субота, 29. јул 2017.

Beogradske priče: Botanička bašta Jevremovac – riznica prirode usred centra grada



U samom srcu Beograda, među ulicama koje podrhtavaju od buke trolejbusa i autobusa, nalazi se jedan mali kutak iznenađujuće svežine i lepote. Možda niko ne bi očekivao da se tu ušuškala jedna velika bašta puna raznog drveća i biljaka sakupljenih sa raznih krajeva sveta, ali ona je zaista tu. Botanička bašta Jevremovac već više od veka raste i diše kao odistinska pluća grada.

foto Jelena Dilber

Da je Beogradu, kao gradu koji je počeo da prerasta u malu metropolu nakon oslobođenja od Turaka, bio potreban evropski izgled, pa uz njega i jedna botanička bašta, smatralo se već sredinom 19. veka. Tako je 1853. kao bašta našeg čuvenog prirodnjaka i botaničara Josifa Pančića nastala preteča botaničke u dvorištu Knjaževačko-srpskog liceja.

foto Jelena Dilber


Na njegov predlog, 1874. godine osnovana je Kraljevska botanička bašta u Beogradu i predata na upravljanje Velikoj školi, preteči današnjeg Beogradskog univerziteta. Ona je bila smeštena na kraju Dunavske ulice, uz obalu Dunava, ali je zbog čestog plavljenja počelo da se razmišlja gde bi mogla da se izmesti.

foto Jelena Dilber


Kada je saznao za te probleme, kralj Milan Obrenović je 1889. odlučio da svoje imanje ustupi Velikoj školi sa obavezom da služi u prosvetne svrhe, da se na njemu podigne botanička bašta  i da se nazove Jevremovac, u čast njegovog dede Gospodara Jevrema Obrenovića, velikog ljubitelja narodne prosvete.

foto Jelena Dilber

Godine 1890. počinje uređivanje Botaničke bašte na Paliluli. Nije to bio mali posao, trebalo je urediti veliki prostor raskrčenih šuma starih hrastova lužnjaka, cera, poljskog jasena i bukava. Neki od sačuvanih primeraka, koji su se zadržali do danas, stari su preko 120 godina i jedini su ostaci vegetacije iz 19. veka.

foto Jelena Dilber

Kada je uređena i otvorena za posetioce, prvi upravnici bili su prirodnjaci i botaničari, profesori Velike škole, Stevan Jakšić i Živojin Jurišić, a nakon Prvog svetskog rata, Nedeljko Košanin, čiji spomenik i danas svedoči o tim starim danima. 

foto Jelena Dilber

Botanička bašta Jevremovac danas je deo Biološkog fakulteta Univerziteta u Beogradu i u njoj se nalazi preko trista vrsta drveća, kao i na stotine biljaka iz naših, evropskih, ali i dalekih, egzotičnih krajeva sveta. Budući da je jedini vrt koji je nastao zahvaljujući naporima čuvenog prirodnjaka Josifa Pančića, kao da i unutar nje postoji veliki broj raznovrsnih biljaka, herbarijum iz 1860, biblioteka iz 1853. i veoma zanimljiva arhitektonska rešenja, ima izuzetno veliki kulturno-istorijski značaj i proglašena je za Spomenik prirode od velikog značaja.

foto Jelena Dilber

Po ulazu u ovaj zeleni vrt, zapahnuće vas svežina zemlje i obasjati zraci sunca koji se uporno provlače kroz gusto lišće koje treperi na povetarcu. U leto sve buja i pravi veliki hlad dok na jarko zelenim travnjacima sunce blješti. I čim uđete, počinjete da se spuštate blagom padinom, onom istom na kojoj leži Beograd, od terazijskog platoa ka Dunavu.

foto Jelena Dilber

Sa jedne strane pruža se Evropski vrt, sav u žbunovima hortenzija koji svoje cvetne krune kao od papira okreću ka suncu. Tu su i sirijske ruže, vrsta hibiskusa, koja raste po svim beogradskim parkovima i u leto se ospe zvonastim cvetovima od bele, preko ružičaste, plave i ljubičaste.

