субота, 31. децембар 2016.

Mala bajka na rubu Deliblatske peščare



U južnom Banatu rasula se Deliblatska peščara na sve strane. Priljubila se uz obale Dunava pa sve do obronaka Karpata. Neobična u svojoj lepoti, prepuna zatalasanih peščanih dina, najlepša je kad u proleće sva procevta pa se njene livade oboje prelivima banatskih božura i orhideja dok je pod modrim nebom preleću sokolovi i orlovi.

deliblatska444
izvor: serbia.com

Sve ovo liči na bajku, zar ne? I pitate se da li je moguće da ovakav svet pun tišine i lepote zaista postoji. Naravno, ali u njemu postoji još jedno skriveno mesto koje je još čarobnije i lepše.

klodi delib panoramio
izvor: panoramio.com

Na rubu peščare smestilo se malo izletište Devojački bunar. Krajem 19. veka, dok je ovde još zasipao dah austrougarskih vremena, među kućama i velikim vinogradima koji su se talasali niz peščaru, nastala je Vekerlova kolonija. Mnogo godina kasnije, kad je ovde već bila srpska zemlja, iskopan je veliki bunar oko koga su se skupljale devojke i nosile vodu radnicima u peščari, umornim i iscrpljenim od jakog sunca. Tako je po njima i celo mesto Devojački bunar dobilo ime.

klodi devojacki bunar boris dimitrov
foto: Boris Dmitrov

I baš ovde, među zamršenim putevima, bujnim rastinjem i zapletenim granama lišća, skrio se jedan čaroban vrt u kome kao da je neko vilinskim štapićem prosuo svetlucavu prašinu i napravio malu bajku. U bašti gospođe Klotilde kao da je mašta zavladala svetom. On potpuno neočekivano izbija pred pogledom putnika namernika. Uz belu ogradu od grana drveta pruža se veliki travnjak sa neobičnim figurama koje kao da su pobegle iz nekog dečjeg lutkarskog pozorišta i svoj mir našle u ovom skrivenom ćošku sveta. Ima tu svega, i figura devojaka, i momaka, i životinja, i pesama ispisanih na dugim stranicama, i cveća, i drveća, dok ih sve nadvisuje kućica kao iz bajke.

klodi dobordoslica
izvor: miranov.site

Gospođa Klotilda Kolbert Milovanović stvara ovaj magični vrt. Ona je ta koja kao neka čarobnica pravi ove neobične skulpture i uklapa ih sa prirodom kao da su oduvek čekale da budu spojene.

pravljicno_bitje3
izvor: miranov.site

Naizgled neobično, ali sasvim jednostavno. Gospođa Klotilda je iz sveta oko sebe crpla i inspiraciju i materijale za svoje figure. I od njih napravila bajku. Ako bismo je pitali koja joj je najdraža, sigurno ne bi mogla da se odluči. Jer svaka ima svoj pečat i zauzima važno mesto u ovom vrtu nestvarne lepote.

pravljicno_bitje
izvor: miranov.site

Sve ovde odiše životom i ljubavlju prema prirodi. Leptir koji sa svojim mrežastim krilima kao da se sprema da poleti.

klodi metuli miranov.site
izvor: miranov.site

Muzikant koji kao da će sa svojom tamburom zasvirati najlepše vojvođanske pesme.

klodi muzikant miranov.site
izvor: miranov.site

Crvenkapa koja blista u svojoj crvenoj kreaciji sa korpom punom ruža.

rdeca_kapica
izvor: miranov.site

Mlada koja usred vrta u svojoj dugoj beloj venčanici kao da čeka svog mladoženju.

klodi mlada
izvor: miranov.site

Neobične skulpture nastale su u vreme kada je gospođa Klotilda posle mnogo dana knjigovodstvenog rada konačno dobila malo vremena za sebe. Ova neobična žena, u mladosti državna prvakinja u skoku padobranom, pokazuje da je sve u vezi sa njom posebno. I da i životne nedaće mogu da se prevaziđu ako ste hrabri i snagom se branite od njih. A da ništa nije slomilo njenu dušu, pokazala je kada je počela da razvija svoj talenat, duboko zapretan u njoj i, poput velikih umetnika, stvara svoja dela.

pravljicno_bitje4
izvor: miranov.site

Sve što je vodilo bila je mašta, domišljatost i želja da iz prirode i svog okruženja uzme ono što joj je potrebno. Tako je nastao par nojeva od ženskih čizmica na štiklu i perja od posebne vrste trava. Oni ne samo da se šepure u vrtu nego i obaveštavaju da ste na pravom putu, u Aveniji kaktusa.

