уторак, 28. март 2017.

Kanjon Morače – zastrašujuća lepota crnogorskog krša



Među gorostasnim krševitim planinama u srcu Crne Gore, prepunim visokih nazubljenih vrhova, izvire reka neobične lepote. Morača započinje svoj put među surim stenama i oštrim krečnjacima koje mrvi najvećim delom toka da bi se na kraju razlila u Skadarsko jezero tako velika i mirna da niko ne bi ni pomislio da mnogo opasnih litica zapljuskuju njene nemirne vode.

Montenegro, Podgorica, View of Moraca Canyon between Kolasin
izvor: srbijadanas.com

Njen početak skriva se među obroncima Moračkih planina.

moraca moracke planine raleMNE
izvor: panoramio.com

Među najlepšim crnogorskim vrhovima, snegovima koji se slivaju u podnožja veličanstvenih stena i gromada, od dva potoka, Rzačkog i Javorskog, nastaje Morača.

moraca izvor youtube
izvor: youtube.com

Na početku je divlja i uz huk pada niz obronke Rzača i Velikog Žurima, pa polako, ispod najvišeg vrha Moračkih planina, Kape Moračke, počinje da dubi svoje kameno korito.

moraca kapa moracka summitpost.org
izvor: summitpost.org

Iza malog mesta Ljevišta sliva se u dolinu i među Moračkim planinama, koje ostavlje iza sebe, dubi put koji ih razdvaja od visoke Sinjajevine.

moraca selo inad doline posle lijevna panoramio
izvor: panoramio.com

Ova planina je sva u kontrastima. Prelepa u svojoj divljini i veličanstvenim oblicima stena, veoma strmih litica, kraških polja od kiša, snegova i vetrova izbrazdanog krečnjaka, ima i najveće crnogorske pašnjake, osunčane travnate padine i bujne šume.

moraca sinjajevina summitpost.org
izvor: summitpost.org

Nastala tokom ledenog doba kretanjem lednika sačuvala je iz tih pradavnih dana svoje oštre vrhove i doline Tare, Morače, Tusinje i Bukovice. Morača svojim brzim planinskim vodama dubi njene strane podno Babinog zuba, najvišeg vrha Sinjajevine.

moraca sinjajevina babib zub summitpost.org
izvor: summitpost.org

I odmah potom, u blizini Crkvina, počinje kanjon Morače, jedan od najfascinantnijih predela Crne Gore. Ovde reka počinje tako duboko da ponire u uske useke među stenama i planinama da se njena plava pruga samo naslućuje u provalijama.

moraca kanjon45 panoramio
izvor: panoramio.com

Sa tunelom koji označava početak ovog zastrašujuće lepog kanjona, počinju lepote koje oduzimaju dah.

moraca kanjon39 muratovic
izvor: foto Muratović

U nadmudrivanju čoveka i prirode, puta koji na samoj ivici kanjona prkosi njegovoj dubini i na samim obroncima planina prkosi njihovim strminama i visinama, skriva se veličanstven predeo u kome se smenjuju tama i svetlost, kamen i nebo, zastrašujuća lepota.

moraca kanjon22 mihaela erbanova
foto Mihaela Erbanova

I ta borba prirode da zavlada svojom surovošću i čoveka koji bi da je ukroti i pokori kao da ovde bespoštedno i neprestano traje.

moraca kanjon62 muratovic
izvor: foto Muratović

Ona se ogleda u ukupno 32 tunela, od kojih neki prolaze kilometrima kroz kamenu utrobu planina, a neki su tek lukovi prosečeni kroz veliku stenu.

moraca kanjon20 ivan martineti
foto Ivan Martineti

I ne samo kroz tunele, put se stalno premešta čas na jednu, pa na drugu stranu gorostasnih litica, preko mostova i vijadukata, oštrim krivinama koje zamiču za velike krečnjačke obronke i iza kojih ponekad izgleda kao da nema više ničega.

