четвртак, 29. јун 2017.

Sićevačka klisura – strmim obalama modre Nišave


Na jugu Srbije, tamo gde planine iz drevnih vremena kao ispreturane čine kraj divljim i neobično lepim, teče velika reka. Nišava, najduža pritoka Južne Morave, lenjo se valja poljima i gura među planinama stvarajući Sićevačku klisuru, jednu od najlepših kutaka naše zemlje.

izvor: Fejsbuk, Čarolije Republike Srbije

Milenijumima naseljena, sa arheološkim iskopinama iz najdavnijih vremena, oduvek je bila oblast koja je povezivala dva kraja sveta važnim drumovima, od rimskog Via militarisa, preko srednjovekovnog Carigradskog do današnjeg kraka Koridora 10.

izvor: panoramio.com

Nišava nosi ime još iz antičkih vremena - Navissus, po kome je i Niš dobio ime. Drugi pak veruju da je ime dobila po keltskom izrazu Nova ili Novie, a treći da je još mnogo pre Kelta nosila ime Tračko.

izvor: panoramio.com

Iako je najpoznatija u Srbiji, mnogi ni ne znaju da zapravo izvire u Bugarskoj. I to na obroncima Stare planine, na bugarskim obroncima, ispod vrha Kom. Pošto se on nalazi iznad sela Ginci, Nišava se u ovoj zemlji naziva Ginska reka.

izvor: bulgariatravel.tv

Čim poteče svojim snažnim tokom, Nišava odmah gradi svoju kompozitnu dolinu, sačinjenu od naizmeničnih klisura, uskih suteski i širokih kotlina, koje njen tok smiruju i čine da mirno teče kao da pravi predah  za nova mrvljenja drevnih stena i planina. 

izvor: bulfax.com

Tako iz Godečke kotline reka skreće i kod Kalotine i Gradine ulazi u Srbiju. Od tog mesta zove se Nišava.

izvor: wikipedia.org

I potom lagano, kroz Dimitrovgradsku kotlinu, gde se ugnezdio Dimitrovgrad, grad najbliži Bugarskoj, u kojoj ga nazivaju Caribrod, kod koga Nišavi sveže vode donosi Gaberska reka.

izvor: tour-montana-nis.com

Pa sve dalje, dok se ne stopi sa Jermom, rekom koja izvire u blizini Vlasinskog jezera, čiji su klanci u blizini Poganova toliko lepi da od njih zastaje dah.

izvor: vukovisadunava.com

U blizini njihovog ušća Nišava se opet spokojno razliva u Pirotskoj kotlini, u kojoj se šarene mnogobrojne kuće Pirota, grada ćilima, starih turskih konaka i peglanih kobasica, u samom podnožju Stare planine, sa koje se spušta reka Temštica i uliva u Nišavu.

izvor: wikipedia.org

Kad prođe još dve kotline, Đurđevpoljsku i Koritničku, i tri suteske, Nišava prolazi kroz  Belu Palanku, grad pod Velikim i Malim Kurilom, u okuci Koritničke reke, drevne istorije, nekadašnje Remezijane, koja se nalazila na glavnom vojničkom putu Via militaris, i ulazi u Belopalanačku kotlinu, iz koje je zahvaljujući niskoj nadmorskoj visini i pukotini koja se nekada davno stvorila između planina, oteklo drevno jezero i ostavilo put za Nišavu i njenu klisuru divlje lepote.

izvor: wikimapia.net

Odmah po završetku velike kotline počinje Sićevačka klisura, posle Đerdapa najduža klisura probojnica u Srbiji, nastala usecanjem korita Nišave u stene severnih ogranaka Suve planine i južnih ogranaka venca Svrljiških planina. Ona se završava u Niškoj kotlini i tako spaja ove dve velike oblasti Ponišavlja.

izvor: goniskabanja.org

Useklina počinje kod sela Dolac na padinama Svrljiških planina i Crnče na padinama Suve planine na mestu gde se venci ovih planina najviše priljubljuju uz Nišavu.

