уторак, 28. новембар 2017.

Evropski gradovi: Karlovi Vari – bajkoviti kutak Bohemije





Dok se točkovi kotrljaju po putevima glatkim kao staklo i iza sebe ostavljaju polja nestvarno zelene boje, kažu da leti uljana repica obasja sav kraj svojom jarkom žutom bojom, približavam se polako najlepšem kraju Češke - Bohemiji, jednoj od njenih istorijskih zemalja, svoj išaranoj šumama čije je lišće svetlucalo pozlaćeno suncem. Hitam ka Karlovim Varima, jednoj od najlepših banja sveta, posebnoj i neodoljivoj u isti mah.


foto Jelena Dilber


Spuštajući se i uzdižući kroz  Moravsko-češku visoravan, svu u prelivima jesenjih boja, gledam kako priroda puca u svoj svojoj lepoti. Među tamnim planinama punim minerala kaolina i šumovitim obroncima Krušne gore, u useklim dolinama Teple, Ohrže i Rolave čekaju me Karlovi Vari.

foto Jelena Dilber


I zaista, čim se izroni iz gustih krošanja Slavikove šume, usidren u dolini vidi se mali grad u naručju raskošne prirode. I belina tornjeva letnjikovca, nekadašnjeg hotela Imperijal.

foto Jelena Dilber


Nekada banja, a danas grad kristala i porcelana i svetski poznato lečilište slavno po svojoj jedinstvenoj očuvanoj arhitekturi, ali i bujnoj prirodi na okolnim brdima.

foto Jelena Dilber

Karlovi Vari su ime dobili po osnivaču banje - Karlu IV Luksemburškom, kralju Češke, Lombardije, Italije, Burgundije i Luksemburga i caru Svetog rimskog carstva. Prema legendi, tokom lova kralj je ranio jelena, ali je on ipak uspeo da pobegne. Psi su ga jurili i zatekli ranjenog u blatu, a kada su ga Karlovi ljudi izvukli, povreda više nije bilo. Smatra se da je baš zato kralj dao da se na ovom mestu napravi banja, a najviše jer je celog života patio od kostobolje koja mu je jedino ovde, zahvaljujući lekovitom blatu, prolazila.

Spomenik Karlu IV u Pragu (izvor: wikipedia.org)


Iako dokazano naseljeni još od praistorije, upravo je ovaj veliki vladar Karlovim Varima dao poseban značaj, tačnije kada je u 14. veku na mestu toplih banjskih izvora dao da se osnuje banja koja je kasnije po njemu i dobila ime.

izvor: živykraj.cz

Dok se krivudavim ulicama spuštam ka ovom čarobnom kutku Češke, ne znam koja mi je  vila pored koje promičem lepša i ljupkija. One kao da se nadmeću koja će se više propeti sa obronka brda. Među njima je i čuvena fabrika-muzeja Mozer, u kojoj su se odvajkada izrađivali staklo i kristal.

izvor: karlovy-vary.cz


Onog trenutka kada izađete iz autobusa, zapahnuće vas miris karlovarskih šuma, reka koje mirno teku svojim koritima i ulica grada koji u sprezi s prirodom živi već vekovima.

foto Jelena Dilber


U moru građevina od kojih se ne zna koja je lepša od koje, što po boji, što po kitnjastim baroknim fasadama, što po očuvanosti uprkos starini, sa svojom grupom stižem na sam početak glavnog šetališta. Tu sav u tamnoj crvenoj boji, poput jeseni koja se spušta sa okolnih brda, stoji Beherov muzej smešten na mestu nekadašnje fabrike još od sredine 19. veka. 