moraca kanjon42 panoramio
izvor: panoramio.com

A tamo čekaju nove lepote, novi mostovi, nove stene sapete čeličnim mrežama, kojima čovek opet kroti prirodu ne dajući joj da odlama kamenje koje se survava u duboku reku.

moraca kanjon36 muratovic
izvor: foto Muratović

I tu, u tom velelepnom masivu u koji se useca reka ugnezdila se zaravan na samoj ivici kanjona. Na njenom bujnom zelenilu se beli manastir Morača.

moraca kanjon13 manastir moraca u daljini g. andric
foto G. Andrić

Sagrađen u 13. veku od strane Stefana Nemanjića, sina kralja Vukana, stoji kao neka svetlost u tami izvan zidova kanjona. U okviru njega se nalazi Saborna crkva posvećena Uspenju Bogorodice, a najviše je poznat po freskama iz života proroka Ilije koje krase ovu prelepu građevinu raškog stila. Rušen i obnavljan, mesto mnogobrojnih istorijskih sabora, u svojoj lepoti i belini konačno je zablistao krajem 20. veka.

moraca kanjon9 manastir moraca panoramio
izvor: panoramio.com

Ali da samo načas krade proplanak od ljutog krša svedoči i obližnji vodopad Svetigora, koji sa više od 50 metara huči u vodi planinskog potoka i obrušava se u Moraču.

moraca kanjon14 vodopad panoramio
izvor: panoramio.com

I put vodi sve dalje, ka novim krivinama i usecima koje čas osvetli sunce čas potamni hladovina. A daleko dole u dubini huče vode koje vekovima nose kiše i snegove i prave svoj put.

moraca kanjon50 panoramio
izvor: panoramio.com

Naizgled iste stene, strme i hladne, ali ipak su od nove planine sa svojim beskrajno visokim liticama. Sada već Morača dubi podnožje Maganika, prelepe planine poznate po nepristupačnom vencu vrhova, opasnih i oštrih dok streme ka nebu, dok u svom podnožju čuvaju rasute katune koji leti ožive.


moraca maganik panoramio
izvor: panoramio.com

Pa krivinu po krivinu, tunel po tunel, niz krševitu Đurđevinu, put vodi de sela Međurečje, koje je ime dobilo po rekama koje se ulivaju u Moraču i presecaju dubok kanjon puneći ga vodama sa udaljenih planina.

moraca kanjon24 medjurecje panoramio
izvor: panoramio.com

Prva sa desne strane Morači dolazi Mrtvica, reka koja izvire ispod maganičkog vrha Žuta greda i dubi svoj velelepni kanjon u podnožju ove planine.

moraca kanjon28 usce sa mrvicom predrag rakonjac
foto Predrag Rakonjac

Najpoznatija je po čuvenim Mrtvičkim gredama, stazi koju je kroz stenu probio general Danilo Janković krajem 20. veka da bi spojio sela Mrtvo Duboko i Velje Duboko.

moraca mrtvica andreasmoser.wordpress.com
izvor: andreasmoser.wordpress.com

Odmah posle nje, sa leve strane,dolazi Sjevernica sa Ostrovice. Tako Morača dobija novu snagu da nastavi ka najlepšem i najopasnijem delu kanjona.

moraca kanjon12 mostic milan maric
foto Milan Marić

Odavde počinju Platije, duge nekoliko kilometara, koje svojim skoro vertikalnim liticama, stešnjenim između najvišeg vrha Maganika, Međeđevog vrha s jedne i Vilinog kola s druge strane prave uzan klanac iz koga se sa obale Morače nebo pretvara u tanku plavu traku dok sunce jedva dopire do njenih voda.A iznad svega u luku koji spaja dve obale propinje se most Pjenavac.