izvor: travelserbia.com

Sićevačka klisura je nastala na jezerskom dnu, koji je činilo drevno jezero iz ledenog doba. Još iz tog vremena počinje kanjonsko usecanje Nišave u kamene površi koje je okružuju. Za postanak i današnji izgled zaslužna su najmlađa nabiranja zahvaljujući kojima su nastali mnogobrojni lučni svodovi u gornjem delu klisure, kada je reka usecala korito a okolni planinski venci se podizali oko nje.

izvor: serbianclimbing.com

Baš je u tome njena neobična lepota – kao da je klisura vremenom rasla i uzdizala se. Zato danas na njenom tlu postoje četiri kamene terase, stepenaste odsečene obale, koje se postepeno spuštaju ka reci. Nabiranja i pomeranja načinila su ovo područje trusnim, ali veliki zemljotresi se odavno nisu dogodili. Možda baš zato što se cela oblast konačno smirila, ili samo pravi predah.

izvor: serbianclimbing.com

Područje Sićevačke klisure je, kao i sama dolina Nišave, naseljeno od davnina. U jednoj od sićevačkih pećina pronađeni su ostaci donje vilične kosti za koju se veruje da je najstariji ostatak praistorijskog čoveka. Da je kraj bio veoma važan, pokazuje i podatak da je oduvek spajao Evropu sa Azijom važnim drumovima.

izvor: tt-group.net

Zahvaljujući tome što je u osmanlijska vremena bila potpuno odvojena od glavnih puteva, predstavljala je glavno pribežište hajduka i zaklon za stanovništvo koje se skrivalo, pa su tako nastala i prva naselja.

izvor: panacomp.net

Zato je u novije vreme, tačnije krajem 19. veka, uporedo sa Nišavom izgrađena železnička pruga, deo svetske železničke magistrale koja polazi od Londona i završava se u Istanbulu i sredinom prošlog veka nišavski međunarodni magistralni put koji spaja Salcburg sa Istanbulom, bolje reći  Malu Aziju sa ostatkom sveta.

izvor: turizambelapalanka.com

Na obodu velikih kotlina tektonska izlomljenost stena je omogućila da se stvore veliki kras i krečnjačke mase. Zbog toga kraški teren u klisuri na površini obiluje škrapama, vrtačama, kamenicama, a ispod zemlje su pećine, jame i potkapine. Dok Nišava spira i dere stene stvarajući erozivne doline i jaruge, tokovi nastali od hladnih oktobarskih kiša i otopljenih snegova pronalaze svoj put. Pa ipak, u vrela leta oni presuše, ali voda nađe način da pobegne kroz pukotine i rasekline stena i tako pravi male ponornice.

izvor: mapio.net

Ova izuzetna lepota prirode, očuvani tragovi najstarijih vremena i jedinstveni biljni i životinjski svet doveo je do toga da se 2000. Sićevačka klisura proglasi za park prirode i zaštićeno područje sa značajnim ekološkim i kulturnim dobrima. 


izvor: wikipedia.org


Sićevačka klisura je i sama podeljena na kanjon, kotlinu i klisuru. Ona započinje Crnčansko - Gradištanskim kanjonom, dugim 7 km, čija se dubina na samom početku, kod sela Gradište, spušta do 260 metara. Usečen je u dolinskom podu, jednom od mnogih koji se izdižu u obliku lukova i svodova i mnogi ga smatraju za najlepši deo Sićevačke klisure.


izvor: goniskabanja.org



U tesnacu  između svrljiškoplaninskog vrha Pleša i suvoplaninskog brda Oblik, na kome se nalaze poslednji primerci remonde, biljke feniksa, nalaze se mesta koja bi mogla da stanu rame uz rame sa najlepšim kanjonima sveta.


foto Francine Riez
  
Na visokim liticama su neka od poslednjih staništa surog orla, sivih sokolova i kobaca.



izvor: wikipedia.org

U kamenjarima se skrivaju i na suncu sunčaju šarke, smukovi i poskoci.


izvor: wikipedia.org

U surovim suženjima stena, sa udubljenjima punim vlage, okupana jutarnjom rosom, zaklonjenim od mrazeva i vetrova, a po toplim letnjim danima zagrejana na jakom suncu, očuvane su neke od najdrevnijih biljaka koje ovde postoje još od ledenog doba. Ovo je kraj sa najlepšim lekovitim biljem – po livadama je rasuta žalfija, majčina dušica, hajdučka trava i kantarion pa pod toplim letnjim suncem ume da se raspe miris do neba.