klodi nojevi
izvor: miranov.site

Pilot je nastao od starog debla drveta, a i njegov mali avion, koji je od ukrštenih grana, pa kao da je na svojim krilima spreman da poleti i vine se u visine zajedno sa banatskim orlovima i sokolovima.

klodi pilot miranov.site
izvor. miranov.site

Ipak, najkreativnije je nastala žirafa. Dok se lutkica pripija uz njen vrat, mini suknja koja je čini pravom namigušom joj tako lepo stoji zahvaljujući pričvršćenom poklopcu od WC šolje koji se ispod nje skriva. Gospođa Klotilda je u svojoj kreativnosti umela da sačuva svaku stvar i od nje napravi nešto korisno.

klodi zirafa
izvor: miranov.site

Da u njoj ne leži samo talenat na kome bi pozavideli i mnogi vajari, već i prava pesnikinja, vidi se po pesmama koje je ispevala o peščari, a koje poput starih pisama na pergamentima vise sa grana drveća po rubu vrta da ne smetaju skulpturama u njihovom šepurenju.

klodi pesma
izvor: miranov.site

A da jedan talenat prati drugi, dokaz su i slike kojih gospođa Klotilda ima na pretek. Ni one nisu obične, već, naprotiv, jedinstvene kao i sve drugo što dotakne njena ruka koja na sve strane širi magiju. I ovde ona najveću inspiraciju crpi iz peščare i njene veličanstvene prirode.

klodi slika pescare
izvor: miranov.site

A da ni slike nisu obične, pokazuje način na koji ih stvara. Cveće na njima nije naslikano već je od pravih osušenih cvetova, staze su od pravog peska iz Deliblata, čipkane haljine od orahovog lišća, toliko izjedenog lisnim vašima da su od njega ostale samo žilice.

klodi slika iz puscave miranov.site
izvor: miranov.site

Ipak, najupečatljivija je trodimenzionalna slika devojke sleđa, čija duga plava kosa izgleda tako stvarno, kao da je prava.

klodi kosa miranov
izvor: miranov.site

Tajna leži u tome da baš ova trava iz peščare kad se sasuši daje lepotu ovoj atraktivnoj plavuši.

klodi trava koju koristi za kosu
izvor: miranov.site

I ovde je sve tesno povezano sa prirodom, kao da je gospođa Klotilda našla pravi način da se sa njom tako dobro spoji da jedna drugoj štedro dele svoje darove. Da je tako, dokaz je i nekoliko kaktusa koje je zasadila usred vrta, a oni su, očigledno zadovoljni u svom okruženju, počeli toliko da se razmnožavaju da ih je sad puna bašta. Preživljavaju čak i duge peščarske zime i jake košave koje duvaju sa Karpata.

klodi kaktusi
izvor: miranov.site

Da ni zima ovde nije turobna već, naprotiv, vrlo vesela, najavljuje Deda Mraz sa torbama punim darova, koji, kad se sve zabeli od snega, kao da na skijama kreće na svoj dalek put. A ukrasno novogodišnje osvetljenje koje je gospođa Klotilda postavila u svom vrtu, samo još više pojačava čaroliju.

klodi deda mraz miranov.site
izvor: miranov.site

Iznad celog vrta stoji mali putokaz “Prečica do raja”. Nastala je zahvaljujući komšinici koja je bila prinuđena da stanuje u zgradi na groblju, pa kad se preselila u kuću do ovog čarobnog vrta, imala je utisak da je došla u sam raj.

klodi precica do raja
izvor: miranov.site

I nije daleko od istine. Živeti pored gospođe Klotilde je kao biti na samom ulazu u raj. Put do nje jeste teško pronaći i proći kroz zapleteno šiblje i nabujalu prirodu, ali do raja se ionako ne stiže lako. A da on zaista i postoji, dokaz je baš ovaj mali skriveni bajkoviti kutak sveta, u kome su se jedna žena i priroda tako čvrsto sljubile da i čaroliju pretvaraju u stvarnost.

pravljicno_bitje2
izvor: miranov.site

P.S. Veliku zahvalnost dugujem gospodinu Miranu, bez čijeg teksta “Čarovnica iz puščavskega raja” (http://miranov.site/klodi/) i predivnih slika, ova priča ne bi ni nastala.

петак, 30. децембар 2016.