moraca kanjon30 most pjenavac panoramio
izvor: panoramio.com

U ovom kontrastu strmih litica, igri sunčevih zraka i tame, zelenih šuma i plave reke u dubini, a u daljini, kad se pogled otvori između gorostasnih stena, sjaju belih vrhova Bjelasice, ova lepota postaje i zastrašujuća.

moraca kanjon41 platije vladan rovcanin
foto Vladan Rovčanin

A kao da su tu da bi razbile sivilo stena, u toplim danima nabujaju biljke u svom jarkom zelenilu. Iz pukotina kanjona izbijaju bukve, hrastovi, čempresi, oleanderi i nisko grmlje lovora. Oni puštaju korenje u krečnjačku koru u kojoj se se skuplja voda koja curi niz planinu. Priroda i u surovim uslovima nosi život. Pa kad sve zazeleni i nabuja reka se više nimalo u tesnacu ne vidi.

moraca kanjon17 stanislav gos
foto Stanislav Gos

I ne zna se da li je lepše u rano jutro kad se nad dubokim klancem bore zraci zore sa maglom koja pred njima beži ili  u zimu kad snegovi obaviju kamene vrhove a nebo posivi poput stena kanjona ili kad u vrelim letnjim noćima buknu požari i zapali se retko nisko rastinje po visokim obroncima pa izgleda kao da gori i samo nebo.

moraca kanjon3 izlazak sunca muratovic
izvor: foto Muratović

A reka teče dalje, i kanjon se malo širi pa se opet sužava, sad ispod visoke Prekornice koja omeđuje obale strmim stranama, nazubljenim rebrastim vrhovima i dubokim vrtačama. Ova gorostasna planina samo je uz Moraču ogoljena,ali su po njoj razasute bukove šume i retka vrsta bora – munika, koja raste samo na Balkanu.

moraca prekornica prekornica.me
izvor: prekornica.me

Sa nje se slivaju snegovi i kiše i padaju ka dubokim gudurama i samom koritu Morače. Tada ona raste, udara u stene i postepeno ih produbljuje. I tako već hiljadama godina.

moraca kanjon37 muratovic
izvor: foto Muratović

Ali, i kanjon ima svoj završetak. Kod sela Dromira on se postepeno širi i otvara ka nebu da upije njegovu svetlost i da plava reka zasvetluca na suncu i ugreje se na njegovim zracima.

moraca kanjon66 panoramio
izvor: panoramio.com

Pa ipak samo nakratko, reka se opet skriva u dubini dok je nadvisuju prekornički vrhovi, a sa druge strane pruga koja vijuga na obroncima Žijova.

moraca zijovo igor stojovic
foto Igor Stojović

Ova veličanstvena planina je najmanje poznata i u najudaljenijem je planinskom području Crne Gore.To je razlog zašto su je planinari osvojili tek devedesetih godina 20. veka. Najbliža Prokletijama, mnogi je smatraju njenim ogrankom, omeđena je Moračom i njenim pritokama Malom Rijekom i Cijevnom.

moraca zijovo surdup stitan summitpost.org
foto Igor Stojović

Ispod njenih najviših vrhova, Surdupa i Štitana, izgrađen je deo pruge Beograd – Bar, sa koje se pruža veličanstven pogled na vrhove Prekornice, Maganika i Moračkih planina dok duboko na dnu oko posivelih stena kruži reka koja nije veća od vijugave trake po zemlji.I sve je tako divno i zastrašujuće, kao da se u ove omamljujuće predele gleda sa samog neba.

moraca kanjon65 pogled sa pruge vladan scekic
foto Vladan Šćekić

I tako Morača stiže do Bioča i polako izlazi iz svojih useka i strmih obala, plava i blistava, spremna da se raširi i odahne u svom koritu i nastavi dalje.

moraca bioce
izvor: panoramio.com

Baš na tom mestu čeka je Mala Rijeka da svoje vode pomeša sa njenim. Ona nosi žijovske snegove i tišinu svog kanjona pod najvišim železničkim mostom u Evropi.