izvor: wikipedia.org


U stara vremena kažu da je klisura imala guste, neprohodne šume. Danas je drugačije. Na suvoplaninskim stranama šuma još i ima, ali na obroncima Svrljiških planina sve je golo. Kad ovde zaduva sićevac, čuveni olujni vetar Sićevačke klisure, čini se da zvižde i huče i nebo i zemlja.


izvor:turizambelapalanka.com

Uz desnu obalu Nišave, na padinama Svrljiških planina, prosečen je međunarodni magistralni put sa 13 tunela, a sa leve strane, u stenama Suve planine, uz dolinu i ušće Crvene reke sa Nišavom, izgrađena je železnička pruga sa 4 tunela koja spaja Niš i Istanbul.


izvor:turizambelapalanka.com

 Kanjon je najdublji i najuži, jer iznosi 360 metara u dubinu i svega 50 metara u širinu, upravo na svom kraju, kod manastira Sveta Petka Iverica. Ova svetinja nastala je početkom 14. veka, u vreme vladavine Uroša V. Smešten iznad sela Ostrovica na padinama Svrljiških planina, u 15. veku postaje utočište od turskih odmazda za monaška bratstva sa istoka. Zahvaljujući monasima iz gruzijskog manastira Iviron sa Svete gore, imenu mu je pridodat i naziv "Iverica".




izvor: tt-group.net

Krajem 19. veka podignuta je crkva i to od strane inženjerskih jedinica srpske vojske koje su probijale prugu kroz Sićevačku klisuru. Bio je to znak zahvalnosti zbog spasenja kralja Aleksandra Obrenovića od davljenja u talasima mora dod Bijarica u Francuskoj. Dugo je, osim po lepoti prirode Gradištanskog kanjona, bio poznat i kao srpski vojni manastir.


izvor: wikipedia.org

Kad izađe iz impozantnog kanjona, Nišava se razlije u malom proširenju blagih strana dugom 2 km - Ostrovička kotlina leži između dva tesnaca - kanjona i klisure. Ona počinje kod železničkog mosta i ostrovičkog kamenoloma i opet počinje da se sužava kod predela Banjica. Više ogoljena nego pošumljena, sve svoje vode nosi duboko skrivene u stenama i pukotinama. Zato one na pojedinim mestima šikljaju ka svetlosti dana u vidu snažnih vrela.


izvor: wikipedia.org

Ovo je kraj u kome su ljudi prepoznali blagost Nišave koja daje plodnost zemlji i dah svežine uz Ostrovičku reku, još jednu od nišavskih pritoka. Jedino ih može brinuti jugo, topao vetar koji isušuje useve i voće, pa čak i načini da stoka smrša i ugine.
Kotlina širi obale i kraj njih se nalaze obradive površine vinograda, voćnjaka i njiva. Tik iza nje, u zaleđu sa strane Suve planine nalazi se Ostrovička udolina iz koje u Nišavu pristiže Ostrovički potok. 


izvor: wikipedia.org




Ostrovička kotlina je probojnica Nišave kroz Kunovičku površ, visoravan u koju se reka posebno usecala od davnina. I ne samo ona, nju dubi i Kunovička reka, još jedna od nišavskih pritoka. 


izvor: wikipedia.org
  
Uz njene obale i pošumljene nagibe život vrvi na sve strane i svakog dana odvija se prava mala borba za opstanak zečeva, krtica i prepelica koji od najranijeg jutra prekriveni rosom beže u svoje jazbine od predatora koji ih stalno prate – lisica, šakala i divljih mačaka.


izvor: wikipedia.org


U centru kotline je železnička stanica Ostrovica, koja se nekada zvala Sveta Petka, ali i električna hidroelektrana Ostrovica, koja je počela da radi 1908. i čuvena je po tome što je osvetlila prvu kuću u Nišu. Ona je nastala baš na tom mestu jer Nišava kod sela Ostrovica ima velik pad, česte promene pravca i slapove.