foto Jelena Dilber

Odmah dalje proteže se prava livada, tačnije Parcela dikotiledonih biljaka, niskog rastinja koje cveta u određenim delovima godine, a tu je i bazen sa lokvanjima koji tek čekaju da procvetaju i podele sa nama svoju raskošnu lepotu.

foto Jelena Dilber

Mreža u obliku leptira kao da strpljivo iščekuje da ga puzavica sasvim obujmi pa da postane sav zelen, poput najzelenijih livada, bujnih u leto.

foto Jelena Dilber

 Sa jedne strane nalazi se prava mala neprohodna šuma japanskog strelastog bambusa. Ova biljka žuto-smeđih trski raste na svim japanskim ostrvima, a ime je dobila po tome što su nekada davno od krutih i tvrdih štapova japanski samuraji pravili svoje strele.

foto Jelena Dilber

Odmah pored, još mlad, ali spreman da zaposedne beogradsku zemlju dugo, jer može da živi i petsto godina, ka suncu sa svojim svetlim sjajnozelenim listovima stremi crveni hrast. Stigao je pravo iz SAD-a, zapravo iz države Nju Džerzi, čiji je simbol. U jesen će tek buknuti njegova prava lepota kada mu listovi pocrvene i popadaju krupni žirovi.

foto Jelena Dilber

 Odavde se u pravim malim šumama najrazličitijih četinara i listopadnog drveća račvaju staze sa klupama na čijim se spajanjima dižu manje i jedna velika česma.

izvor: breathtakingplacesinserbia.wordpress.com

Tu je i velika fontana, čija se voda u jesen sva zažuti od opalog lišća.

foto Jelena Dilber

Odmah pored je Velika staklena bašta, jedan od najpoznatijih objekata u Jevremovcu. Ona je izgrađena 1892. od delova koji su preneti iz Drezdena, od firme Mozetin. U to vreme bila je jedna od najlepših na Balkanu. Izgrađena je u viktorijanskom stilu, od dva krila koje spaja velika staklena kupola. Zbog svojih arhitektonskih vrednosti zaštićena je zakonom.

foto Jelena Dilber


Danas je to pravi mali park u kojoj bujaju tropske, suptropske i mediteranske biljke sa raznih kontinenata. Pod staklenim krovom kroz koji sunčeva svetlost zagreva vazduh, zemlju i biljke, žive na hiljade njih, grupisanih po tome sa kojih kontinenata potiču i rastu.

foto Jelena Dilber
 
 
U južnom krilu, kao i pod staklenom kupolom u centru, nalazi se bujno raskošno carstvo biljaka iz džungle Afrike i južnoameričkih močvara, koje caruju u predelima punim vlage i teške sparine.










foto Jelena Dilber


foto Jelena Dilber

Tu su bujne fitonije, stigle pravo iz kišnih šuma Kolumbije, Perua i Bolivije, spremne da u toploj, vlažnoj zemlji puste svoje korenje.

foto Jelena Dilber



foto Jelena Dilber

U jednom ćošku rastu afričke ljubičice, stigle sa padina Uzambara u Tanzaniji. Otkrio ih je početkom 19. veka nemački službenik Volter Sen Pol, po kome su i dobile svoje latinsko ime saintpaulia, i preneo u Nemačku, odakle su se rasule po celom svetu i postale najomiljenije sobno cveće.

foto Jelena Dilber

U severnom krilu pronaći ćete biljni svet pustinja, kaktuse cvetova raznih nijansi, koji rastu iz peska i kamena, pod jarkim suncem i čak i u teškim uslovima za život stvaraju lepotu i čudesne boje i oblike.

foto Jelena Dilber




foto Jelena Dilber

Tu je i visoki kaktus euforbija iz Centralne Afrike, visok i snažan, osut dugim otrovnim bodljama. Zovu ga još i afričko mlečno drvo i kaktus katedrala zbog visine koju ume da dostigne granajući se na više strana.

