уторак, 29. август 2017.

Jadovnik – planinski lepotan jugozapadne Srbije


Koliko ste samo puta na putovanju do Crnogorskog primorja prespavali neverovatne lepote jugozapadne Srbije? To i nije čudno, s obzirom na to da se pored njih prolazi noću. Ali oni koji su imali prilike da vide krševite obrise prošarane gustim šumama, a među njima najlepšu planinu Jadovnik, zauvek su ove čari poneli u srcu.

foto Aleksandar Simović


I baš tako, kada se putem ka moru od Prijepolja zaputite ka Brodarevu, malom gradu koji je poslednje mesto do granice sa Crnom Gorom, uz sam kanjon Lima divlje i privlačne lepote, pored vas promiču obronci veličanstvenog Jadovnika.

foto Novica Alorić

Već 170 miliona godina u zapadnoj Srbiji stoje ove stene takozvanih unutrašnjih Dinarida, koje se u središnjem delu sastoje od krečnjaka i peščara a na jugoistoku od tvrdih serpentina. Toliko milenijuma, a planina nimalo izmenjena pod vrelim suncem, paperjastim oblacima i mnogobrojnim kišama i snegovima.

izvor: panacomp.net

 Jadovnik je dobio svoje neobično ime po jadima kojima je ljudima oduvek zadavala zima, na ovoj planini veoma hladna i oštra, sa snežnim pokrivačem koji i dan-danas ume da dostigne 3 metra visine.

izvor: ug-jadovnik.com

Raskošna u svojoj lepoti, ovo je retka planina na kojoj, sa koje god strane da krenete, možete stići do vrha i uživati u predelima dok na svežem planinskom vazduhu berete lekovito bilje i jestive pečurke. I ne zna se gde je veći mir, da li u gustim bukovim i smrčevim šumama po obroncima ili na veličanstvenim vidikovcima i vrtoglavim liticama sa kojih poleću beloglavi supovi.

foto Igor Konatar

Granica Jadovnika na zapadu je reka Lim i uz njega asfaltni put ka moru. Ova nadaleko čuvena reka izvire iz Plavskog jezera u Crnoj Gori i dok pređe svoj dug tok kroz Polimlje, mukotrpan zbog mnogobrojnih stena kroz koje se probija, uliva se u Drinu između Goražda i Višegrada. A stene koje najviše mrvi i valja upravo su stene Jadovnika, gde stvara kanjon jedinstvene lepote.


izvor: panoramio.com
  
U samom podnožju ove planine nalazi se i Brodarevo, maleni grad na Limu, koji diše svež jadovnički vazduh, oštar i sladak u isti mah. Nekada na karavanskom putu, gde se reka najlakše brodila i prelazila, tako mu je i ime ostalo. Danas je mesto posle koga se svako ko ide ka Jadranu još malo približava Crnoj Gori i svojoj krajnjoj odrednici na moru.

izvor: arminphotography.com

 Predeo oko Brodareva je kraj izuzetne istorijske vrednosti i na njemu se nalaze lokaliteti od velikog kulturnog značaja. Jedan od njih je manastir Davidovica, na reci Lim, nedaleko od pruge Beograd-Bar. Ova crkva raškog stila, posvećena Bogojavljenju, podignuta je u 13. veku na temeljima vizantijske bazilike iz 6. veka, o čemu svedoče arheološka iskopavanja i otkriveni temelji i ostaci nekropole iz vizantijskog doba.

izvor: nadji.info

Zadužbina je župana Dimitrija Nemanjića, najmlađeg sina Vukana Nemanjića, unuka Stefana Nemanje i brata Stefana Nemanjića, ktitora manastira Morača, koji je uzeo monaško ime David, pa je tako i manastir dobio ime. Velikaš Dimitrije je upravljao zemljom oko Brodareva i u blizini manastira imao veliki dvor pa se veruje se da je u manastirskoj crkvi i sahranjen, iako za to nema arheoloških dokaza. Zato je pronađena nadgrobna ploča Davidovog unuka Vratka, oca kneginje Milice, koji je u narodnoj tradiciji poznat kao Jug Bogdan. Verovalo se da je i Vratko živeo u dedinom dvoru, u kome su se rodili i kneginja Milica i njena devetorica braće Jugovića. Smatra se da je dovoljan dokaz za to arheološki nalaz velikog broja skeleta za koje se veruje da pripadaju braći Jugovićima.