izvor: teslaways.com

 I taman kada se reka malo odmori, čekaju je nove prepreke u kojima mora da upotrebi svoju snagu. Posle osunčanih padina dolazi jedan potpuno pust deo obrastao samo niskim razbacanim rastinjem. Ostrovička klisura počinje kod Banjice i odmah je stiska kanjon i suvoplaninsko brdo Konjarnik, čije su strane visoke i 300 metara i preko kojih vode samo kozje staze. Ni svrljiška strana nije manje divlja, to je predeo Dračje, kamenito i strmo, ali ipak nešto pitomije. I jednoj i drugoj zajedničko je to što se sa njihovih vrhova pruža pogled od koga zastaje dah, a čuje se samo duboko ka reci kloparanje točkova vozova i pokoji pisak lokomotive.


izvor: superodmor.com

Nekada davno, dok su zime bile duge, hladne i pune snegova, vozovi su umeli da ostanu zavejani na prugama, pa su parne lokomotive morale da budu specijalno opremljene posebnim raonicima. Bilo je to vreme kada su stanovnici Sićevačke klisure po nekoliko meseci umeli da budu odsečeni od sveta.


izvor: panoramio.com





A onda, od brane kod Selišta, podignute početkom prošlog veka, na mestu gde se Nišava naglo sužava, nalaze se kanal koji levom obalom Nišave vodi do turbina hidroelektrane Sićevo, izgrađene 1931. u blizini istoimenog sela.


izvor: wikipedia.org


Ovo živopisno mestašce na padinama Svrljiških planina poznato je po tome što se u njemu od početka prošlog veka održava Likovna kolonija koju je osnovala slikarka Nadežda Petrović.


foto D.Mihailo


Odavde počinje donji deo Sićevačke klisure – Prosečka klisura, usečena u oblasti Kusača sa širokim blagim padinama ali i odlomljenim stenama koje štrče ka nebu i sa kojih se pruža veličanstven pogled na krajolik izvanredne lepote. Ovo suvoplaninsko brdo je većim delom strmo i prekrivaju ga vrtoglave vertikalne stene.


izvor: wikipedia.org


U donjem delu je prekriveno gustim hrastovim, lipovim i grabovim šumama u kojima se u proleće sve ori od pesme ptica i glasova gugutki i kreja, kuckanja detlića, hučanja ćukova i buljina, najvećih sova na svetu. Do ovih krajeva desi se da sa suvoplaninskog vrha Mosora dolete i bele kanje, ugrožena ptičja vrsta.


izvor: wikipedia.org


Usred Kusače, na Petrovim livadama nalazi se Manastir Presvete Bogorodice, poznatiji u narodu kao manastir Sićevo, iz 17. veka, okružen vinogradima i gustom šumom. Dok stoji zaklonjen Golemim kamenom, na samom kraju Sićevačke klisure, sa suprotne strane gleda ga brdo Ječava, golo, nepošumljeno, na kome se nalazi i istoimena pećina neobičnog pravilnog pravougaonog ulaza. Sa ovog brda pruža se panorama tamnih šuma i vinograda.


foto Miroslav Veličković


Sa betonskim mostom kod sela Prosek završava se Sićevačka klisura. Ili počinje, u zavisnosti sa koje strane je posmatrate, da li uzvodno ili nizvodno. Ovde se završavaju i ogranci Suve i Svrljiških planina, a to je i poslednje mesto na kome se nad železničkom prugom stene uzdižu put neba, a daleko na dnu vidi plava pruga Nišave.


izvor: wikipedia.org
  
Na samom izlasku iz Sićevačke klisure, u Nišavu se uliva Jelašnička reka, koja se sliva sa Suve planine i ima jednu od najlepših klisura u Srbiji.



foto Dragan Sremac

Ubrzo joj se sa Suve planine i Zaplanja približava i Kutinska reka, kojima je zajedničko to što je svaka svoju dolinu napravila u pukotini koja se u drevna vremena stvorila u zemljinoj kori i po oblasti Kovanluk usekla rečne doline.


foto Aleksa Ranđelović

A onda Nišava konačno, zamorena, može da odahne i razlije se po zelenim poljima plodne zelene Niške kotline.