foto Jelena Dilber

A usred visokog bujnog rastinja izdižu se beli cvetovi biljke nazvane slonovo uvo. Ona je stigla iz Južne Afrike, a ime je dobila po listovima koji podsećaju na slonove uši, dok su joj beli cvetovi dali latinski naziv albiflos. 

foto Jelena Dilber




foto Jelena Dilber

A nešto dalje, sa jedne strane sa ulazom u vidu velikih drvenih vratnica, a sa druge lavovima iz starih japanskih bajki, nalazi se najčarobnije mesto u ovom prelepom vrtu. Kao pravi dragulj Botaničke bašte Jevremovac, 2004. je nastao Japanski vrt, zahvaljujući donaciji Japana, koji svojom harmonijom i jednostavnošću privlači sve posetioce.

foto Jelena Dilber

Ono što je posebno zanimljivo za sve japanske vrtove sveta jeste da oni zapravo vode poreklo iz Kine, ali su preneti u Japan, gde su dostigli nivo umetničkih dela u maksimalnom iskorišćavanju prostora, jednostavnosti linija i boja i poštovanju prirode. 

foto Jelena Dilber

Tako i u beogradskom Japanskom vrtu caruju tri osnovna elementa Japana: kamen, voda i biljke.

foto Jelena Dilber

Kada stupite nogom na tlo ove male bajkovite bašte, primetićete čajni paviljon, drvene mostiće i kamenje  preko koga možete preskakati potočić koji neprestano žubori. Mnogi od njih raspoređeni su na neobične načine ali sve ima svoju simboliku.

foto Jelena Dilber

Kamen je inače sveti predmet u Japanu jer se veruje da u njemu žive duhovi. Tako se i u našem vrtu nalaze postavljeni u obliku stepenica iznad vode i tako simbolizuju planinu.
Ono čuveno rađanje kamen na kamen, koje je potrebno radi balansiranja, označava ravnotežu u prirodi, pa tako i kod nas.

foto Jelena Dilber

Sa druge strane, potok koji bez prestanka kruži vrtom, simbolizuje okean i stalne promene u prirodi i zvukove koji je prožimaju.

foto Jelena Dilber


I biljke koje su brižljivo izabrane da bi ovde našle svoje mesto uklopljene su sa kamenom i zemljom i važne su da bi sklopile mozaik celog ambijenta. Zato i u našem vrtu caruju borovi kao simbol dugovečnosti i ljubavi, koja sa starošću dobja raskoš i lepotu i javor, simbol ciklusa života i njegove prolaznosti jer svake godine gubi i obnavlja svoje listove.


 
I kao što sve u ovom veličanstvenom vrtu ima svoj značaj, bilo da šetate osenčenim stazama ili sedite na klupama pod šuštavim drvećem sa koga se ori cvrkut ptica, ne možete a da ne osećate spokoj na ovom čarobnom mestu usred velikog grada.



foto Jelena Dilber

I lako je pobeći ovde, u ovu oazu života i mira, nakratko od brzine i snage koja nas kao bujica nosi čim kročimo izvan ovog čarobnog sveta biljaka. Ali ako se umirimo, možemo čuti kako šume u svojoj lepoti i borbi da opstanu i u najtežim uslovima. A onda i od njih možemo nešto naučiti. Za početak kako da ih volimo i čuvamo...

foto Jelena Dilber

 

субота, 22. јул 2017.

Tobago – rajsko ostrvo Robinzona



U plavetnilu veličanstvene lepote Malih Antila, taman na granici između Karipskog mora i Atlantskog okeana, između venecuelanskih obala i stena Grenade, leži ostrvo koje se izdaleka ukazuje na pučini svakome ko do njega plovi brodom. Tobago, zelen i bujan, kao ploveća prašuma blista na vrućem tropskom suncu.

izvor: besttravel.com

Drugo po veličini ostrvo države Trinidad i Tobago, sav je stvoren od planina obraslih bujnom džunglom, vijugavih puteva, dremljivih sela u ravnicama, nepreglednih belih peščanih plaža i pravo je egzotično carstvo tropskih biljaka i životinja a posebno ptica, pa onda nije ni čudo što je simbol ostrva ptica kokriko.