Ovaj manastir je tokom svoje duge i burne istorije od strane Turaka više puta bio rušen, pljačkan i napuštan, a od 17. veka i sav u ruševinama. Tek krajem prošlog veka je obnovljen.

izvor: panacomp.net

U blizini Davidovice, u ataru sela Grobnice, koje je dobilo ime po brojnim nekropolama  je i manastir Mili, tačnije ono što je od njega ostalo.Na teško pristupačnom mestu iznad reke Lim nalaze se ostaci zidova nekadašnje crkve iz 13. veka, zadužbine kralja Dragutina. Nekada velelepna građevina i karavanska stanica, manastir u ovakvom stanju stoji od 18. veka, a danas je proglašen za kulturno dobro i spomenik kulture velikog značaja. 

izvor: travel.rs

Na padinama Jadovnika, tik iznad Brodareva, nalazi se još jedna oblast veličanstvenih prirodnih lepota i zanimljivih istorijskih priča i legendi - Stranjani, u kome kao da je vreme stalo.

izvor: panoramio.com

Ovde, kod sela Vodice, nekada je ponosno stajala tvrđava Bris, koja se nadvija nad stenovitim uzvišenjem od preko 700 metara iznad klisure Lima. Smatra se da je ovo utvrđenje Jerinin grad nekada imalo podgrađe i nekropolu, koja je u narodu poznata kao Grčko groblje i da odgovara utvrđenju Bris, o kome se pisalo u dubrovačkim izvorima iz 15. veka kao o tvrđavi u pograničnoj zoni despotovine Srbije i kraljevine Bosne, a na suprotnoj, levoj obali Lima, bilo je naselje Komarni.

izvor: picssr.com

Ali Stranjani nisu samo istorija, oni su i priroda u najlepšim prelivima boja, pašnjaci i livade po kojima su rasute kuće i stočarske pojate i sela i zaseoci sa mnogobrojnim izvorima, vrelima, potocima i vodenicama.

izvor: panacomp.net




Pa ipak, na ovoj strani Jadovnika najpoznatije je selo Sopotnica, koje se nalazi na obroncima visokim preko hiljadu metara. Ono se smatra centrom Jadovnika, što zapravo i jeste sa svojim planinarskim domom, kućama i školom. Poznato je po mirisnim i ukusnim sirevima, planinskoj jagnjetini, medu, rakijama od divljih krušaka, požeških šljiva i slatkih jabuka, ali i specijalitetima ovog kraja, posebno piti od heljde koja se ovde gaji na ekološki način pa je smatraju i lekovitom.

izvor: stazeibogaze.info

Za ovaj kraj je vezana i jedna legenda koja kaže da je u davno vreme tu došao jedan čovek koji nigde na svetu nije mogao da nađe dragu, a kada je stigao u selo Sopotnicu, našao je prelepu devojku i tu proveo ostatak života. I danas se veruje da ovde mnogi nalaze ono što čitavog života traže.

izvor: portalmladi.com

izvor: putokaz.me

Međutim, selo je zapravo najpoznatije po slapovima Sopotnice na istoimenoj reci, koja izvire ispod vrhova Jadovnika, teče na visini od hiljadu metara pa, spuštajući se sa strmih visina, juri ka podnožju i uliva u Lim.

izvor: panacomp.net

Vodopadi se nalaze na gornjem i srednjem toku reke, a meštani ih nazivaju Gornji, Srednji i Donji vodopadi. Pošto reka Sopotnica pravi više slapova duž svog toka, njihove dimenzije variraju. Najveći se nalazi na trećem nivou, visok je 25 metara i na njemu je obnovljeno nekoliko vodenica – valjarica, kojih je tu nekada bilo dvadesetak, a visina ostalih se kreće do 20 metara.