izvor: wikipedia.org


Vrlo brzo je čekaju Niška Banja i Niš, jedan od najvećih gradova Srbije – rimski Naisus, burne i bogate istorije i kulture, grad starih zanatlija i trgovaca, da joj stegne korito betonskim obalama i spoji ih mostovima.

izvor: naturetraveloffice.com




Čim napusti Niš, kod sela Trupalo, Nišava predaje sve svoje lepote Južnoj Moravi, da put Velike Morave i ogromnog Dunava nosi i njene kapi u plavim talasima.


foto Dragan Sremac


Ljudi koji su ceo život proveli uz ovaj kraj fascinantne divlje lepote ne umeju da odberu kada je ovde najlepše, da li u proleće kada posle duge zime sve ozeleni pa potoci i otopljeni snegovi polete u zagrjaj Nišavi, da li u topla leta kada sunce ugreje stare stene, da li u jesen kada se sve prelije bojama starog zlata ili u zimu kada samo ledeni vetar priča svoje priče.


foto Ivana Urošević

Pa ipak, da bi se Nišava zavolela sa svim lepotama koje nosi, najbolje bi bilo gledati je sa brda kod sela Sićevo. I to u rano jutro kada joj travu orose prve kapi a magla sakrije korito. Pa kad je sunce razjuri i otkrije lepotu plave pruge daleko dole na dnu, ne možete a da ovo parče Srbije ne ponesete zauvek u svom srcu. 


foto Srđan Mitić



 

 





 

субота, 24. јун 2017.

Vlasinsko jezero – tamo gde ostrva plove na vetru


Kad sa puta od Vladičinog Hana krenete ka Bugarskoj, među nežnim brezama koje se povijaju na vetru ukazaće se jarko plavetnilo čija lepota oduzima dah – blagi talasi Vlasinskog jezera svetlucaju na suncu i ogledaju se u nebu.

vlasina carolije5
izvor: Fejsbuk, Čarolije Republike Srbije

Ova očaravajuća lepota, koju je svojim radom uspeo da stvori čovek, smestila se na jugoistok Srbije, uz talasavu Vlasinsku visoravan, zarivenu među vrhovima Čemernika, Vardenika, Gramade i Krajišta.

vlasina carolije8
izvor: Fejsbuk, Čarolije Republike Srbije

Ali ona nije oduvek ovde. Verovali ili ne, ovo veštačko jezero veličanstvenih boja nije tu ni ceo vek. A još teže je zamisliti i beskrajne livade i močvare prožete živim blatom, ševarima, trskom i mahovinom koja pluta po izvorištu Vlasine.

vlasina tt group.net
izvor: tt-group.net

Ovaj kraj je od pre dva veka bio poznat po tresavi, koja se, veruje se, pet hiljada godina nagomilavala spiranjem rečnih tokova a zbog izvorišta reke Vlasine nazvana je Vlasinska tresava ili Vlasinsko blato.

vlasina carolije3
izvor: Fejsbuk, Čarolije Republike Srbije

Mističnost i jezive močvare sa klokotavim dubinama u narodu su stvarali veliki strah i ispredale su se brojne legende o neobjašnjivim nestancima konja, ovaca i stoke, koje je gutalo živo blato. Početkom Prvog svetskog rata ovde je stradao ceo konjički puk bugarske vojske, kada se, ne znajući šta predstavlja zaravan ka kojoj se povlači, podavio u dubinama žitkih ritova.

vlasina jutro panoramio
izvor: panoramio.com

Tako je nastala i legenda o vodenom jezerskom čudovištu nalik na džinovskog konja, koje se skriva u tajanstvenim dubinama. Verovalo se da ono kao avet dolazi do obale i uništava najbolje konje i goveda i da tu živi vekovima, a poslato je sa nekih dalekih nezemaljskih svetova ili od strane Boga da kažnjava grešne i neposlušne. Verovalo se i da je pojavljivanje ove nemani u isto vreme predskazanje pobede u ratovima, posebno jer se tresava, ili kako to narod kaže, potresulja, uz jezivu riku najviše tresla i ključala iz globila kada su se Srbi oslobodili od Turaka, ali i uoči dva svetska rata.

