalo prekrivene livadama, sa kojih, ako jako zamislimo, možemo čuti i neke davne zvuke medenica i videti bele rasute loptice stada ovaca.


izvor: ekoloskodrustvomedvednik.com


Tu je i Veliko platno, najveći vidikovac Medvednika, sa koga se vidi ceo zapad Srbije. Ovde se završava put koji u dužini od 5 kilometara prati karakterističan greben planine.


izvor: ekoloskodrustvomedvednik.com

foto Vladimir Pecikoza


Ali nije Medvednik čaroban samo po svojim neobičnim stenama sa kojih se pruža veličanstven pogled. Ka istoku se Jablanik svojim severnim padinama naslanja na obronke Medvednika.

izvor: tov.rs

U samoj udolini između ove dve planine, u talasastim zaravnima presvučenim šumom, koje u svom toku pravi reka Jablanica, nalazi se selo Rebelj, posebno u svojoj lepoti i starosti.



foto Vladimir Pecikoza

Stegnuto Malom, Velikom i Rebeljskom rekom, sa kućama razasutim po mnogobrojnim krečnjačkim brdima, od kojih je najlepše Toletina, usečeno u vrtače uz reku Jablanicu, izraslo je iz kamena i šume još od antičkih vremena, kada je zaživelo zahvaljujući starom rudniku bakra, na čijem se mestu danas mogu videti zidovi nekadašnje fabrike i topionice. 


foto Vladimir Pecikoza


Tu je sve do prošlog veka vađen bakar a kasnije i zlato. Koncesiju za korišćenje rudnog bogatstva imali su Francuzi, a nekada je ovde postojao čitav mali grad naseljen rudarima i radnicima topionice, sa prodavnicama i električnim osvetljenjem.


foto Vladimir Pecikoza


U zapadnom delu sela žubori izvor Vasina voda, tik ispod podnožja brda Mali Medvednik.

foto Vladimir Pecikoza


U delu sela pod Jablanikom nalazi se mnoštvo izvora i potočića od kojih nastaje Rebeljska reka, koja teče u istom pravcu u kome se protežu venci Jablanika i Medvednika.

foto Vladimir Pecikoza

Kod sastavaka sa Vujinovačkom rekom zajedno grade Jablanicu.

foto Zoran Marković

Po tim vrelima je zaselak Vreoci dobio ime.

foto Vladimir Pecikoza


Da u prirodi vladaju surovi zakoni, koje čovek veoma često ume da izaziva, dokaz je zauvek izmenjen jedan deo Medvednika. Naime, nekada je u blizini Rebelja postojao asfaltirani put koji je išao preko Poćute i sela Bebića Luka, ali je nakon velikih poplava pre četiri godine u klizištu nestao, kao i čitavih nekoliko zaselaka.


foto Vladimir Pecikoza

Deo Rebelja je i selo Mijači na severu kotline, na obodu nekadašnjeg jezera Poćute iz ledenog doba. Od njega su preostala dva Mijačka vrela, stvarajući Mijački potok, koji pada u Jablanicu čim ona izađe iz klisure.

foto Nikola Nikolić


Klisura Jablanice, Pustinjska klisura, odiše izuzetnom lepotom.

izvor: wikipedia.org

Nad njom se izdiže impozantna stena Grdoba, a za njom i selo Poćuta, rasuto po padinama omeđenim gustom bukovom šumom u čijim se senkama skrivaju mnogobrojne pečurke i šumske jagode.

izvor: stvaljevo.com

izvor: stazeibogaze.info


U najlepšem delu klisure, koju je reka Jablanica usekla u obronke Valjevskih planina, nalazi se manastir Pustinja. On se ne vidi s puta jer je zaklonjen gustim pošumljenim padinama brda Orlovice sa jedne i Bele stene sa druge strane. Udaljen od naselja, okružen gustom šumom, na skučenom zaravnjenom platou, ime mu sasvim pristaje. Manastir potiče iz 11. veka, a sagrađen je na temeljima stare bogomolje. Građena u tradiciji raške škole, sa prepoznatljivim zvonikom, crkva je posvećena Vavedenju Presvete Bogorodice. Tek je sredinom prošlog veka do njega izgrađen put a do tada je postojala samo uska strma staza u vrletnim liticama. Zahvaljujući tome je sačuvan od turskih pohoda i ratnih razaranja.