izvor: prijepolje.online

 Zbog podzemnog proticanja kroz Jadovnik i njegov kraški predeo voda reke Sopotnice ima u sebi nešto rastvorenog krečnjaka. Kao posledica toga oko sopotničkih izvora se, tamo gde je voda uzburkana, iz rastvorenog krečnjaka oslobađa ugljen-dioksid a na mahovine i lišće izlučuje i taloži kalcijum-karbonat, šupljikava stena žućkaste boje, koja je u narodu poznata pod nazivom siga. Vremenom se u izvornom delu Sopotnice obrazovalo nekoliko različitih nivoa naslaga sige preko kojih voda protiče u obliku vodopada. Siga se nekada vadila iz reke da bi se koristila kao građevinski materijal, ali se sa tim prestalo otkako je područje zaštićeno.





izvor: wikipedia.org
  
Ali slapovi Sopotnice nisu poznati samo po svojoj lepoti, već i, po mišljenju mnogih posetilaca i meštana, po svojim magičnim moćima. Legenda o postanku vodopada i dalje živi među meštanima sela, a ona kaže da su se nekada davno uz vrelo Sopotnice doselili stanovnice iz bezvodne Pešterske visoravni, ali je i ovaj izvor ubrzo presušio. Razočarani zbog loše sudbine koja ih prati, pridošlice su rešile da idu dalje u potrazi za vodom. Noć pred polazak začuo se neobičan glas ispod Jadovnika koji ih je upitao da li žele da im se podari voda ili sreća. Svi su tada zavapili za vodom, a sreću će, rekli su, stvarati sami. Tako su slapovi i vrela potekli na sve strane, pa je i samo ime reka Sopotnica dobila po njima, jer sopot znači izvor.

izvor: superodmor.rs

Izuzetna lepota vodopada, koja svakom zauvek ostaje u sećanju, dovela je do toga da je 2005. ustanovljen kao zaštićeno prirodno dobro Spomenik prirode Slapovi Sopotnice.

izvor: biblioteka-prijepolje.com

Selo Sopotnica je takođe važno jer od njegovog centra kreće staza koja vodi pravo do vrha Katunić. Put vodi kroz guste šume, preko čistine na Malom Jadovniku i visoravni pune bujne zelene trave.

izvor: stazeibogaze.info

U njenoj neposrednoj blizini se nalazi izvor Savina voda, jedini do Katunića, na kome se nalaze izgrađena drvena korita za napajanje stoke.

izvor: panoramio.com




Iznad njega se nalazi visoravan Rudopolje, na kojoj sunce leti najjače pokazuje svoj sjaj. Na ovoj velikoj zaravni nasred Jadovnika nekada su se odigravale borbe bikova i vašari. Danas je samo deo puta do vrha, sve do Partizanskog groba i katuna koji koriste meštani.

izvor: stazeibogaze.info

Laganom šetnjom stiže se do vrha, tačnije do susednog brda visokog 1695 metara, koje leži uz raskrsnicu ka Katuniću, susednom vrhu Kozomor i Orlovači, najvišem vrhu planine Ozren.

izvor: pdzezelj.com

  Na severu prirodnu granicu Jadovniku pravi gorostasna planina Zlatar, sva u tamnim šumama i vetrom u njihovim krošnjama. 
 
foto Vladimir Mijailović

  Između ove dve planine, koje kao da se nadmeću u lepoti, usekao se divlji kanjon Miloševke zaogrnut gustim šumama koje se spuštaju ka padinama sve do same reke duboko u dnu.

izvor: panacomp.net

Reka Miloševka nastaje od dve sastavnice koje izviru ispod Katunića, obilaze susedni vrh Kozomor i sastaju se kod sela Milošev Do.


foto Brano Rudić
  
Ona potom teče kroz duboki kanjon sve do ušća u Lim, kod Prijepolja, velikog nekadašnjeg karavanskog grada na nekada čuvenom dubrovačkom putu, grada sudara različitih vera i velikih srednjovekovnih država. Na samom ušću dveju reka stoje kao nemi čuvari manastira Mileševa i srednjovekovno utvrđenje Mileševac-Hisardžik.

izvor: bosanskiudzbenici.com

Ovo je oblast Regionalnog parka prirode Klisura reke Miloševke i Strogog rezervata prirode Ravnište. Njegov položaj, sastav biljnog i životinjskog sveta, kao i geomorfološke karakteristike doprinele su da bude zaštićeno područje koje se smatra najjužnijom oblašću u Srbiji u kojoj se nalazi Pančićeva omorika.