moraca mala rijeka panoramio
izvor: panoramio.com

Odatle Morača postaje mirna i kad se blizu Podgorice, pod ruševinama Duklje, spoji sa Zetom, ulazi u Zetsku dolinu, ona je prava ravničarska reka, široka i spora.

moraca kanjon76  usceyete u moracu predrag lakusic
foto Predrag Lakušić

Zeta joj je najveća pritoka i njene hladne vode u dugom toku često izbijaju na površinu i poniru u dubine zemlje, sve od izvora na čuvenoj Glavi Zete.

44102419
izvor: panoramio.com

A onda reka ulazi u najveći grad Crne Gore, njenu prestonicu Podgoricu. I dalje ravničarska, mirna i spora, protiče ispod mnogobrojnih mostova, kako onih starinskih kamenih, tako i najmodernijih, koji kao da prkose vremenu koje neumitno teče, baš kao i Morača pod njima.

moraca milenijumski most aero-travel.org
izvor: aero-travel.org

U samom srcu grada koji počiva na kamenu,ispod istoimenog srednjovekovnog utvrđenja, sa Moračom se spaja reka Ribnica.

36401602
izvor: panoramio.com

I sve dalje, Morača širi svoje obale, primajući Sitnicu, koja svoj kratki tok završava u njoj i Cijevnu, koja stiže sa visokih Prokletija, i sama iznurena snagama koje troši praveći duboku klisuru.

moraca cijevna flickr.com
izvor: flickr.com

A onda, već blizu velikog Skadarskog jezera, mesta na kome se razliva u njegovom beskrajnom plavetnilu, Morača mu u velikoj delti donosi svoje bistre vode.

moraca skadarsko panoramio
izvor: panoramio.com

Na sprudovima i obalama punim lokvanja, pelikana i retkih ptica, ova sada velika i mirna reka kao da se nikada ne provlači kroz stene, krečnjačke litice i grebene koje razdvaja svojom dolinom, ponekad plava poput mora, ponekad zelena poput najlepših smaragda. A reka teče kao i život, ponekad kroz tesnace, ponekad kroz mirne obale, ali uvek neumitno ka svom kraju, baš kako je priroda u svojoj savršenosti i napravila.

moraca kanjon63 milan rapajic
foto Milan Rapajić

петак, 24. март 2017.

Šume – mirisni dahovi prirode




Da li se sećate kada ste poslednji put bili u šumi? Onoj pravoj, udaljenoj od gradske vreve, zagađenog vazduha i buke. Onoj u kojoj drveće i vlažna zemlja mirišu tako opojno da vam dođe da zatvorite oči i dišete, dišete. Onoj u kojoj se čuje tišina koju remeti samo šuštanje lišća i cvrkut ptica. Onoj u kojoj se oko odmara na zelenim prelivima i pokoje parče neba. Znam da nećete biti zadovoljni svojim odgovorom, jer svaki odlazak u šumu je pravo malo slavlje za naša čula i telo. A ne slavimo dovoljno.

izvor: Fejsbuk, Najlepša je priroda

Ima li šta lepše od šetnje šumskom stazom prošaranom busenjem mirisne trave dok se svuda okolo uzdižu stoletni hrastovi stabala presvučenih baršunastom mahovinom i spleću svoje grane pa nas hladovina miluje i kad je vruć dan? Naravno da nema. Zato je najlepše zaroniti u lepote naših šuma.
 
izvor: Fejsbuk, Najlepša je priroda


Nekada je Šumadija s pravim nosila svoje ime jer je bila puna gustih neprohodnih šuma. Putnici s početka 19. veka imali su mnogo muke da se probiju kroz ovo područje. Tvrdili su da je šuma bila tako bujna da se danima kroz nju moglo ići a da se sunce ne vidi. Danas više nije tako. Krčenjem šuma za potrebe gradnje nestala su su stabla bezbrojnih hrastova. Kažu da je blizu reka najviše rastao lužnjak, a u višim predelima cer. Pa ipak, „gospodar“ i simbol nekadašnjih šumadijskih šuma bio je sladun, visok i bujan, sa lišćem koje je šuštalo pod vetrovima i vlažilo se od toplih letnjih kiša. 

