недеља, 31. децембар 2017.

Novogodišnje noći u gradovima sveta


Bilo da spadate u one koje novogodišnja euforija hvata žestoko ili u poslednjoj noći u godini odlazite u krevet kao da je bilo koja druga, sigurno primećujete kako se u svetskim metropolama prosto nadmeću ko će lepše i raskošnije proslaviti ulazak u novu godinu, doživljavajući je kao neki novi početak, makar i simbolično.

izvor: duckworld.com


Iako zapadne zemlje Evrope i Severne i Južne Amerike više pažnje poklanjanju Božiću, većina podjednako obeležava i Novu godinu i to raskošnim vatrometima, ali i ukrašavanjem ulica, postavljanjem velikih svetlucavih jelki po glavnim gradskim trgovima ispod koje se kriju pokloni namenjeni najmlađima.

izvor: paradisotravel.com


Postoje i mnogobrojni običaji vezani za doček Nove godine. Grci veruju da će u narednoj imati više para ako u novogodišnjoj noći budu igrali karte, Španci za sreću moraju da pojedu 12 zrna zrelog grožđa, u Brazilu se oblače u belo da bi oterali novogodišnje zle duhove, na Novom Zelandu iz istog razloga udaraju u posuđe, a u Čileu čiste kuću metlom ne bi li oterali negativnu energiju. Neki idu tako daleko da sežu u ekstreme - ruski ronioci Novu godinu slave tako što se spuštaju do dna Bajkalskog jezera i formiraju oblik novogodišnje jelke.

thestartv.com


Verovali u novi početak i sreću koja se u njemu skriva ili ne, Zemlja se neumitno okreće i Novu godinu prvo donosi pacifičkim državama Kiribati i Samoa, a tek na kraju stiže na ostrvo Nijue, koja pripada američkoj Samoi.


izvor: carlanthonyonline.com

Najlepši gradovi sveta je jedan po jedan dočekuju veličanstvenim vatrometima i razdraganim proslavama. Tačno u ponoć poljupce razmenjuju oni koji se vole, a onda slede i svi ostali, sa najsrdačnijim željama.

izvor: newslanc.com

 Jedan od najpopularnijih destinacija na svetu, Rio de Žaneiro, poznat je po najvećoj jelci koja pluta na vodi.


izvor: daytours4you.com

Pa ipak, topla novogodišnja noć ne može da prođe bez velike žurke i vatrometa nad plažom Kopakabanom. 

izvor: thinglink.com

Nešto severnije, u najpopularnijem američkom gradu Njujorku, snega najčešće ima u izobilju. On upotpunjava prazničnu atmosferu, posebno na klizalištu pod raskošnom jelkom u Rokfeler centru. 

izvor: vogue.com

Ali ono po čemu je ovaj neverovatan grad najpoznatiji je veliki doček Nove godine na Tajms skveru, na kome se uz ogroman vatromet sa nebodera na Menhetnu spušta velika kristalna kugla koja donosi početak sledeće godine.

izvor: rosiegladys.com
 
izvor: ticketsource.com

 

Nova godina najpre stiže u najudaljeniji kontinent – Australiju. Sidnej je već tradicionalno dočekuje spektakularnim vatrometom nad čuvenom Sidnejskom operom u obliku školjke.

izvor: abc.net.au


Bez obzira na sav trud ostalih kontinenata, Azija je nenadmašna u pravljenju najfascinantnijih vatrometa. Ne zna se da li su lepši u Pekingu, hongkoškoj luci Viktorija, Manili ili Singapuru.

izvor: dawn.com


Mnogi bi se ipak najpre opredelili za onaj u Dubaiju.

izvor: holidayme.com


A da se ne svodi sve samo na vatromet, dokaz su Japanci, koji u svojoj ukrašenoj prestonici Tokiju u novogodišnjoj noći u nebo puštaju na hiljade belih balona.

izvor: dawn.com


U evropskim gradovima sjati se na milione turista da dožive neponovljive dočeke na otvorenom.

izvor: tripadvisor.com


Iako ledena, Moskva je među najlepšim gradovima u prazničnom ruhu. Snežne i jake zime i same doprinose novogodišnjem duhu, posebno klizališta pod svetlucavo okićenim velelepnim građevinama, ali i ulicama prepunim ukrasa sve do vatrometa nad Crvenim trgom u najluđoj noći.