foto Jelena Dilber

U njemu možete videti kako se vekovima spravljala čuvena beherovka, za nekog liker, za nekog rakija, koja je početkom 19. veka postala veoma popularna u Češkoj, pa su je prisvojili kao nacionalno piće. Kada je postala poznata u celom svetu, turisti sa svih strana su počeli da dolaze ne bi li saznali recept ovog jakog mirisnog pića. Jedino što su otkrili jeste da se sastoji od čak 32 vrste lekovitog bilja, posebnog korenja i izvorske vode. Toliko, ostatak se i dan-danas ljubomorno čuva. Ipak, možete je kupiti i uživati u njoj još dugo posle odlaska iz Karlovih Vari.

izvor: munichies.com


A onda krećem u čarobnu avanturu - Masarikovom ulicom oivičenom prelepim neobaroknim, neoklasicističkim i neorenesansnim građevinama nežnih pastelnih boja među kojima izgleda kao da ste se našli usred neke velike torte sa kućama od marcipana.


foto Jelena Dilber


Zastajemo na Masarikovom trgu ulepšanom malom fontanom i statuom Tomaša Masarika, češkog političara, državnika, sociologa i filozofa i prvog predsednika Čehoslovačke Republike, koja je zahvaljujući njemu stekla nezavisnost nakon Prvog svetskog rata.

foto Jelena Dilber


Na samom kraju Masarikove ulice prostire se veliki trg. Na njegovoj sredini stoji visoki obelisk, simbol masona koji su se rado okupljali u Karlovim Varima. Od njega ulice se račvaju na sve strane, sa građevinama u nizu koje plene lepotom i otmenošću i plavim nebom koje viri iza brda presvučenim tamnim četinarima.

foto Jelena Dilber


U blizini trga, odvojeno malom oazom prirode, skrilo se Elizabetino kupatilo, jedna od najlepših karlovarskih vila. Sa fontanom kao ukrasom i Smetaninim parkom, okićenim mirisnim drvoredom, koji je dobio ime po slavnom češkom kompozitoru i dirigentu, pravi je raj usred centra grada.

foto Jelena Dilber


Vila u kojoj je danas spa centar sa termalnim vodama podignuta je početkom prošlog veka i nazvana po bavarskoj vojvotkinji Elizabeti Sisi, koja je udajom postala carica Austrougarske.

foto Jelena Dilber


Sa druge strane, preko mosta nad Teplom nastavljamo ka sve većim lepotama. Ova reka izvire u karlovarskom kraju a ime joj i samo kaže da se puni termalnim banjskim izvorima koji nikada ne prestaju da teku iz dubine zemlje. Ona celom dužinim teče kroz grad uz mnogobrojna šetališta duž kojih su građevine koje čine da ova banja bude jedna od najlepših na svetu – muzeji, opera, pozorišta, kuće u kojima su živeli slavni ljudi, pansioni i hoteli, kolonade i  ljupki trgovi sa spomenicima. Moglo bi se reći da se oko Teple izdiže pravi muzej na otvorenom.


foto Jelena Dilber


Čim pređete mostić osetićete miris oplatki, poslastice u obliku dve okrugle oblande između kojih se mažu najrazličitiji filovi. U malim radnjama na licu mesta možete posmatrati kako se one prave, pa imate mogućnost da ih kupite u kutijama kao suvenir ili ih probate na licu mesta, spravljenih po vašoj želji.

foto Jelena Dilber

Kako god da odlučite, uživaćete u njihovom ukusu.

foto Jelena Dilber


Šetalištem nastavljamo ka ogromnom trgu prepunom cveća i drvenim tezgama sa mnoštvom suvenira. Dok Tepla teče ispod kamenog šetališta a sa druge strane se nadvisuju raznobojna stara zdanja, u visinu se diže Hotel Termal, podignut nakon Drugog svetskog rata po ugledu na građevine Le Korbizijea,  kao kongresni centar i sedište međunarodnog filmskog festivala u kome se dodeljuje Zlatni globus.