izvor: wikipedia.org

foto Vladimir Pecikoza


Mnogi smatraju da ovoj neobičnoj planini posebnu lepotu daje reka Zavojšnica. Čim nastane pod Miljačkim visom, ona počinje svoj interesantan put - sa tri strane kruži oko Medvednika i kao da ga stiska svojim zagrljajem. Na svom putu ona "krade" vodu iz jednog sliva u drugi, nadmudrujući se sa prirodom probijajući krečnjački greben Vojinove stene i Velikog platna. U nju se ulivaju svi potoci i rečice koje se slivaju sa Medvednika.


izvor: ekocentarmedvednik.com

Stvarajući klisure, mnoge vodopade i brzake, ova reka izuzetne lepote se kod Zelenog vira spaja sa Ljuboviđom.

izvor: Fejsbuk, Čarolije Republike Srbije


Smešane, obilaze Orovičke planine i lagano teku ka svom završetku u zelenoj Drini

foto Vladimir Pecikoza


Tamo gde se Zavojšnica spaja sa Ljuboviđom nalaze se najkrševitije krečnjačke litice Medvednika. Tako on i počinje sa zapada, tačno od prevoja Proslop, koji spaja najviši vrh planine Rožanj i Medvednik. Raskošna lepota stena koje se naglo obrušavaju sa visina ka prosečenim dolinama reka i potoka koji se uporno provlače kroz izmrvljeni kamen daju joj poseban divlji izgled. To je i oblast razvođa slivova Drine i Kolubare jer upravo na ovom mestu izvire najveći broj reka koje ih snabdevaju vodom.

izvor: stvaljevo.com

foto Nenad Andrić (planine,net)


I dok sa zapadne strane caruje priroda i divlja lepota, sa severa je Medvednik najpitomiji. Na njegovim obroncima razlivaju se reke i potoci oko kojih su od davnina rasuta mnogobrojna sela nastala na borbi kamena sa plodnom zemljom koja u proleće buja od lepote i kao da pulsira u bojama i damarima prirode.

izvor: stvaljevo.com

Suvodanje je jedno od najvećih sela Medvednika. Najpoznatije je po tome što je u njemu rođen Ilija Birčanin, knez Podgorske knežine Valjevske nahije, posečen u Seči knezova 1804, koja je bila povod za Prvi srpski ustanak. Kao što mu i samo ime kaže, suv i go kamen krečnjačkih, visokih i strmih brda Krušika i Pajić livada, koji sežu sve do vrha Medvednika, nadigrava se sa livadama, pašnjacima i gustim šumama oko Zelenog vira. Iz pećina pod najvišim vrhom planine, koji kao neko veliko platno natkriljuje Suvodanje, izbijaju mnogobrojna vrela. Sva se ona survavaju u Suvodanjsku reku oko koje su rasute seoske kuće.

foto Vladimir Pecikoza
 
izvor: fiveprim.com



Deo Suvodanja je selo Drenajić, koje je dobilo ime po mnogobrojnim stablima drenova, od čijih drenjina se i dan-danas pravi čuvena rakija. Omeđeno krševitim brdima Kozila i Đurđev breg, poznato je po mnogobrojnim pećinama. Najlepša je Crvena pećina, koja dubi stenu crvenkaste boje. Iz nje izbijaju dva izvora koja stvaraju Drenajićku reku, oko koje se skutrilo selo.