izvor: keyword-suggestions.com

Danas samo stari panjevi koji se svojim prstima čvrsto drže za zemlju svedoče o tom ponosnom drveću. A ako poželite da osetite dah takvih starih šuma, pronaći ćete njihove ostatke među rudničkim, bukuljskim i kosmajskim, još uvek bujnim, otrgnutim od vremena i ruku koje ništa dobro od prirode ne umeju da sačuvaju.

izvor: pixabay.com


One mirisne, prave šume koje priroda još obgrljuje lepotom ponosno se šire padinama Stare planine. Ne postoji selo u ovom kraju oko koga ne mirišu hrastovi i bukve, u čijim se granama ori pesma slavuja, senica i carića. A kad zađete u ovaj raj mira i mirisa, naići ćete na staze obrasle visokom travom i strnjikom koje vijugaju groz gustu šumu.

izvor: Fejsbuk, Najlepša je priroda

Presecaju ih rečice koje se gube u lavirintu stoletnih stabala dok odjednom ne izroni vodenica koja budi dah starih vremena i neka davna kloparanja svog točka. I svugde gde se  poneki zrak sunca probije kroz svod od lišća obasja tanku mrežu pauka i šumske jagode i gljive muhare, skrivene među bujnom paprati. 

izvor: pixabay.com

Najlepše šume bukve prostrle su se u zapadnoj Srbiji, na padinama i kanjonima planina koje u podnožju obgrljuje zelena Drina. Na visinama se ka suncu propinju šume smrče, crnih borova i Pančićeve omorike, drveta koje se nalazi jedino na planini Tari

izvor: pixabay.com

U njima uvek vlada tišina u kojoj se čuje samo korak preko hrpe osušenih zimzelenih iglica u kojima se skrivaju retke gljive i šišarke koje veverice još nisu sakupile. I tek poneki potok, koji se odjednom na padini pretvara u vodopad, da bi se umirio čim počne da se preliva među gustim stablima i mekim livadama.

izvor: pixabay.com

Balkanske šume su se najviše menjale tokom razvitka naše planete, a pogotovo prilikom smene ledenih doba. U tim pradavnim vremenima ovde su živele neke životinje kojih odavno više nema: sabljozubi tigar, stepski mamut, nosorog, pećinski lav i hijene. Vremenom se sve menjalo i počele su da se pojavljuju savremene životinje kojima je ovo područje prijalo za život. 

izvor: pixabay.com

Zato i danas u šumama Balkana ima najviše medveda, vukova, lisica i risova. Neke od njih su toliko guste da se mogu smatrati prašumama. Takve su Perućica u Bosni i Hercegovini i Biogradska gora u Crnoj Gori.

izvor: nparkovi.me

Uz obalu Jadranskog mora, uz miris soli i jakih vetrova sa mora, žive čempresi, ali u kamenjarima koje nagriza žarko sunce blistaju žbunovi mirte u kojima ss skriva crni kos koga odaje samo pesma, a zajedno sa njim svojim karakterističnim zvukom koji odjekuje u blještavom kamenu nadmeće se cvrčak. Ovo je carstvo prugastih smukova, poskoka i primorskih guštera koji se provlače između zimzelenih ruža, cvetova lavande, žalfija i ruzmarina.

izvor: quantumjk.blogspot.com

I svako veruje da su u njegovom kraju šume najlepše. Tako stanovnici Alpa nikad ne bi menjali lepote svojih večnim snegom zaogrnutih planinskih vrhova na čijim padinama mirišu najlepše šume četinara na svetu. Večno zeleno drveće samo se po zimi oboji belinom a poneki usamljeni bor, star, izmoren vetrovima i opečen gromovima, čuva tajnu kako se stiže do nežnih runolista na najstrmijim stenama nazubljenih vrhova. 