izvor: thinglink.com


U Londonu se na Trafalgar skveru nalazi najlepša jelka Ujedinjenog Kraljevstva.

izvor: thewondrous.com

A Englezi najviše vole da prve trenutke Nove godine dočekaju uz vatromet i zvona Big Bena.

izvor: paradisotravel.com


Berlin važi za jedan od gradova sa najburnijim dočecima Nove godine. Na prostoru između Brandenburške kapije i Spomenika Viktorija nalaze se štandovi sa pićem i hranom i bine na kojima se održavaju razni scenski nastupi i manifestacije. Ali ponoćni vatromet ipak donosi najviše radosti.

izvor: paradisotravel.com


Pariz, grad svetlosti, i u Novoj godini svetli, još i jače, pogotovo Jelisejska polja i Ajfelova kula.

izvor: thegospelherald.com

I ovde turisti iz celog sveta hrle, što da bi videli najlepše okićenu jelku na svetu koja se nalazi u galeriji Lafajet, što da bi posmatrali veličanstven vatromet sa Monmartra.

izvor: sncf.com


I Italija ne zaostaje za Francuskom. U Rimu, na Trgu Venecija se još za Božić postavi velika jelka ispred koje stoje sveta tri mudraca koja nose darove malom Isusu. 

izvor: mindtheguide.com

Ali i Nova godina se podjednako slavi. Italijani je zovu La festa di San Silvestro i dočekuju je na Trgu del Popolo sa velikim vatrometima koji se ispaljuju iz celog grada.

izvor: paradisotravel.com


Prag, zlatni grad, zasvetluca i za novogodišnje praznike. Velika jelka blista na Starom trgu, a u novogodišnjoj noći najbolji je provod na Vacslavovom trgu.

izvor: instagram.com

Pa ipak, tradicionalni vatromet koji se ispaljuje iz parka Letna najbolje se vidi sa praških mostova nad Vltavom.

izvor: pragueguide.com

Na samom severu Evrope, islandskoj prestonici Rejkjaviku, sunce poslednjeg dana u godini sija samo četiri sata. Zato su njegovi stanovnici spremni da svetlost naprave sami. U gradu ne postoji organizovan vatromet već ga Islanđani spontano ispaljuju svaki iz svoje kuće, i to tako grandiozno da ne postoji kutak grada koji nije osvetljen.

izvor: paradisotravel.com


Na suprotnom kraju kontineneta, na portugalskom ostrvu Madeira, za Novu godinu se ispaljuje najveći vatromet na svetu, koji je od 2006. upisan u Ginisovu knjigu rekorda.

izvor: paradisotravel.com

A i sami ukrasi od hiljada svetlucavih lampica na amfiteatru luke Funšal stvaraju od njega fascinantnu binu.

izvor: visitportugalblog.blogspot.com


Ni Balkan ne zaostaje za lepotama novogodišnjih noći. U Zagrebu se od prvih dana decembra održava advent koji obeležava Božić, ali i Novu godinu.

izvor: citypal.com

U to vreme u blistavo okićenim krajevima grada održavaju se mngobrojne manifestacije i događaji a sve upotpunjuju mirisi medenjaka i zvuci božićnih zvončića. 

izvor: croatiaweek.com


I Sarajevo raskošno zablista kada se iznad Trga Bosne i Hercegovine raspuknu boje vatrometa.

izvor: hostelfrancferdinand.com


I Beograd, okićen svake godine sve više i šarenije, sa proslavama na više velikih gradskih trgova, može da se pohvali velikim vatrometom i prazničnim raspoloženjem zbog koga milioni turista dolaze da osete njegove damare. 

photo Lisa Quinoines
izvor: republika.rs

Poseban doživljaj predstavlja proslava pravoslavne Nove godine 13. na 14. januar, kada je iznad Hrama Svetog Save tradicionalno ispaljuje najlepši vatromet u zemlji.

izvor: novagodina.rs


Slavili u nekoj od svetskih prestonica ili u toplini svog doma, neka vam taj novi, prvi dan sledeće godine bude važan samo kao nova šanska da učinite ono što niste i sprovedete odluke koje već davno čekaju na vas. A ona cela neka vam bude najsrećnija do sad. Živeli! :)





четвртак, 28. децембар 2017.