izvor: charterworld.com

Tobago je nastao na rubu pojasa velikih vulkana koji su nekada davno bili aktivni, ali su se u međuvremenu ugasili pa su se stene postepeno hladile i zadržale oblik duguljastog grebena. Kao i svuda gde pepeo i ohlađena lava stvaraju veoma plodnu zemlju i ovde je milionima godina rasla gusta neprohodna šuma, džungla, koja se postepeno spuštala ka moru ka vekovima taloženim koralnim grebenima i sprudovima.

izvor: fleewinter.com

Naseljavanje karipskih ostrva započelo je u I milenijumu pre naše ere, kada su ih nastanili Aravak Indijanci, iz današnje Venecuele, koji su krenuli od Trinidada i Tobaga pa sve dalje ka ostrvima koja se protežu čak do Meksičkog zaliva i dele Atlantik od Karipskog mora. Hiljadu i po godina kasnije potisnuli su ih Karibi, narod ratnika, po kome su cela oblast i more dobili ime, šarena mešavina naroda u kojoj je svaka nacija ostavila trag.

izvor: cruisin.me






Ceo svet je saznao za Tobago onda kada ga je otkrio Kristifor Kolumbo 1498. Prvobitno ga je nazvao Belaforma, a kasnije je dobio naziv Tobago, po engleskoj reči za duvan tobacco.

izvor: kenwoodtravel.com

Ostrvo je kolonizovano od strane Španaca, ali ne na lak način, jer su ih dočekali Karibi, rešeni da od novopridošlica odbrane svoju teritoriju. Oni su na kraju morali da se povuku i prepuste svoju zemlju jačim protivnicima, ali tu borbama nije bio kraj. U kasnijim godinama mnogi su želeli da vladaju Tobagom: Holanđani, Francuzi, Šveđani, a krajem 18. veka, zahvaljujući Pariskom miru, došao je u ruke Britancima. Krajem 19. veka pripojen je koloniji Trinidad, od koje se više nije razdvajao. Nezavisnost je stekao 1962.

izvor: mytobago.com

Veliki kurlandski zaliv je prvo mesto koje su zaposeli kolonizatori. Dobio je ime po vojvodi od Kurlanda, koji je prvi poslao svoje ljude ne bi li uspostavio vlast u Novom svetu.

izvor: wikipedia.org

Na njegovim obalama je nastao Plimut, mali grad iz perioda britanskog kolonijalizma, koji su osnovali prvi Evropljani na Tobagu. To se zbilo 1654. godine kada je na ostrvo stigla mala grupa pionira koje je poslao vojvoda od Kurlanda. Ovi ljudi su doživeli mnoge strašne trenutke, kao i većina kolonizatora koji su među prvima stigli na ostrvo ratobornih Kariba. Kurlanđani su nestali nakon sukoba Engleza, Holanđana i Francuza a u njihovu čast podignut je krajem prošlog veka Spomenik Kurland.

izvor: tripulous.com

Na brdu iznad Plimuta nalazi se Tvrđava Sen Džejms, jedna od važnih sačuvanih objekata koje svedoče o burnoj istoriji Tobaga. Sagrađena je u 18. veku da bi branila grad od napadača. Podigao je vojvoda Džejms od Kurlanda i nalazi se na mestu nekadašnjih starih utvrđenja  koja su podizali Holanđani. Sa padina brda se pruža predivan pogled na plave vode zaliva i daleku pučinu.

izvor: tripulous.com

Baš onim putevima kojim su nekada davno Evropljani naseljavali ostrvo, razvijao se i Tobago. Danas je njegov zapadni deo urbanizovan i okrenut turizmu, a istočni je ostao prirodi da u njemu caruje.

izvor: 7thheavenproperties.com

Od Pidžin pointa, prirodnog rezervata sa tirkiznom bojom mora koje svetluca pod suncem, preko koralnih grebena Bako rifa do Kraun pointa nalazi se  pravi turistički raj. 