izvor: serbia.com

Kanjon Miloševke sastoji se od nekoliko surovih krečnjačkih klisura okruženih šumama i pašnjacima na visinama od 600 do 1400 metara. Ovo je nepristupačan ponor pun bujnog zelenila različitih zelenih boja crnjuše, pitomog kestena, bora i graba.


izvor: wikipedia.org
  
Ovo je mesto gde se nalazi jedno od tri preostala staništa na kojima se gnezdi beloglavi sup, jedna od najvećih grabljivica na svetu, teška i do 13 kilograma, sa rasponom krila koja umeju da dostignu i 3 metra, pa ga zahvaljujući tome zovu “evropski kondor”.

foto Vladimir Mijailović

Osim beloglavog supa, ovde se gnezde i patuljaste i uralske sove i kraški i sivi soko. A duboko u gustim šumama žive mrki medvedi, divlje mačke, a u dugim hladnim zimskim noćima ponekad se čuje i zavijanje vukova.

izvor: panacomp.net

Iznad kanjona Miloševke nalazi se vidikovac Vrata ili Brdo poskoka, koje je dobilo ime po mnogobrojnim zmijama, dok se ispod njega, u vrtoglavim dubinama, čije se strane vertikalno spuštaju do dna kanjona, nalazi mesto Sastavci - ušće Miloševke i Međanske reke.

izvor: zzps.org

Na padinama od Poskokovog brda do reke nalazi se vrlo divalj i surov kanjon sa očuvanom netaknutom prirodom i utočištem za retke i stare biljke koje su ovde živele milionima godina. Tu je carstvo bujnih šuma zaštićenih od seče, gde se drveće prirodno rađa i umire, sa stablima starim više stotina godina čiji je obim i do 2 metra i visine 40 metara. 

izvor: zzps.org

Na samom dnu kanjona, kod Ravništa, raste Pančićeva omorika, Nju je 80-tih godina primetio jedan meštanin i pošto mu je bila drugačija od ostalog drveća, skrenuo je pažnju na nju. Tako je otkriveno da je ovo najjužniji kraj Srbije u kome još postoji ovo retko drvo.

foto Vladimir Mijailović





U junu kanjon sav šumi i huči od nabujalih voda Miloševke, kada se u nju slivaju i prolećne kiše i otopljeni snegovi. U samom kanjonu nema mostića, tako da samo balvani služe da se prelazi sa jedne na drugu obalku. Zimi se, opet, snežni pokrivač zadržava i po dva meseca i prekriva poput velikih teških jastuka vrhove Pančićevih omorika, tisa, jela, crnog graba i gole grane kestena i starih oraha. Pravi raj za hrabre da otkrivaju neistraženu prirodu.

izvor: prijepoljske.blogspot.com

I selo Aljinovići predstavlja mesto koje odvaja Zlatar i Jadovnik i nalazi se na putu koji takođe razdvaja ova dva masiva, ali i spaja Prijepolje sa Sjenicom i Novim Pazarom.

izvor: stazeibogaze.info


Od Aljinovića se takođe kreće do vrha Katunić i to makadamskom stazom, preko zaseoka i prevoja Karaula, preko šumovitih dolina, grebena, jaruga i pašnjaka.

izvor: pdzezelj.com

Sa istoka Jadovnik obgrljuje Pešter. Dok se proteže kroz nepreglednu visoravan, i na njemu je ucrtana staza koja vodi do jadovničkog vrha. Od Sjenice pored rečice, pa makadamskim prašnjavim putem do vrha.

foto Novica Alorić

Sa juga sa jadovničkim vrhovima kao da se nadmeće Ozren, planina koja se nalazi na pola puta između Brodareva i Sjenice, koju neki smatraju podnožjem kraških masiva Jadovnika, a ona je zapravo planina za sebe, koju sa zapada oivičava njegov veliki masiv, a sa istoka Giljeva.

izvor: alchetron.com

Pod ozrenskim obroncima, punim tamnih šuma, izvire Uvac, reka sa najčuvenijim meandrima Srbije. A da ona nije jedina koja svoje vode po njemu razliva, dokaz je i Lim, koji sa druge strane teče taman uz podnožje, tik do graničnog prelaza Gostun ka Crnoj Gori.