Evropski gradovi: Trst – blistavi lepotan italijanske obale




Visoko nad obalu Tršćanskog zaliva stigla sam u jedno mutno aprilsko jutro. I čim se Trst pojavio oivičen beskrajnim tamnim plavetnilom mora severne Italije, znala sam da će mi se podvući pod kožu. Čak i onako siv pod nebom koje je iz sebe počelo da istiskuje kišne kapi.

foto Jelena Dilber

O Trstu sam slušala mnogo. Nekada je bilo mesto po koje se stalno išlo po garderobu, cipele i sve ono čega kod nas nije bilo. Iz njega su stizale prve limenke koka-kole i najšarenije sveske za školu koje sam ikada videla, a ja sam bila isuviše mala da bih pamtila italijansku obalu koja se pružala iza istarskih zalazaka sunca.

foto Jelena Dilber

Sad mi je bio pod nogama, najlepši grad italijanske pokrajine Friuli-Venecija Đulija i lenjo rasprostrt po najsevernijoj ravnoj dugačkoj obali Jadrana obrasloj trskom, po čijoj je slovenskoj reči trstika i dobio ime. Kao da je čekao da do njega siđem i prošetam stoletnim pločnicima vlažnim od soli s mora i kiše koja je dobovala, po kojima su hodali mnogi osvajači i znameniti ljudi kroz istoriju i udahnem mirise ostarelih prelepih palata i znamenitih crkava.

foto Jelena Dilber

Kada smo se sa visokih brda spustili i uronili u grad, Tršćani su već uveliko zagazili u dan. Gužva u malim automobilima bila je, reče nam vodič, uobičajena. A mi smo jedva čekali da izađemo i makar i pod kišobranima vidimo njegove lepote i osetimo dah mora pomešan sa mirisima brodova u jednoj od najvažnijih luka Sredozemlja.
I zaista, iako je kiša sipila iz natmurenog neba, grad je i onako mokar blistao. Italijani, obučeni po poslednjoj modi, namirisani i užurbani govorili su svojim melodičnim jezikom na mobilnom telefonima. Žene, čuvene po svojoj lepoti, zagledale su izloge i pod kišobranima vodile malu crpurastu decu kovrdžave kose. Lep svet u prelepom gradu na obali mora.
Prvo sa čim smo se susreli bila je Sala Tripković, palata koja je nekada pripadala bogatoj porodici brodovlasnika i pomoraca iz Boke Kotorske, a na kraju ostala napuštena nakon što im je bogatstvo potpuno nestalo, a poslednji potomci odselili u Ameriku. Danas je jedna od zgrada u kojoj se od kraja prošlog veka obavljaju predstave Teatra Verdi.

foto Jelena Dilber

Jedan po jedan, pod šarenim  kišobranima, hoali smo ulicom udišući miris mora sa pučine koja se u sivoom danu negde daleko stapala sa nebom pa se nije znalo gde more počinje a gde se završava. Ali čak ni tako tmuran dan nije mogao da izbledi lepotu ovog velikog primorskog grada.
Put nam je preprečio Veliki kanal, ili kako ga Italijani zovu Kanal Grande. Iako tako nazvan, zapravo je mali i u njega pristižu brodići pretovareni robom.Izgrađen je pored nekadašnjih solana za potrebe prevoza soli brodovima. Nekad je bio duži i išao do same crkve koja se još sa mora vidi u svoj svojoj lepoti, ali je početkom prošlog veka taj krajnji deo zatrpan.
Premošćen je trima mostovima - zelenim, crvenim i belim, ili po italijanski - Ponte verdi, Ponte roso i Ponte bjanko, koji su imena dobili po prvobitnim bojama.

foto Jelena Dilber
 

Odmah do mora i jarke crvene zgrade je Palata Gopčević, izgrađena sredinom 19. veka po želji srpskog brodovlasnika Spiridona Gopčevića. Čuveni italijanski arhitekta Terezijano je zaslužan što je Veliki kanal ukrašen ovom prelepom građevinom elementima iz više različitih stilova u impresivnim crvenim i žutim bojama, ukrasima i statuama inspirisanim ličnostima iz Kosovskog boja.