foto Jelena Dilber


Prekoputa njega pruža se najlepši park Karlovih Vari - Dvoržakov park, nastao krajem 19. veka, pun osunčanih krošanja hrastova i javora i staza koje krivudaju između grmova ruža, cvetnih leja i ribnjaka sa vodoskocima po kojima plivaju patke. Karlovarci su posebno ponosni na dva platana, visoka preko 20 metara i stara preko 200 godina. Park je ime dobio po čuvenom češkom kompozitoru Antonjinu Dvoržaku, pa se u skladu sa tim ovde nalazi i njegov spomenik, ali i mali paviljon napravljen za muzičke koncerte.


foto Jelena Dilber

Sa njegove druge strane nalazi se Park kolonada, izgrađena takođe krajem 19. veka kao šetalište. Ispred nje se danas izvode predstave pantomimičara i uličnih iluzionista a na malim tezgama mogu se kupiti »okamenjene ruže«. Da ne bude zabune, nije to nikakvo čudo već se cvet ruže ostavi desetak dana u banjskoj vodi što dovodi do mineralizacije ili kako to stanovnici Karlovih Vari vole da kažu »okamenjenih ruža«. 

foto Jelena Dilber


Od ovog mesta počinju da se jedan za drugim nadovezuju izvori, kojih u gradu ima ukupno 64, a iz kojih izlazi voda topla od 17 do čak 73 stepena Celzijusa.

foto Jelena Dilber


Prvi po redu je Izvor Sloboda, najpoznatiji od svih jer leči stomačne i želudačne probleme ako se pije, a umivanjem neguje kožu lica i oči. Otkriven je slučajno, prilikom kopanja temelja za jednu kuću sredinom 19. veka. Dvadeset godina kasnije iznad njega je izgrađen mali paviljon, a posle Drugog svetskog rata poneo je simbolično ime Sloboda.

foto Jelena Dilber


Nedaleko odatle nalazi se simbol Karlovih Vari - Mlinska kolonada.  Ova impozantna građevina podignuta je u neorenesansnom stilu sa čak 124 korintska stuba.


foto Jelena Dilber

 Iznad pročelja nalazi se 12 statua koje označavaju 12 meseci u godini.

foto Jelena Dilber


Unutar nje nalazi se pet lekovitih izvora od kojih je najpopularniji Mlinski, korišćen još u 16. veku. U njoj ćete zateći mnogo ljudi koji u posebne metalne lončiće sa rupicom sa strane naiskap piju vodu sa Kamenog, Libušinog ili Rusaljkinog izvora. Pa ipak, od svih je najtopliji Izvor princa Vaclava I, koji se sa vrućom vodom od 65 stepena Celzijusa već dugo koristi za proizvodnju mineralnih soli.

foto Jelena Dilber


Prekoputa nje na padinama brda načičkani su hoteli najrazličitih nijansi fasada i koketne vile koje zajedno sa kočijama kojima upravlja kočijaš poput onog iz 19. veka nosi dah koji su ovim čarobnim mestom rasipali vladari, plemići i bogata gospoda.


foto Jelena Dilber

A sa žamorom koji ne prestaje ispred prodavnica suvenira, kafića, malih ljupkih restorana sve odiše životom i lepotom pod modrim oktobarskim nebom.


foto Jelena Dilber

Šetalištem nastavljamo dalje, do Tržne kolonade živopisne drvene konstrukcije u švajcarskom stilu sa bogato ukrašenim gravurama iz 19. veka. U njoj se nalaze tri izvora, među kojima je onaj najstariji u Karlovim Varima, Izvor Karla IV, za koji postoji legenda da je izlečio njegovu udovicu.

foto Jelena Dilber



Nedaleko od njega diže se barokna skulptura Spomenika Svetoj Trojici. Grad je imao burnu istoriju, zadesile su ga velika poplava i dva ogromna požara, ali je uspeo da izbegne epidemiju kuge. Spomenik koji je početkom 18. veka podignut u čast Svetoj Trojici upravo je simbol zahvalnosti što je bio pošteđen ove velike pošasti.