vlasina najuzi deo veljko nikolic
foto Veljko Nikolić

Obilazivši pogranične krajeve, kralj Milan je čuo ove strašne priče i naredio da se izmeri dubina Vlasinske tresave. Vojnici su pokušali da je izmere sa nekadašnjeg drvenog mosta kod Tadžine mahale uz pomoć kamena privezanog na 30 metara dug konopac, ali dno nisu dodirnuli. Tada se pojavila nova legenda da močvara nema dno.

vlasina carolije11
izvor: Fejsbuk, Čarolije Republike Srbije

Sredinom 20. veka, čim se završio rat, počinje podizanje brane na tesnacu koji je pravila Vlasina izlazeći iz Vlasinskog blata. Posle tri godine gradnje zemljane pregrade, koja je sa jedne strane obložena kamenim blokovima, a druge oborena zatravljenim kaskadama i još pet godina punjenja velikog udubljenja vodom, nastalo je Vlasinsko jezero ovakvo kakvim ga danas znamo. Sa nadmorskom visinom od preko hiljadu metara, ono je najviše veštačko jezero na Balkanu. Tako se u dubini visoravni razlila velika modra voda, a čudovište je ostalo da živi u starim danima i pričama.

vlasina brana igor djoric
foto Igor Đorić

Toliko rada na jezeru donelo je i mnoge promene.  Nestale su biljke tresetnice, ali i zauvek odletele rode i divlje guske. Jedino mesto koje danas još liči na staru močvaru ostalo je kod izvorišta rečice Blato u blizini Crne Trave.

commons wikimedia.org
izvor: wikimedia.org

Ipak, ono što je uvek isto su stalna ostrva.

vlasina stratorija panoramio
izvor: panoramio.com

Stratorija je bila tu još u vreme Vlasinskog blata, ali Dugi Del je pre izgradnje brane bio poluostrvo, a sada se proteže usred jezera dok ga sa svih strana zapljuskuju modre vode.

vlasina stalna ostrva turistickeponude.me
izvor: turistickeponude.me

Ali, ono što ga stalno menja, čini drugačijim, ali i jedinstvenim u Evropi, ako zanemarimo postojanje sličnih pojava u Škotskoj jesu čuvena vlasinska plutajuća ostrva. Odmah po stvaranju jezera čak je trećina bila prekrivena ovim jedinstvenim plovećim busenjem trave, tačnije onog nekadašnjeg treseta koji se otkinuo sa dna i isplivao na površinu.

vlasina plutajuca ostrva dragoljub jankovic
foto Dragoljub Janković

Ona su tada bila namerno bila “privezivana” za obalu, da ne bi smetala, ali kada je otkriven njihov neobični značaj, puštena su da plutaju plavetnom površinom i menjaju svoja mesta. Neka su veća, neka manja, ali im je svima debljina treseta između 30 centimetara pa sve do metra, a najveće je slikovito prozvano Mobi Dik. Biti na njima neobičan je doživljaj jer trava koja se ugiba meka je poput tepiha i velikog vazdušnog dušeka u luna parkovima. Danas ih ima svega nekoliko, ali i dalje privlače sve znatiželjnike koji bi da vide ovu neobičnu igru čoveka i prirode.

vlasina blizu brane panoramio
izvor: panoramio.com

Na pojedinim ostrvima izrasle su prave male šume vrba i breza, drveća po kojem je ceo vlasinski kraj poznat, pa kad dune vetar, oni mu služe kao jedra uz pomoć kojih plove po jezeru. A kada na neko od ostrvaca nasađenih na obalu pređe krava, pa ono polako sa sve njom zapluta ka glatkoj površini, prizor je zaista fascinantan.

vlasina foto rajko krcmar
foto Rajko Krčmar

A koliko je čovek spreman da se uhvati ukoštac sa prirodom, pokazao je i sabiranjem i okupljanjem reka oko jezera i reke Vlasine. Stvaranjem sistema kanala kojima je menjao pravce potoka i reka, uspinjao ih i obarao im pad, sve da bi se jezero punilo bistrom hladnom vodom koja mu daje plavoću, lepotu i snagu. Ali, najveće promene napravio je kada je rekama iz egejskog sliva promenio pravac i pripojio ih crnomorskom. Ova pojava, kojom se postiže prava mala pobeda nad prirodom, naziva se veštačka bifurkacija.