Klisura reke Đetinje – putevima planinske lepotice




Na severnom kraju Zlatibora, u Kremanskoj kotlini, kraju punom mistike i narodnih priča o proročanstvima čuvene porodice Tarabića, spajaju se četiri reke. Neka s Tare, neka sa Zlatibora, nose svoje hladne nemirne vode i u Pustom polju, na mestu koje se zove Sklopovi, Bratešina, Konjska reka, Užički potok i Tomića reka stvaraju jednu veliku. Tu nastaje Đetinja, koju ove hladne vode čine tako jakom da će silovito probiti svoj put kroz krečnjačke litice i krivudati dubeći planine.

djetinja kremanska kotlina
izvor: serbianoutdoor.com

I upravo ovde, na samom zapadu Srbije, nastaje jedna od najlepših planinskih reka naše zemlje. Ali ne samo kroz planine, njen put će se naizmenično kretati kroz okomite stene od kojih će jedva naslućivati komade plavog neba i prostrane kotline u kojima će se valjati lagano sve do novih prepreka i useka.

djetinja
izvor: panoramio.com

Kao i kraj iz koga potiče, tako joj je i ime obavijeno mistikom. Stare narodne priče pune mašte davale su i njenom imenu neobična objašnjenja. Neki su skloni da veruju da je ime Đetinja nastalo kao posledica toga što su Turci bacali decu (đecu) u reku, neki opet veruju da njena složenica ima značenje “reka koja teče krivudavim koritom”, a neki da su joj ovo ime dali Turci jer su ga tako izgovarali. Ali najbliže istini je verovatno da njen naziv Cetina potiče još iz rimskog doba i zapravo znači Konjska reka. A da bude još interesantnije, ona danas upravo i nastaje od rečice sa tim imenom.

djetinja kanjon
izvor: stapari.rs

I kao i svakoj planinskoj reci, i Đetinji predstoji težak put, pun prepreka koje treba prevazići, a kotline joj dođu kao mesta predaha pred nove izazove. Tako odmah po nastanku sledi klisura Ljuštice da bi je očeličila pred nove dubine, a reka Karačica joj svojim vodama daje snagu.

djetinja kanjon s jovicic
foto S. Jovičić

U Bioštanskoj kotlini Đetinja može da odahne i umiri svoje brze vode koje dube svaku stenu i valjaju svaki kamen. Ovde, u podnožju planine Ponikve, čovek je Đetinju prvi put pregradio i stvorio najveće jezero njenog toka – Vrutci. Ono je nastalo krajem 20. veka gradnjom visoke brane za potrebe snabdevanja ovog kraja rezervama pijaće vode, ali i da štiti od poplavnih talasa otopljenih snegova i voda sa okolnih planina. Lučni zid napravljen u tesnacu klisure zadržava oko 54 miliona kubnih metara vode i pravi veliko jezero koje se proteže sve do sela Bioska.

djetinja jeyero vrutci serbianoutdoor
izvor: panoramio.com

Izgradnjom brane potopljeno je naselje Vrutci, a sa njim i ostaci srednjovekovnog manastira Rujan iz 15. veka, posvećenom Svetom Georgiju. U njemu je sredinom 16. veka monah Teodosije štampao Rujansko četvorojevanđelje, prvu štampanu knjigu u Srbiji. Saznavši za to, Turci su porušili štampariju, pa su monasi pobegli u manastir Rača kod Bajine Bašte. A i samo ime Vrutci je nastalo kao odraz dva izvora koji nastaju jedan pored drugog. Jedan je hladan, drugi topao, pa je to dovelo do verovanja da ovo mesto ima posebnu energiju i da je baš zato tu i nastao manastir. Zato je početkom ovog veka on ponovo sagrađen iznad jezera i ponovo obložen crvenim kamenom, koji podseća na rumenu biljku ruj iz doline Đetinje, po kojoj je i dobio ime.

djetinja manastir rujan panoramio
izvor: panoramio.com

Prilikom potapanja ovog dela toka Đetinje pod vodom se našao i deo stare pruge uskog koloseka, kojom je saobraćao voz Ćira. I posle pedeset godina putovanja, ona je zatvorena, a umesto nje ostao je samo put ispresecan tunelima i mostovima.

djetinja staparska put kuda je isao cira
izvor: stapari.rs

I taman kad se umiri na svojim širokim jezerskim obalama, Đetinju čeka najlepši i najteži deo puta – Staparska klisura. Preko mnogobrojnih slapova i tesnaca kroz koje voda uporno pronalazi svoj put, burno huči natkrivena stenovotim liticama i impozantnim siparima koji se spuštaju sve do korita reke.