foto Jelena Dilber


I sa druge strane je impozantna građevina – katolička barokna Crkva Marije Magdalene iz 18. veka, ispod koje se nalazi termalni izvor. Ova lepotica koja sa svoja dva vitka bela tornja blista na suncu zaštićena je kao spomenik kulture.

foto Jelena Dilber


Prekoputa nje je Izvorska kolonada, zatvorena hala u kojoj se nalazi i najveće vrelo, gejzir Vridlo, iz koga šiklja vruća voda u visinu pa se vraća u prirodni bazen izgrađen oko njega. Ona je u isto vreme i zatvoreni most preko reke Teple.


foto Jelena Dilber

Ispred nje je najpoznatija fontana Karlovih Vari, sa izvorom u vidu visokog mlaza sa rasutom vodenom prašinom jakog sumporovitog mirisa koja je i sama lekovita. Po njenom obodu nalaze se zeleni minerali koji na površinu izlaze zajedno sa lekovitom vodom.


foto Jelena Dilber



A onda, iako je delovalo da većih lepota ne može biti, kreće najlepše šetalište Karlovih Vari.
 
foto Jelena Dilber

Od Pozorišnog trga sa najviše islikanim mostom reka Tepla ima dve najlepše obale, pravi melem za dušu i oči usred palmi kao na Mediteranu.

foto Jelena Dilber


S jedne strane je ulica Stara luka, koja na češkom znači Stara livada sa hotelima koji nose neobična imena – Mocart, Korzo, Palacki, Malteški krst. Tu je i kafić Slon, ali i prodavnice kristala i juvelirnice od čijeg sjaja u izlozima zastaje dah.

foto Jelena Dilber

Sa druge je park Pozorišnog trga, najskuplje i najzvučnije prodavnice, znamenite građevine i Gradsko pozorište izgrađeno krajem 19. veka koje je davne 1886. održalo svoju prvu premijeru izvevši Mocartovu operu Figarova ženidba.




foto Jelena Dilber



Tu je i Muzej Karlovi Vari, u kome se čuva prva knjiga u kojoj se spominje banja i njeno lekovito dejstvo koju je početkom 16. veka u Lajpcigu izdao lekar Vaclav Pajer. Ovde ćete upoznati istoriju banje i videti stari nameštaj, predmete od stakla i porcelana, ali i minerale po kojima su poznati Karlovi Vari.

foto Jelena Dilber


Na kraju ovog šetališta, kao kruna lepote i sjaja ugnezdio se Hotel Grand Pup, od kraja Drugog svetskog rata domaćin Međunarodnog filmskog festivala koji dovodi filmske entuzijaste iz celog sveta.

foto Jelena Dilber


Nekada saksonski dvorac, izgrađen na samom početku 18. veka, koji je podigao prvi gradonačelnik Dajml, dograđen je kada ga je preuzeo novi gradonačelnik, fabrikant Beher i od njega stvorio bohemijski zamak. Današnje ime dobio je po svom konačnom vlasniku Johanu Georgu Pupu, bombondžiji koji je u Karlove Vari došao da bi radio kod lokalnog poslastičara Miterbaha. Kada je Miterbah kupio dvorac svojoj kćeri, ona se udala za Pupa i u miraz mu donela ovaj pravi dragulj Karlovih Vari koji su oni bogateći se sve više još dograđivali i preuređivali. 

foto Jelena Dilber

Posle Drugog svetskog rata je nacionalizovan i nazvan Grandhotel Moskva, ali je sa odvajanjem Češke od Slovačke opet privatizovan i postao onaj stari, i po imenu i po nekadašnjem sjaju punom otmenosti, izvajanih pročelja i starinskog bogatog nameštaja. Sa očuvanim dahom gospodstva koji se prenosi na svakog ko ima sreću da u njega zaroni.