vlasina potok se uliva ujezero veljko nikolic
foto Veljko Nikolić

Između bregova, brda, bila i brežuljaka slivaju se u jezero brojne reke. Među njima, Vlasina svoje izvorište skriva u samom jezeru. U vreme Vlasinskog blata reka je tekla posred tresave, ali je podizanjem brane njen tok presečen.

vlasina blizu jezera wikipedia.org
izvor: wikipedia.org


Sa padina se spušta Lisinska reka, koja je sa tri kanala i Božičkom rekom usmerena na Lisinsko jezero, od koga se voda usmerava naviše specijalnim pumpama dalje do Vlasinskog jezera.

vlasina lisinsko jezero wikipedia.org
izvor: wikipedia.org

Ova reka mu sa tri kanala donosi najviše vode.

vlasina bozicka reka 2bike.rs
izvor: 2bike.rs

I reka Vrla se sliva sa Vardenika, pa je njoj kanalima, tunelima i cevovodima hidrosistema Vrla preusmeren i pripojen vlasinski sliv.

vlasina vardenik panoramio
izvor: panoramio.com

Tako su joj se pridružile i druge reke sa okolnih planina, ali i voda iz Lisinskog jezera. U kanjonu između Vardenika i Vlasinskog jezera podignute su četiri hidroelektrane, od kojih je prva pod zemljom, u utrobi planine Čemernik, a ostale se nadovezuju jedna na drugu. Njihove turbine pokreće voda sprovedena dugačkim kanalom iz Vlasinskog jezera.

vlasina he vrla z stojanovic
foto Z. Stojanović

Sa Čemernika, visoke rodopske planine, poznate po sunčanim padinama i bujnim listopadnim šumama, slivaju se brojne reke i potoci u Vlasinu.

vlasina rano prolece panoramio
izvor: panoramio.com

Za nivo jezera najznačajnija je reka Čemerčica, koju kanal i tunel sprovode do plavih vlasinskih talasa. Ona svoje vode sliva sa najvišeg čemerničkog vrha i izvora Ignjatova česma i u Vlasinu se uliva kod Crne Trave. Nekada, dok je još postojala Vlasinska tresava i mnoga stada ovaca i krda goveda, na njenim obalama postojale su mnoge potočare i valjavice za sukno. Umesto toga, danas se pokrivenim kanalima i tunelima sprovodi ispod planine do svog ušća, ali je priroda Čemernice ipak zaštićena i proglašena za predeo izuzetnih odlika.

vlasina cemercica commons.wikimedia.org
izvor: wikimedia.org

Na Gramadi, planini koju meštani zovu i Plana, nalazi se razvođe između Vlasine i Jerme i na njoj je priroda skoro netaknuta. Skoro, jer ispod njenih stena prolazi kanal koji u Vlasinsko jezero vodi reku Strvnu.

vlasina pogled na gramadu nona pejcic
foto Nona Pejčić

Sa zatalasane visoravni koja oivičava jezero vijuga kanal Jerme. Sliv ove reke, iako svojim tokom teče čas kroz Srbiju, čas kroz Bugarsku, pripada Vlasinskom jezeru i od njega crpi vodu.

vlasina jerma ribolov.co.rs
izvor: ribolov.co.rs

Sve ovo stvara veliko vodeno prostranstvo veličanstvnih preliva boja, od tamnoplave na sredini jezera do sivo – plave uz obalu, koja se nežno uklapa uz jarko zelenilo priobalja. U mirisu planinske svežine koju nose vetrovi sa vrhova Vardenika, Čemernika i Gramade, rasutih vlasinskih sela po obroncima, u kojima se i danas živi kao pre dva veka, utisnutih između obala bistrih potoka, rečica, njihovih vodopada i šumovitih klisura, ceo krajolik obavija omamljujuća tišina a priroda caruje svojim lepotama.