izvor: w-dog.com

I na drugom kraju sveta, u planinskim bespućima gorostasne planine Sijera Nevade u Kaliforniji rastu bujne šume izuzetne lepote. Ovo je carstvo džinovskih sekvoja, visokih preko sto metara, jednog od najvišeg drveta na svetu. Njihova stabla umeju da budu toliko debela da im prečnik dostigne i 15 metara. 

izvor: pixabay.com

Kroz jedno je probijen put kojim može da prođe automobil. 

izvor: pinterest.com

Smatra se da su one među najstarijim drvećem na Zemlji, pa su šumari najvišim i najstarijim stablima dali imena. Tako je General Šerman visok 130 metara i star četiri hiljade godina, što znači da je njegov prvi izdanak ugledao svet mnogo pre naše ere.

izvor: pinterest.com

Ovo je kraj i velikog medveda grizlija, koji svoj dom često nalazi među čestarima i šumama, ali ne i daleko od vode, u kojoj često voli da se okupa i uživa.

izvor: factsrider.com

A koliko je priroda čarobna u svojoj inspiraciji, pokazuje time što na svetu postoje i potpuno drugačije vrste šuma, od kojih svaka ima svoje posebne lepote i zadivljujuće primere biljaka i životinja.

izvor: Fejsbuk, Najlepša je priroda

U dalekim predelima severa, tamo gde je blizu Severni polarni krug, u bespućima čarobnog Sibira protežu se tajge. Ovaj naziv na altajskom jeziku znači visoke i šumovite planine i, zaista, ova oblast po površini ima najveći kompleks šuma na svetu. I ne zna se da li su lepše one u kojima se sve tamni od grana smrče, sibirskih jela i borova ili onih u kojima se presijavaju srebrnaste iglice ariša i trepere listovi nežnih breza sa svojom ljuspastim belom korom. Drveće ovih krajeva mora biti veoma otporno jer se priprema na zimu dugu i do osam meseci u kojima se sve pretvara u carstvo leda, pa se smrznu i šume i vode Oba, Jeniseja i Lene, velikih sibirskih reka koje se ulivaju u Severni ledeni okean. 

foto Barbara Pejić

A kad dođe kratko leto, sva tajga oživi, pa se iz svojih skrovišta razmile vukovi, lisice, medvedi i risovi u potrazi za hranom. U istočnim delovima sibirskih šuma ima čak i tigrova. A mnogobrojni jeleni, irvasi, karibui i losovi tad ponosno pokazuju svoje rogove, dok zečevi, hermelini i samuri ne samo da se čuvaju od zveri nego moraju da skrivaju svoje skupoceno krzno i od lovaca.

izvor: blic.rs

Tajga blista i na najsevernijim oblastima Kanade i Aljaske. U belini prostranstava vlada ledena tišina tokom većeg dela godine dok je narušavaju povremena survavanja lavina kroz ariše, kedrove, smrče i jele.
Ovo je carstvo puma, koje se u retkim sunčanim danima mogu videti kako sa oborenih debala prekrivenih mahovinom nadgledaju krajolik u večitoj potrazi za slasnim zalogajem.
 
izvor: brazilxcanada.wordpress.com

Nasuprot šumama ledenih predela, u kojima je priroda surova i opora, rastu bujne prašume ekvatora. Nazivaju ih još i džunglama i kišnim šumama, u čijoj večnoj vlazi i toplini najbolje rastu skupoceni mahagoni, ebanovina, palisander i tikovina. One spadaju u najstarije na planeti, ali i najbujnije, u kojima ima toliko raznovrsnih biljaka da im se i danas ne zna tačan broj.