foto Jelena Dilber

Tokom istorije ovaj mondenski hotel je ugostio mnogobrojne slavne ličnosti, vladare, kompozitore, književnike, a kasnije i holivudske zvezde. Neki su dolazili da se izleče, neki da vide i budu viđeni, a neke je privukao glamur i sjaj filma i bliceva foto aparata. Kako bilo, ovim ulicama nekada su hodali Mocart, Gete, Betoven, Šopen, Lost, Smetana, Dvoržak, ali i današnji svetski džet-set. Svako od njih zabeležen je na jedinstven način – mesinganom pločicom koja na kaldrmi ispred hotela ostavlja zapis o njima i godini njihove posete.





foto Jelena Dilber


Dok ostavljamo Teplu da dalje tiho plovi ka svom ušću sa Ohržom, vraćamo se do čuvenog mosta na Pozorišnom trgu i penjemo se ulicom ka Dvorskom brdu, ukrašenom najlepšim banjskim hotelima i vilama.

foto Jelena Dilber


Sa jedne strane je metodistička Crkva Svetog Luke, ili kao je Česi zovu, Svetog Lukaša, iz 19. veka, građena u stilu engleske neogotike sa upečatljivom drvenom kupolom i tornjem u obliku piramide. Tamnozeleni prozori još više pojačavaju utisak mraka i deluju pomalo jezovito, kao da ste se odjednom našli ispred kuće porodice Adams. Danas je u njoj Muzej voštanih figura u kome se nalaze najstarije lutke od voska napravljene još sredinom 19. veka.

foto Jelena Dilber


Dok se penjem dalje Ulicom Petra Velikog dočekuju me takve lepote da ne znam gde pre da gledam. Sa jedne strane smenjuju se prelepi dvorci i hoteli Savoj i Bristol Palas i vile Šarlota, Artemis i Šopen. 



foto Jelena Dilber


Sa druge strane je gusta mirisna šuma čije staze zlatne od opalog lišća mame da ih istražim.

foto Jelena Dilber


Još jedan kuriozitet predstavlja statua Karla Marksa usred ulice čuvenog ruskog cara. Ali to govori i o činjenici koliko su Karlovi Vari izgrađene po želji Rusa, koji nisu ovde bili samo nakon Drugog svetskog rata već i sada najviše ulažu u izgradnju i održavanje skupih banjskih lepota.

foto Jelena Dilber


Na vrhu brda ponosno se izdiže Ruska pravoslavna crkva Svetih apostola Petra i Pavla koja blješti na suncu sa svojim krstom na glavnom tornju i pet pozlaćenih kupola. Ova prelepa bela građevina, ukrašena skulpturama, izgrađena je poslednjih godina 19. veka po uzoru na vizantijsku-starorusku crkvu u selu Ostankovo u okolini Moskve, rodnom kraju grofa Šeremetjeva. Izgradnju je pomoglo rusko plemstvo i ona je bila prvi pravoslavni hram na tlu Austrougarske. Ulazimo da zapalimo sveće onima koji nam leže na srcu u malenim ruskim čiracima.

foto Jelena Dilber


Iza nje ulice se spuštaju pune mirisa, svežine i nekog tihog gospodstva. Tu je Hotel Čajkovski Palas, vile Liberti i Bajer, sanatorijumi i stare šarmantne kuće okružene uređenim vrtovima i visokim stoletnim stablima koja žute pod već niskim oktobarskim suncem. 



foto Jelena Dilber


Sve ih sa setom ostavljam iza sebe dok se stepenicama koje mirišu na jesen i češke šume spuštam ponovo u grad, da se sa svojom grupom okrepim uz karlovarske specijalitete malenog restorana Čarli.


foto Jelena Dilber


U Karlovim Varima dočekalo me je sunce, a ispratile krupne kišne kapi. Kao da je i samom nebu bilo žao što se rastajem sa najčarobnijim mestom koje sam ikada videla. Ali, dok sam ga ostavljala, tiho sam mu šapnula da ću opet da se vratim, ostalo je još mnogo toga što još nisam istražila.

foto Jelena Dilber