vlasina carolije 11
izvor: Fejsbuk, Čarolije Republike Srbije

Na obali samo selo Vlasina Rid podseća na žamor i brzinu života, a nad njim novu tišinu donosi crkva Svetog Ilije, koja 2. avgusta svake godine na tradicionalnom saboru okuplja sve one koji su davno otišli iz svojih zaselaka u potrazi za novim životom.

vlasina crkva sv ilije nona pejcic
foto Nona Pejčić

A visoravan se talasa, sva šarena poput ćilima od mnogobrojnih pašnjaka i livada prepunih kantariona i bujne žute hadučke trave. Nove zaravni i uzvišenja različitih oblika, sve do planinskih kosa i hridova, skrivaju šume smrče i belih borova, razbacane na sve strane.

vlasina carolije 2
izvor: Fejsbuk, Čarolije Republike Srbije

U njima sve vrvi od života i svako traži hranu da preživi dan, od vukova i crvenih lisica, srna, divljih svinja, zečeva i fazana, pa sve do malih tekunica i slepog kučeta.

vlasina vuk piovlasina.org
izvor: piovlasina.org

Na planinskim vrhovima propinju se stoletne bukve.

vlasina bukova suma panoramio
izvor: panoramio.com

Dok ih nadleću orlovi krstaši, pod gramadskim vrhom Pandžin grob ponosno stoje i obavijaju tamom i opalim lišćem tek iznikle skrivene šafrane, bobice medveđeg grožđa, gorocveta i jagorčevine. A u vlažnim šumskim dubinama iz natrulih prošlogodišnjih listova izviruju vrganji, smrčci i lisičarke.

vlasina safran promaja nona pejcic
foto Nona Pejčić

Uz obalu sve se beli od maljavih breza, ili metlika, kako ih zove ovdašnje stanovništvo i zaštićene su kao retke biljne vrste. Njihovi sitni listovi trepere na suncu i vetru i plavetnilu ovog kraja daju neki čaroban izgled. A pod njima šarene se livadske orhideje i divlje deteline.

vlasina maljava breza commons.wikimedia.org
izvor: wikimedia.org

Veliko jezero se plavi dok pod sjajnim sunčevim zracima svetluca, a glatku površinu povremeno mreškaju mnogobrojne ribe. Ima ovde i pastrmaka prenetih iz Ohridskog jezera, klenova, karaša, šarana, a da bi se raščistilo podvodno rastinje, doneti su amuri, koji su narasli i sa težinom od skoro 30 kilograma postali su pravi simboli Vlasine.

vlasina z stojanovic
foto Z. Stojanović

Kod vode se tužno savijaju vrbe i svojim opuštenim granama skrivaju mnoštvo rastavića, maslačaka i rosulja jarkih boja.

vlasina rosulja piovlasina.org
izvor: piovlasina.org

Među njima tek povremeno poneki šareni salamander sklizne sa obale i napravi krugove na vodi. A nešto dalje, svojim širokim plovnim kožicama na nogama mirno pliva patka njorka.

vlasina patka njorka piovlasina.org
izvor: piovlasina.org

U proleće i toplo leto pod vrelim suncem sve zablista i povije svoje glave ka zemlji, ali kad preko uzanih i izduženih jezerskih poluostrva naiđu tamni oblaci i vihor zanese ostrvca pod talasima, u jednom danu smene se sva godišnja doba.

vlasina bestofserbia.rs
izvor: bestofserbia.rs

A zimi, kad zahuje jaki vetrovi koji nose snegove i velike smetove, sve se stegne u ledenoj lepoti, pa se led na jezeru zadrži sve do novog buđenja prirode.

vlasina zimi panoramio1
izvor: panoramio.com

Ipak, nad jezerom je najlepše jutro obavijeno maglom. Dok sunce svoju sjajnu kuglu diže iznad planina na istoku, tišina se cepa i počinje novi dan. I maglu će rasterati vetar i sunčevi zraci, ali lepota vode i blago zatalasanog pobrđa zablistaće u svojoj lepoti koje god da je godišnje doba. I možda nigde kao ovde čovek nije pokazao kako se priroda prilagođava njegovim potrebama, ali i kako se pored nje i sa njom diše i živi.

vlasina carolije
izvor: Fejsbuk, Čarolije Republike Srbije