izvor: freudenhal.biz

Ovde se protežu najlepše plaže od mekog belog peska, palme ispod kojih je najlepše slušati šum talasa u toplim vetrovima i more koje menja zelenu i plavu boju u zavisnosti od doba dana. Ovo su mesta koja navode na pomisao da postoji neki sasvim drugačiji svet od onog na koji smo navikli, brz i neumoljiv.

izvor: pidgeonpoint.tt

U blizini obale je i olupina trajekta Maverik, koji je potonuo na jednom od plovidbi između Trinidada i Tobaga. Njegov vrh se nalazi 15 metara pod vodom i danas je carstvo podvodnog morskog sveta izuzetne lepote. Tu plivaju razne tropske ribe, ajkule, kornjače i raže. 

izvor: pidgeonpoint.tt

Na zapadnoj strani ostrva je i Skarborou, glavni i najveći grad Tobaga i jedno od mesta koje je izmenilo najviše imena. Francuzi su ga zvali Port Luis, kasnije ga prekrstili u Džordžtaun, da bi svoje poslednje i konačno ime dobio po mestu Skarborou u Jorkširu.

izvor: seetobago.org

I iznad njega se nalazi jedno utvrđenje. To je tvrđava kralja Džorža koju su u 18. veku sagradili Britanci u čast svog kralja, koja je danas istorijski i arheološki muzej u kome su izloženi predmeti iz amerindske kulture, oružje iz viševekovnog ratovanja, kao i dokumenti iz kolonijalnog doba.Ova najbolje očuvana tvrđava najviše svedoči o burnoj prošlosti Tobaga. Topovi koji stoje okrenuti ka otvorenom moru podsećaju na mnogobrojne istorijske bitke. Pa ipak, kad se ratovi ostave zaboravu, odavde se pruža najlepši pogled na modro Karipsko more i spektakularne zalaske sunca.

izvor: viator.com

Da Tobago nisu samo beskrajne peščane plaže i šum kokosovih palmi, dokaz je istočni deo na kome se skrivaju neka od najlepših mesta ovog ostrva.

izvor: enviromenttobago.com

Među njima je vodopad Argajl u blizini Roksboroua, sa 54 metra visine najviši na ostrvu, ali i najlepši jer hladna voda koja se u tri kaskade spušta do dna okružena je bujnim rastinjem, pticama i leptirima. Gromoglasni zvuk vodopada nadaleko se čuje, počevši od prve, najveće kaskade, druge obrasle rastinjem i uvek obavijene maglom, sve do treće, koja se završava u malom mirnom bazenu pogodnom za kupanje.

izvor: caribbean-beat.com

Iznad ovih lepota caruje Šumski rezervat Tobago na najvišem rubu grebena koji se spušta uporedo sa dubokim, dugim plodnim dolinama presvučenim bujnim kišnim šumamama, džunglama, koje se spuštaju do samih obala. U okviru njega nalazi se i najviši vrh Tobaga. Sa svega 550 metara u gustim šumama skriva se Golubiji vrh

izvor: zetaboards.com


Ovaj rezervat je nastarija zaštićena kišna šuma na zapadnoj hemisferi jer je stavljen pod poseban nadzor još krajem 18. veka ne bi li se zaštitilo područje koje nosi veliku količinu kiša i da bi se sečom šuma sprečilo spiranje i erozija tla. Tako je rezervat na Tobagu bio pionirski korak i preteča budućeg ekološkog pokreta.

izvor: caribbean-beat.com

Ovo je i mesto sa najviše padavina, najnižim temperaturama i morskim vetrovima, zahvaljujući čemu je obraslo bujnim neprohodnim zelenilom. Iako se nalazi van pojasa uragana, poslednji, koji je udario obale Tobaga sredinom prošlog veka, zauvek je sa lica zemlje zbrisao neke vrste retkih ptica. 

izvor: tumblr.com

A one su i najvrednije što rezervat ima. U ovom jedinstvenom ptičjem raju naše planete nalaze se veličanstveni primerci neobičnih retkih tropskih ptica. Jedna od najlepših je plavi manakin, čiji mužjaci svoje sjajno crno perje sa crvenom ili žutom ćubom posebno prikazuju u vreme parenja, ali u grupi sa ostalim rivalima dok skakuću i vrte se u krug. Pa koga ženka izabere...