izvor: boreastravel.com

I tako se sa sve četiri strane sveta stiže do najvišeg vrha Jadovnika. Na Katunić, visok 1734 metara, ne može se doći jer je na njemu vojni objekat, ali i ispod njega priroda nije bila stidljiva da se razmahne u sopstvenoj virtuoznosti. 

foto Nenad Andrić (planine.net)

Sve je obavijeno zelenim livadama, pašnjacima i bujnim zelenim prelivima, koji se u jesen presvuku u ruho zagasitih nijansi zlata i vatre pa cela planina izgleda kao da je zahvatio požar boja. 

foto Vladimir Mijailović

 Ali ipak je sa vrha pogled taj koji zauvek ostaje u mislima.






izvor: panoramio.com

Sa jedne strane crnogorske planine, a sa druge Srbija u svoj svojoj lepoti sa Zlatarom, Golijom i Javorom na obzorju.

izvor: panoramio.com

 I dok podno vrha izvire čak pet jadovničkih reka, koje šikljanjem izbijaju iz kamena i odvažno grabe svojim putem, čovek i sam oseća da ni njemu duša ne može da bude mirna ako ne dopusti da ga priroda povuče sebi i svom krilu. Onog iz koga je i sam nastao. Onog od kojeg nema većeg savršenstva. Onog u kome ga uvek čeka spokoj, samo ako mu dopusti da ga obuzme i učini ga ispunjenim.

izvor: svicevic.com



 
 






среда, 16. август 2017.

Rgotski kamen – oskrnavljena čarolija prirode


U davnim vremenima, pre više od 150 miliona godina, nastajali su Karpati, veliki planinski masiv istočne Evrope. On se protegao po velikom prostranstvu, a njegovi najzapadniji obodi, raštrkani u pobrđima i mnogobrojnim fantastičnim kamenim oblicima prerasta, doprli su čak do naših krajeva.

rgotsko stena anta
izvor: anta019.blogspot.com

Upravo ovde, na istoku Srbije, gde niko i ne očekuje, usred ravnice su se izdigle bele stene koje se presijavaju pod jarkim suncem i modrim nebom. I svakome ko sa strane dođe učini se kao da je odjednom iz zemlje izronio veliki stenoviti predeo – Rgotski kamen blista u svojoj divljoj lepoti.

rgotsko kanjon anta1
izvor: anta019.blogspot.com

Predeo je dobio ime po obližnjoj Rgotini, naselju na ivici ovog kamenog prostranstva.

rgotsko rgotsko brdo anta019.blogspot,rs
izvor: anta019.blogspot.com

I bez obzira na to što je pust i okrenut suncu, kišama i snegovima koje spiraju bele litice, predivan je u svojoj neobičnoj lepoti.

rgotski jesen u rgotskom kamenu
foto Aleksandar Veljković (freebiking.org)

Da bude još lepši pobrinula se reka, i to istog imena kao i boja stena koje mrvi na svom putu kroz krečnjak.

rgotski reka protice izmedju vertikalnih litica av
foto Aleksandar Veljković (freebiking.org)

Bela reka stvara meandre kanjona, koji, iako minijaturan, oduzima dah svojom lepotom i dubinom.

rgotski bekla reka u meandrima av
foto Aleksandar Veljković (freebiking.org)

Skriven među visokim stenama, njega je moguće videti samo iz voza koji između Majdanpeka i Zaječara klopara kroz predeo nestvarne lepote.

rgotsko voz anta
izvor: anta019.blogspot.com

A da je skoro pa nestvaran pokazuje to što nestaje kao treptaj oka.

rgotski most u sredini kanjona av
izvor: Aleksandar Veljković (freebiking.org)

Tačnije, pogled na kanjon traje kratko, između dva tunela, pa kada voz pređe preko mosta, tada pred očima pukne pogled na prelive belih stena koje se crvene od rasutog rgotskog ruja, zagasite pruge reke koja krivuda u dubini i modrog neba koje se nadvija nad krajolikom.