izvor: stvaljevo.com


Koliko je ceo kraj posvećen turizmu, dokaz je mestašce u podnožju Medvednika – Stave, centar za sve one koji bi da urone u raj prirode i lepote. Smatra se da je neobično ime dobilo zato što se na tom mestu dodiruju atari četiri medvednička sela. Ovde, zahvaljujući svojim zasadima, nastaju najveći prinosi malina i kupina, pa se svake godine krajem jula održavaju Dani kupine, gde se mogu probati i kupiti najlepši plodovi ovog voća i njihovi proizvodi po kojima je i ceo kraj veoma poznat.

izvor: mojaavantura.com


U blizini Stava sastaju se Suvodanjska i Stanina reka i stvaraju Obnicu, čije ime potiče iz drevnih vremena i na ilirskom jeziku je značilo jednostavno – reka.

izvor: mojaavantura.com

Dok teče ka severu, ona prolazi kroz još jedno selo u podnožju Medvednika – Sitarice. Ime je dobilo po tome što su nekada davno njegovi stanovnici izrađivali najbolja sita u celom kraju. Sitarice krase mnogobrojni izvori koji izranjaju iz plodne zemlje, bujnih mnogobrojnih cvetnih livada i tamnih nepreglednih oranica oko kojih su kuće kao usađene u zelenilo.

izvor: serbia.com


Kad ga ostavi za sobom, Obnica teče dalje, kroz leti tamni hlad gustih listopadnih šuma. Kod sela Jovanje, u predgrađu Valjeva, sa juga joj se pridružuje Jablanica. Na tom mestu, kod parka Pećina, nastaje Kolubara, jedna od najznačajnih reka zapadne Srbije. Upravo tu se završavaju obronci Medvednika i odavde se najbolje i vidi karakteristična silueta planine koja se blago podiže do velike zaravni na sredini masiva.

izvor:vukasinormanovic.blogspot.com


Oni kojima Medvednik leži na srcu, ne umeju da odluče u koje je godišnje doba lepši. U proleće i leto sve bruji od zujanja pčela na livadama i svetluca pod sunčevim zracima koji se zapliću u tanke niti paukovih mreža. Tad život najjače kuca pod jedrom zemljom i toplim kamenom i sve diše, okreće ka nebu i lagano miče.

foto Vladimir Pecikoza


U jesenja sveža jutra livade postanu srebrne dok Sunce i sve bleđi Mesec skoro da stoje rame uz rame. Tada neka nebeska lepota zavlada brdima i dolinama i zablista po večito zelenim četinarima kojima ni nadolazeća zima ne može ništa, a još više po mrkim, zlatnim i crvenim krošnjama koje se prelivaju sve zagasitije iz dana u dan.

foto Vladimir Pecikoza


Mnogi opet misle da je ipak najlepši u zimu, kada sneg prestane da pada, a kosi sunčevi zraci Medvedniku, ogrnutom sleđenom divotom, daju sivkasto-plavičastu boju. Tada ovladaju suv mraz i zimska raskoš koji svojim ledenim prstima dodiruju belinom naprašene seoske šupe, mekim snegom ispunjenu klisuru i bela, mutnim suncem obasjana podnožja pod sivim nebom. 

foto S. Gavrilović
 

I nije važno u koje ga doba godine gledate, da li u okraćalim danima kada suton brzo obgrli ili u svežim letnjim noćima u kojima drveće uzdiše kroz mrak koji nadire. Onda kada ostane samo tišina i sve duže tamnije senke, pod noćnim nebom izvezenim zvezdama sva priroda zaspi omađijana čistoćom medvedničkog carstva. Tada je najlepše biti na njemu i osećati damare prirode koja nas svakim dahom podseća da smo deo nje, od pamtiveka pa do danas, i da ćemo naučiti da budemo srećni tek kad zastanemo u jurnjavi za životom i udahnemo njegove prave vrednosti.

izvor: extremegym.com


P.S. Podaci u tekstu o medvedničkim selima su iz knjige Ljubomira Pavlovića Kolubara i Podgorina
Početna fotografija je autorsko delo Dragana Đurđevića