izvor: flickr.com


I belorepi kolibri ne zaostaje za lepotom i on se može naći samo na Tobagu. 

izvor: comparecaribbean.com




Ali u rezervatu ne žive samo ptice, tu su i tropski sisari, žabe, zmije otrovnice jarkih boja, leptiri i razni beskičmenjaci.

izvor: wildtobago.blogspot.com
Budući da je rezervat strogo zaštićen kao jedno od najugroženijih mesta na planeti sa kišnim šumama, ovo mesto se može obilaziti samo na strogo ograničenim područjima i to sa specijalnim vodičima koji na jedinstven način podražavaju zvuke i kliktaje egzotičnih ptica ne bi li ih tako dozvali da se pojave iz gustih krošnji drveća.

izvor: blog.mailsail.com
  
U podnožju grebena nalazi se Spejsajd, malo selo u zavetrini Tirelovog zaliva, u kome seljani žive od ribolova, poljoprivrede, ali i istorije koja je u kolonijalno vreme bila veoma bogata.


izvor: speysidein.com

Selo je nadaleko čuveno po vodeničnom točku, koji svedoči o nekim davnim danima, tačnije početku 19. veka, kada su iz afričkih zemalja dovođeni robovi da bi radili na plantažama šećerne trske i pamuka. Ostaci velikog gvozdenog točka dokaz su kako se obezbeđivala snaga na plantažama šećerne trske, koja se veoma mnogo sadila na Tobagu otkad su Britanci izvršili prvu pošiljku šećera. Iako ih danas više nema, jer su prestale da postoje početkom prošlog veka, mnogi zarđali točkovi i danas stoje i podsećaju na ta davna vremena.

izvor: tobagohotelsturism.com
  
Na pučini se vidi još nekoliko ostrva. Veliko u daljini je Mali Tobago, na kome se nalaze neke od najvećih suvih šuma, važno mesto za razmnožavanje morskih ptica. I ono nosi još jedan naziv - Ostrvo ptičjeg raja, jer predstavlja najveće stanište ptica koje se gnezde na njegovim šumovitim obroncima - smeđih bluna i morskih lasta, crnih i pacifičkih zlatnih čigri, ali i nekoliko parova retkih belorepih tropskih ptica.


izvor: planetware.com

U kamenjarima ispod bujnog rastinja žive zelene iguane i pegavi gušteri, antilski geko, tropske zmije i Oliverova papagajska zmija, a tu su i velike kopnene pustinjske krabe.

izvor: tripadvisor.com

Na njegovom zapadnom  kraju nalazi se veliki koralni sprud, koji duboko zaranja u more. Uz pomoć brodova sa staklenim dnom koji iznad plitkog dna plove nazad ka Tobagu moguće je posmatrati korale sa čudesnim prelivima nijansi i primerke tropskih riba najlepših boja  koja je priroda mogla da stvori.

izvor: islandexperiencesst.com

Sa njega se mogu gledati i ptice na okolnim ostrvima, prvenstveno Kozjem ostrvu i njegovom sprudu, Anđeoskom koralnom grebenu, koji se nalazi na pola puta između Malog Tobaga i Tobaga, ali i onim daljim.

photo Doug Wicker

Ta dalja su zapravo arhipelag ostrva Sen Žil, najsevernija tačka Tobaga, koji takođe predstavljaju carstvo ptica. Daleko od ljudi koji bi ih uznemiravali, one žive svoje male živote, ostavljaju potomstvo i brinu jedino o tome kako će uloviti neku ribu ili insekta i doneti ih u gnezdo.

izvor: panoramio.com
  
Na glavnom ostrvu krševitih obala i tropskih suvih šuma žive vrlo brze zmije boderte i veliki gušter olovni geko.



izvor: wikipedia.org

Ovde se gnezde crvenokljune tropske ptice.