foto Jelena Dilber

U njoj je od početka prošlog veka Pozorišni muzej Karlo Šmidl, u kome se čuvaju dokumenti o pozorišnoj i muzičkoj istoriji Trsta u poslednja dva veka i koji obiluje impozantnim kolekcijama plakata, fotografija, scenskih kostima, ali i zbirkom muzičkih instrumenata unutar velike biblioteke.

foto Jelena Dilber

Tačno na polovini kanala od mora do prelepe crkve sa jonskim stubovima nalazi se najpoznatiji most od sva tri - Ponte roso. Sagrađen je od drveta sredinom 18. veka u isto vreme kada je napravljen i kanal, a sto godina kasnije je ponovo izgrađen od gvožđa. Ukrašen je kandelabrima i statuom Džemsa Džojsa, podignutom u čast njegove posete Trstu.

foto Jelena Dilber

Pored mosta je i Trg Ponte roso, pijaca na kojoj se pod otvorenim nebom prodaje voće, povrće i cveće. Upravo je ovde nekada bilo mesto prodaje najraznovrsnije robe zbog koje se vikendom iz cele SFRJ putovalo samo da bi se šopingovalo. Svega toga odavno više nema, a ne čuju se više ni karakteristični pozivi prodavaca.

foto Jelena Dilber

Sa druge strane most krasi fontana sa heruvimom, sagrađena sredinom 18. veka, a koju Tršćani zovu Đovanini od Ponte rosa.

foto Jelena Dilber

Na mestu gde je nekada bio kanal koji je krajem prošlog veka zatrpan danas se nalazi Trg Svetog Antonija prepun kafića, bašta sa suncobranima i velikom fontanom.

foto Jelena Dilber

Nazvan je po po župnoj crkvi Svetog Antonija Taumaturga, koju Italijani zovu  San Antonio Nuovo. Građena početkom 19. veka, prava je lepotica neoklasicizma sa šest jonskih stubova iznad kojih su statue šest katoličkih svetaca.

foto Jelena Dilber

Prekoputa nje stoji građevina zbog koje svakome ko iz Srbije dođe zaigra srce. Hram Svete trojice ili Pravoslavna crkva Svetog Spiridona, koja sa svojim plavim kupolama blista pod italijanskim nebom.

foto Jelena Dilber

U njene zidove od lomljenog kamena utkana je bogata istorija Srba u Trstu. Srpska kolonija u ovom gradu je u 18. veku zaista bila fascinantna i sačinjavali su je bogati trgovci, oficiri i plemići, ali i srednji građanski sloj. Svi su se, kako to obično u tuđini i biva, okupljali oko nekadašnje pravoslavne crkve Svetog Spiridona, koja je zajedno sa Grcima podignuta sredinom 18. veka na najlepšem mestu u gradu, u blizini Ponte rosa. U jednom trenutku su se zbog nesuglasica Grci i Srbi razdvojili i tada je Srbima pripala ova bogomolja. Vek kasnije su odlučili da je sruše jer je pucala od poroznog zemljišta na kome su nekada bile solane i sopstvenim sredtvima izgradili novu, velelepnu vizantijsku građevinu po ugledu na manastir Dečane sa zlatnim krstovima na plavim kupolama. Sagradio je čuveni milanski arhitekta Karlo Mačijakini od lomljenog kamena sa Briona i Verone, a oslikao milanski slikar Đuzepe Bertini.
I nije to bilo jedino što je srpska opština izradila, podigli su i svoju školu, a nadaleko su bili čuveni kao mecene književnicima i naučnicima iz Srbije. Najpoznatiji od njih bili su Dositej Obradović i Vuk Karadžić, ali je možda najvažnija od svega bila pomoć Karađorđevim ustanicima, pa su tako neposredno uticali i na istoriju.

foto Jelena Dilber

Nastavljamo dalje, kroz žamor ulica Trsta, pored najekskluzivnijih butika i prodavnica. 

foto Jelena Dilber

Naišli smo odjednom i na mali karusel, pa nam je na trenutak izgledalo kao da smo u nekoj čarobnoj priči.

foto Jelena Dilber

Sa druge strane ulice pred nama se otvorila Pjaca dela Borsa na kojoj se šepurila stara palata Borsa. Ovaj, jedan od glavnih trgova Trsta, nazvan po neoklasicističkoj palati podignutoj početkom 19. veka, U njoj je sedište  Privredne komore i Gradska berza, zbog čega se i sam trg zove Borsa. Valjda da i stil ne bude narušen, svuda okolo su banke. 