izvor: pixabay.com

Najpoznatije među njima nalaze se u slivu reke Amazon u Južnoj Americi, oblasti poznatijoj kao Amazonija i predstavljaju pluća naše planete. Ova kraj je nastao kada su u davno doba Andi prilikom sudara tektonskih ploča zaokružili sve reke Južne Amerike i usmerili ih ka Atlantskom okeanu.   

izvor: tripadvisor.com

Ovde najbujnije šume hileje leže u velikim prostranstvima Brazila i u njima raste nerazmrsivo rastinje džinovskih stabala sa ogromnim sjajnim listovima i isprepletanim lijanama, neobičnim biljkama dugačkog i tankog stabla i do 300 metara, koje se poput puzavica penju uz drveće i tako žive jer ne mogu da stoje uspravno. 

izvor: pixabay.com

U ovim večno zelenim šumama, u kome biljke samo jednom godišnje i to ne sve odjednom, menjaju lišće, sve je neprohodno. Zapetljane grane judinog drveta, bujnih palmi, fikusa, stabala avokada i cimeta i lovorovih šuma mesto su gde žive lenjivci, neobične životinje duge, često prljave dlake, na kojoj žive alge i zato što nalikuju velikim zelenim busenima trave teško ih je primetiti u bujnom krajoliku.

izvor: pixabay.com

U senkama drveća u visokoj paprati skrivaju se ružičasti cvetovi ehmeje, vatrenocrvene neoregelije, velebilje i orhideje najrazličitijih i najlepših boja. 

izvor: pryankaamazonrainforest.weebly.com

Na svakom koraku nađe se poneka močvara zato što na nivo Amazona utiču monsunske kiše i plima i oseka okeana, pa su i šume često poplavljene. U ovim ustajalim vodama sve vrvi od insekata, algi i velikih gmizavaca koji su neretko plen ogromnih anakondi. 

izvor: pixabay.com
 
Ovde rastu i venere muholovke, biljke mesožderke, koje jarkim bojama privlače neoprezne insekte.  Pa ipak, među najinteresantnijima su ogromni lokvanji neobične biljke nazvane viktorija regija. Njeni gigantski listovi, prečnika i do 3 metra, koji rastu pod bujnim šumama u tihim vodama močvara i na obodima mirisnih reka imaju po ivicama završetke poput malih ograda, a sa donje strane čitav splet žilica koje ih čini čvršćim.

izvor: pixabay.com

I tropske šume Afrike su toliko bujne da do njihovog tla jedva da dopire malo sunčeve svetlosti. To je razlog zbog koga se biljke prilagođavaju na razne načine i vode odistinsku borbu za svetlost ne bi li pronašle način da produže svoj život. 

izvor: pixabay.com

Tako na Madagaskaru, velikom ostrvu uz afrički kontinent, raste drveće mahagonija, palisandera i kedra visine i do 50 metara. Ispod njih nalazi se niže drveće čije veliko kožasto i sjajno lišće pravi tako debeli svod da ne dozovljava suncu da prodre u niže delove. I njegovo korenje je gigantsko, jako poput dasaka, koje ume da bude i više metara iznad zemlje. Otud nerazmrsivi splet lijana i neprohodnog rastinja po kojima se veru majmuni i u čijim senkama gnezda svijaju šareni tukani, sa ogromnim kljun, ponekad većim od celog tela. 

izvor: pixabay.com

Ovo je deo sveta u kome se propinju stabla kakaovca, abonosa  i baobabova, neobičnog drveća koje liči na ogroman koren okrenut naopako. Ono toliko može da naraste da mu obim stabla pri zemlji iznosi i do 30 metara. Pošto mu je stablo šuplje, stanovnici afričkih sela ga neretko koriste kao silose za žito, a poneki čak i za porodične grobnice. 