izvor: wikipedia.org

Tu su i velike fregate, čiji mužjaci čim prođe vreme nabavljanja hrane i lov ribe pod površinom mora, čekaju doba parenja ne bi li zaveli ženku tako što nadimaju svoj crveni stomak, ali i uplašili i oterali suparnike.

izvor: nhptv.com

Među okolnim ostrvcima Sen Žila je i jedno neobično. To je London bridž, stenovito ostrvo koje svojim neobičnim lukom podseća na čuveni londonski most.

izvor: tobagohotelsturism.com

A na obali, usred Menovor zaliva, leži Šarlotvil, drugi gradić po veličini u Tobagu. Budući da je na severnoj obali, koju su prvu otkrili Evropljani, i on je jedan u kome su se kolonizatori najpre iskrcali. 

photo Chris Anderson

U njegovoj blizini je mala zavučena uvala, Piratski zaliv, koji je dobio ime po tome što je u 16. veku na ovom mestu bilo carstvo gusara, poznatim po tome što su se najradije skrivali na malim ostrvima sa mnogo zaliva.

izvor: tobagohotelsturism.com

U blizini je i Kastara, primorsko selo u čijoj se okolini nalaze mesta najbolja za ronjenje, sa spektakularnim prizorima podvodnog sveta.

izvor: stays.io.com

Tu je i neobično nazvan Krvavi zaliv, na kome žive najčudniji primerci kornjača na planeti. To su takozvane kožne kornjače, najveće od svih živih vrsta ovih gmizavaca, koje su umesto okoštalog oklopa pokrivene kožom i masnim tkivom.

izvor: conserveturtle.com

I na kraju ove naše priče evo po čemu je Tobago još poznat u svetu. Mnogi ga zovu i Robinzonovo ostrvo. Legenda kaže da se Robinzon Kruso, čuveni lik iz istoimenog romana Danijela Defoa, nasukao na Englezov zaliv posle brodoloma. Ova plaža izuzetne lepote uvrštena je među deset najlepših na svetu, ali i pored toga i dan-danas je osamljeno mesto na ostrvu. U obliku je polumeseca i proteže se između gustih šuma sa svake strane, pod grebenom koji se spušta ka mirnoj smaragdnozelenoj vodi. Tamo gde se završava šuma počinje pesak, i baš na to mesto je sudbina navodno nanela čuvenog brodolomnika.

izvor: gotrinidadandtobago.com

Mnogi su vodili polemike da li je Tobago zaista ostrvo Robinzona. Jedni smatraju da postoji dovoljno dokaza da je Defoov roman nastao iz uspomena jednog škotskog gusara koji je bio zatočen na ostrvu Huan Fernandez u Tihom okeanu.

photo Klaus Herman Lundgren

Drugi pak smatraju da zaista jeste jer se u knjizi opisuje rajsko mesto nasuprot ušća reke Orinoko u Venecueli. Isti ti su pronašli i navodna mesta koja dokazuju njihove tvrdnje: potomke Robinzonovih koza, plažu na kojoj je njegov sluga Petko ostavio svoj otisak, ali i Krusoove stope, koje se i dan-danas čuvaju u steni od krečnjaka. Možda je ipak od svega najupečatljivija Robinzonova pećina, potopljena u strmoj steni, koja se najbolje vidi kada plima nije visoka. 

izvor: tripulous.com








Bez obzira na to da li je Tobago ugostio Robinzona ili ne, Studio Volt Dizni je 1959. na njemu snimio film Švajcarska porodica Robinzona i tako su lepote zaliva Ričmond, plaža Maunt irvin i vodopad Krejg hol postali čuveni u celom svetu.

izvor: waltdisneyworld.com

I nije ovo kraj pričama o Tobagu i njegovim veličanstvenim lepotama. U rumenim bojama kada sunce priđe počinku ne može se misliti ni na šta teško i tužno. Na mestima naše planete koje priroda nije štedela lepotom i najboljim uslovima za život i nama sve može izgledati lepše i lakše. Pa čak i ako nakratko pobegnemo iz gradova i udahnemo tropske boje i mirise i spokoj koji se ne zaboravlja.

izvor: pidgeonpoint.tt