foto Jelena Dilber

Uz stubove palata nekako se prirodno nadovezuje prelepa fontana Neptun, izgrađena još pre tri veka, koja je do skoro bila na Trgu Venecija.

foto Jelena Dilber

Pa ipak, najdominantniji je stub sa statuom cara Leopolda I, oca cara Karla VI, koji je početkom 18. veka osnovao slobodnu luku Trsta i trgovinski ga povezao sa celim svetom. Statua je nastala u 17. veku, a na Trg Borsa postavljena je dva veka kasnije.
Sa njega se, između palate Modelo i Gradske većnice, stiže na najveći, najlepši i najvažniji u Trstu – Trg ujedinjenja ili kako ga Italijani zovu, Pjaca Unita d'Italija. Pravo je tršćansko srce grada ispod brda San Đusto, otvoreno prema pučini i zalivu. Napravljen je sredinom 19. veka na mestu nekadašnje male luke u kojoj su se privezivali ribarski brodovi, tipičnoj za italijanske primorske gradove. Ideju da bude okrenut ka pučini i ukrašen mešavinom otmenosti i raskošnih građevina, dao je arhitekta Đuzepe Bruni. Tada mu je nadenuto ime Veliki trg, ali je nakon Drugog svetskog rata, kad je vraćen Italiji, dobio novo ime.
Posle poslednjeg uređenja veličanstvena lepota mu je još više uvećana, pogotovo noću, kada je ceo ukrašen LED osvetljenjem. Okružen ogromnim građevinama, njegova lepota zaista oduzima dah.

foto Jelena Dilber


Gradska većnica je najupečatljivija građevina na trgu. Podignuta je krajem 19. veka kao delo čuvenog arhitekte Đuzepea Brunija. Čuvena je po kuli sa satom iznad koga se nalaze zvono i replike kipova nazvane Mikeze i Đakeze koji na svakih petnaest minuta udaraju u njega. Koliko je u istoriji ova zgrada bila važna, pokazuje činjenica da je upravo sa njenog glavnog balkona Benito Musolini 1938. objavio proglas fašističkih rasnih zakona u Italiji.

foto Jelena Dilber

Sa leve strane od Gradske većnice nalaze se ništa manje lepe palate. Do mora je Palata guvernera, podignuta početkom prošlog veka. U njoj je nekada bilo sedište austrujske vlasti i u to vreme je krasio grb habsburške carske kuće, a danas je namesto njega grb italijanske vladarske dinastije Savoja.

foto Jelena Dilber

















Odmah pored je i palata Strati s početka 19. veka u kojoj se nalazi čuveni Kale deli Speći.

Sa desne strane  su Palata Piteri, najstarija zgrada na trgu, podignuta krajem 18. veka, Grand hotel Duči d'Aosta u palati izgrađenoj krajem 19. veka i Palata Lojd Triestino iz 18. veka, u kojoj je sedište Autonomne pokrajine Friuli-Venecija Đulija. Na licu mesta imali smo prilike da vidimo i jedan grupni "pozdrav Suncu".

foto Jelena Dilber

Nasred trga izdiže se fontana Četiri kontinenta vajara Đovanija Batiste Macolenija. Izgrađena je sredinom 18. veka u čast otvaranja slobodne tršćanske luke. Njenu izgradnju naredila je austrijska carica Marija Terezija u spomen svog oca cara Karla VI. Na njoj se nalaze četiri figure u ljudskom obličju koje simbolizuju predstavnike u to vreme četiri poznata kontinenta – Evropu, Afriku, Aziju i Ameriku. Na vrhu je ženska figura sa krilima koja je simbol samog Trsta. Izvajane stene, bale i kovčezi sa robom predstavljaju dobrodošlicu trgovcima iz celog sveta u ovaj veliki grad u koji su oni rado poslom dolazili.

foto Jelena Dilber

Nedaleko od fontane nalazi se stub sa skulpturom cara Karla VI. On je, za razliku od ostalih građevina na trgu, jedini ostajao bez obzira na izmene i rekonstrukcije i to kada je deset godina nakon otvaranja Trsta ka svetu podignut u čast careve posete gradu. Na njemu imperator gleda na grad a rukom pokazuje na luku, koja je zahvaljujući njemu postala slobodna.