izvor: pinterest.com

U afričkim tropskim šumama ima toliko različitih vrsta drveća da iz vazduha izgledaju kao šareni mozaici u kojima se prepliću različite boje i nijanse. Duboko pod njima umeju da se skrivaju velike močvare uz lagune i slivove velikih reka, u kojima je velika vlažnost pa uspevaju samo biljke kojima ovakva klima prija. Takvo je drvo korenjak, čiji koren izlazi iz zemlje ili vode po nekoliko metara i tako drži stablo, a razmnožava se onda kada svoj zametak u obliku oštrog vrha koplja baci u blato ili vodu pa na taj način obezbeđuje svoje potomstvo.

izvor: pixabay.com

I azijske kišne šume imaju neobične biljke u oblasti Malajskog arhipelaga, koji obuhvata veliki broj ostrva između Indijskog okeana i Južnog kineskog mora. 
  
izvor: pixabay.com

Na ostvu  Sumatra sve zuji i bruji od burnog života u gustim granama mlečika, akacija, palmi i drvolike visoke paprati obavijene lijanama dugim i do sto metara. Lepotu bujnom rastinju u baruštinama daju jarki cvetovi rododendrona, a tu je i raflezija, biljka sa najvećim cvetom na našoj planeti. Ovaj jarkocrveni mesnati cvet bez listova može imati prečnik i preko jednog metra i težinu i do 14 kilograma, ali i pored svoje lepote ima neprijatan miris. Baš kao i biljka amorfafala, sa kojom raflezija živi u zajednici, a koja je takođe džinovskih razmera, samo žute ili ljubičaste boje.

izvor: mirkrasiv.ru

Još jedna vrsta tropskih šuma su šume mangrove, koje rastu u muljevitim oblastima zaliva, laguna i ušća reka uz obalu Meksičkog zaliva u Severnoj Americi.

izvor: enviroandchic.blogspot.com

Tako u delti reke Misisipi sve vrvi od bujnih šuma drvenastog zimzelenog drveća i eukaliptusa koji prečišćavaju vazduh i teraju komarce koji prenose malariju. Tu su neobične biljke mesožderke, poput saracenije, čiji listovi imaju oblik krčaga po obodu natopljenog lepljivom tečnošću koja privlači insekte pa kad upadnu unutra, bivaju zatvoreni listićem poput poklopca pa ih biljka natenane vari. 

izvor: growcarnivorousplants.com

Ovo je i kraj u kome se čuju krici makaki majmuna, u kojima se krokodili i otrovne morske zmije šunjaju u potrazi za plenom, po obalama ribu traže pelikani, a rajske ptice pevaju svoje zanosne arije.

izvor: pixabay.com

I ka ma kom kraju sveta da se okrenemo, shvatićemo da je značaj svake od ovih šuma toliko veliki da je pravi greh uništavati ih. One nam znače jer proizvode kiseonik i čine ravnotežu za život na našoj planeti.

izvor: pixabay.com

I zato, da bismo shvatili koliko su nam šume važne, najbolje je šetati njihovim stazama i udisati ih jer smo i mi deo njih. 

izvor: Fejsbuk, Najlepša je priroda

Uživati u njihovom buđenju u proleće, opojnoj svežini u toplo leto, vatrenom spletu boja kad dođe jesen ili se diviti blistavoj umetnosti prirode kad sve okuje ledom pa svaka grančica dobije svoj oblik poput mekog obrisa pene.

izvor: pixabay.com

A možda je ipak u šumi najlepše svitanje. Kad pred samo praskozorje nebo postane purpurno, pobegne mesec sa svojim srebrnim dodirima i počnu da se gase iskričave zvezde, od kojih ostane samo Danica da najavi novi dan. Tada se sva šuma utiša dok je obgrli magla. Samo dok se sunce ne pojavi na horizontu, zlatom je ne okupa i probudi sve za još jedan novi dan. Pa zar takav raj smemo uništiti? 

izvor: taringa.net