rgotski jesen u rgotskom kamenu av
foto Aleksandar Veljković (freebiking.org)

I odmah potom novi tunel i mrak, kao da je magija donela i odnela svu čaroliju.

rgotsko tunel anta
izvor: anta019.blogspot.com 

A čarolije zapravo i nema. Rgotski kamen nije ništa drugo do jedno veliko krečnjačko ostrvo koje se izdiglo na velikom brežuljku, a Bela reka ga je razdelila na dva dela, probijajući svoj put kroz stene. Pa oko neke je skrenula, neku produbila i krenula da vijuga pa stvorila meandre i neobične kamene figure.

rgotski panorama ulaznog dela kanjona av
foto Aleksandar Veljković (freebiking.org)

U visokim kamenim liticama skrivaju se mnogobrojne pećine i jame koje tek čekaju da budu istražene.

rgotsko pecina anta
izvor: anta019.blogspot.com

A da je naseljen od najdavnijih vremena pokazuju ostaci tvrđave na vrhu Rgotskog kamena, o kome nema nikakvog pomena u literaturi.

rgotski ostaci tvrdjave na vrhu rgotskog kamena o kojoj nema pomena u literaturi av
foto Aleksandar Veljković (freebiking.org)

Kao dragulj usred ovog magičnog okamenjenog predela skrila se prerast, tako tipična za istočnu Srbiju. Tek nedavno ju je u prvom meandru otkrio i opisao geograf Dragan Nešić.

rgotski ispred kamenog luka av
foto Aleksandar Veljković (freebiking.org)

Ovaj okamenjeni most na vrlo nepristupačnom mestu Rgotskog kamena je jedinstven jer, za razliku od drugih prerasti, ispod ove, meandarskog tipa, ne prolazi reka. Neobično, kao i ceo predeo. Tajna se krije u tome da je nekada ispod nje prolazila voda koja je oblikovala jamski kanal, ali je u svojim meandrima reka otišla malo dalje, a prerast ostala kao podsetnik kuda je ranije vodio njen tok.

rgotsko prerast okno anta
izvor: anta019.blogspot.com

Ali, da se čarolija rasprši kao da je nije ni bilo, potrudio se sam čovek. I to se vidi kada se priđe reci, dok sa visine ceo krajolik izgleda beskrajno čaroban i sav u prelivima beline i rumenila.

rgotski radovan
foto Radovan Magdalenić

Sve je počelo zagađenjem Borske i Kriveljske reke. Duž njihovih tokova obale su pretvorene u jalovišta, a otpadne vode, ispuštane iz postrojenja Rudarsko-topioničarskog basena Bor, potpuno su ih zagadile. Tako se nekoliko kilometara pre Rgotskog kamena otrovne vode ove dve reke spajaju i stvaraju Belu reku.

rgotski bela reka zagadjenje av
foto Aleksandar Veljković (freebiking.org)

Zahvaljujući njima i ona sama je otrovna. Ime joj više ne pristaje jer je voda tamna, zatrovana kiselinama i u njoj nema tragova života. Koliko je zagađenje veliko, vidi se i po samim obalama kanjona jer je pri njihovom dnu veliki žuti trag, obojen od mnogobrojnih hemikalija koje teku zajedno sa vodom sve do Timoka.

rgotski borska reka ivan andric
foto Ivan Andrić

Kažu da je reka opasna čak i za plovidbu. Preostaje samo da se gleda izdaleka. I da se nadamo da će jednog dana postati onakva kakva je nekada bila.

rgotski radovan magdalenic
foto Radovan Magdalenić

Rgotski kamen je zaslužio da se nad njim začuje kliktaj ptica koje će svijati svoja gnezda na visokim belim liticama. Koje će tražiti hranu na dnu kanjona i loviti ribu u vodama Bele reke. Koje će dočekivati proleća i buditi se zajedno sa prirodom. Koje će u preletati nebo i spajati rumenilo zalaska sunca sa jesenjim bojama na belom kamenu.

rgotski ruj av
foto Aleksandar Veljković (freebiking.org)

A kad se život vrati na ove obale, onda će i čarolija ovog nestvarnog ćoška Srbije biti potpuna.

rgotski bela reka pan
izvor: panoramio.com