foto Jelena Dilber

I sami izlazimo na obalu, da udahnemo miris mora i uživamo u njegovom beskraju. Pred nama se unedogled pruža Riva Del Mandrakio kojom dominiraju dva jarbola koja su nakon Prvog svetskog rata donirali vojnici ratnici i na kojima se tradicionalno podiže zastava. 

foto Jelena Dilber

Tu su i bronzane skulpture ratnika i švalja, koje kao da simbolizuju godine koje su prohujale. Niz kraljevsko stepenište spuštamo se do samog mora, a i sunce kao da cepa oblake ne bi li nam ulepšalo sliku ovog i po sivom aprilskim danu prelepog grada.

foto Jelena Dilber

Šetamo uz obalu, pored marine sa brodovima i jahtama, koje kao da se nadmeću koja je veća i modernija.


foto Jelena Dilber

Kao i usvakoj luci, tu su i ribari. Jedan je na obalu izbacio veliku lignju koja se već rastaje sa životom na vlažnom tršćanskom betonu.

foto Jelena Dilber

Pa ipak ono što je iza nas je najlepše – ceo Trst sa obale, veliki, raskošan i otmen i razdragan u isti mah, pun zvukova i boja, života i šaputavih dahova istorije. Jednom rečju – prekrasan.

foto Jelena Dilber

Dok se sunce sve više razgreva na nebu, odlazimo sa obale i ponovo pretražujemo uličice koje već više liče na primorskog grada. Sedamo u  kafić Up, u kome nas odmah poslužuju čipsom i sokom upola cene. Vlasnik Bosanac čuo je svoj jezik i odmah nam se obradovao, kaže da uvek rado dočekuje svoje sunarodnike.
Pod suncem blista i crkva Santa Marija Mađore, bogomolja koja se najduže gradila u Trstu - punih pedeset godina tokom 17.veku, a svoj konačan izgled dobila je tek vek kanije. Podigli su je jezuiti koji su se naselili u Trstu. Kada je u 19. veku u gradu zavladala epidemija kolere, velika povorka vernika predvođena biskupom došla je do nje i  pomolila joj se i nakon toga bolest je počela da se povlači. Otad svake godine na praznik Vavedenja Presvete Bogorodice vernici hrle u hram Madone dela Salute, kako je s ljubavlju nazivaju, smatrajući je svojom zaštitnicom.

foto Jelena Dilber

Vreme je da napustimo Trst. Samo jedan dan je dovoljno da se u njega zaljubiš, ali malo da u njemu uživaš. Ipak, moramo dalje, do zamka Miramare, koji se nalazi van grada, na obali iznad koje se sunce sve više probija kroz oblake i zracima poput zlatnih nebeskih prstiju svetluca po moru. Ovaj beli dvorac sagrađen je za Maksimilijana Habzburškog, austrijskog nadvojvodu i njegovu suprugu Šarlotu od Belgije, koji su kasnije postali vladari Meksika. 

foto Jelena Dilber

Podignut je sredinom 19. veka usred velelepnog parka ispunjenog prelepim mirisnim egzotičnim biljakama koje je sam nadvojvoda donosio sa svojih mnogobrojnih admiralskih plovidbi. Sa terase parka pruža se fantasičan pogled na Tršćanski zaliv.

foto Jelena Dilber

I njega moramo da ostavimo i nastavimo dalje, ka drugim italijanskim gradovima i to je jedino što nam blaži tugu dok se autobus lagano penje na brda nad morem.
Tek se iznad Trsta vidi sva lepota mora i pučine. Dok ga gledam i širim oči ka sve većem prostranstvu koje se sve više plavi, čuje se jedna italijanska pesma i glas poput anđela. Laura Pausini spaja beskrajnu lepotu koju vidim i koju čujem dok osećam drhtaje sopstvene duše. 

foto Jelena Dilber

Zatvaram oči, slušam topli italijanski glas i zamišljam kako izgleda kada se leti preko mora glatkog kao saten raspu bela jedra jedrilica i uzburkavaju ga nošene vetrom dok galebovi nemirno lete pod modrim nebom. Otvaram ih i vidim bela jedra i dalje. Ili to samo moje suze stvaraju varku...

izvor: lastampa.it

Pesmu Laure Pausini "Strani Amori" možete poslušati i sa mnom. I zatvoriti oči i uživati :)