djetinja staparska
izvor: stapari.rs

Ovde se u Đetinju ulivaju i njene najčistije pritoke Sušica i Derventa, o čijoj bistrini svedoči mrestilište pastrmki i one joj daju snagu svojim hladnim vodama.

djetinja derventa
foto Predrag Supurović (beleznica.com)

Prepuna škrapa, vrtača i uvala, u svojim stenama skriva mnogobrojne pećine. Najveća od njih je Megara, jama neobične lepote u blizini zaseoka Mojkovići. Njen naziv je ilirsko – romanskog porekla i znači “svetilište za prinošenje žrtava”. Tu se nalazio hram boga Jupitera Partinskog, božanstvo jednog od ilirskih plemena Partina, koji su nekada davno živeli na ovom području.

djetinja pecina megara1
izvor: stapari.com

Pećina se sastoji iz jednog velikog prohodnog kanala koji se završava visokim usekom i jednog manjeg koji se račva pred pećinskim ulazom i ispod koga huči veliki vodeni tok. A iz njenih dubina napolju nas greje toplo sunce i povetarac nosi tihe korake plašljivih srna i lisica kroz bujne šume.

djetinja pecina megara
izvor: stapari.com

U klisuri se nalazi i nekoliko termalnih izvora. Svi oni izbijaju u skrovitim vrelima, među bujnim biljkama, na padinama rumenim od ruja, neobične biljke koja raste u dolini Đetinje, u senkama crnih borova, poznatih “stolovaša”, koji izrastaju na nepristupačnim mestima okomitih litica, dok preko njih lepršaju leptiri, po kojima je ova reka čuvena u svetu.

djetinja staparska banja1
izvor: stapari.rs

Ovaj deo Đetinje se naziva i Staparska banja, a smatra se da su na njoj pronađeni kupališni ostaci koji imaju praistorijsko poreklo.

djetinja staparska banja
izvor: stapari.rs

I ne samo ovde, već i ostaci naseobina iz najranijih perioda ljudske civilizacije na Staparskoj gradini pokazuju koliko je jaka veza prirode i čoveka, klisure i života.

djetinja staparska gradina
izvor: stapari.rs

I tako vekovima vijugaju meandri Đetinje uz strme litice visoke i do 300 metara svojim bučnim šumovima i vodom koja menja svoj put kroz brzake, peni se u takozvanim loncima, pa mirno spušta u zaravnjenim delovima korita.

djetinja staparska stapari
izvor: stapari.rs

Na pojedinim mestima klisura je tako uska da njena širina ne iznosi više od 3 metra. To su Kotlovi ili Skakavac, deo Đetinje koji podseća na kanjon, a nedaleko je i jedinstveni zavoj reke, nazvan Rajski otoci.

djetinja kotlovi pedja supurovic
foto Predrag  Supurović (beleznica.com)

Reka dalje teče prepuna virova, pored obala okićenih moćnim naslagama krečnjačkih stena, sve do dve brane sa malim veštačkim jezerima neobične lepote nastalih kada je snaga vode počela da se upotrebljava za elektrifikaciju Užica.

djetinja-panorama
foto Predrag Supurović (beleznica.com)

To su Velika i Mala brana u Turici, nastale na prelasku iz 19. u 20. vek i u to vreme su predstavljale najsavremeniji objekat te vrste u svetu. Izgrađene su kao potreba za strujom užičke Tkačke radionice jer je u njoj posle Prvog svetskog rata često nestajala struja.

djetinja mala brana
izvor: panoramio.com

U ovom veštačkom jezeru najveličanstveniji je vodopad koji se obrušava sa visine preko 18 metara i prikazuje silu i tutnjavu vode u svoj svojoj veličini.

djetinja velika brana uzice serbianoutdoor
izvor: serbianoutdoor.com

I baš tu, gde rečica Volujak spaja svoj tok sa Đetinjom, reka izlazi iz klisure i mirno teče kroz Turičku kotlinu.

djetinja-topla-banja
foto Predrag Supurović (beleznica.com)

Ali samo nakratko jer će uskoro ući u novu, Gradsku klisuru, da podno užičkog Starog grada prođe pored litica visokih i do 50 metara, poput prirodnih bedema, koji sa svojim ruševinama na vrhu kao kruna ispisuje stranice istorije. Ova tvrđava je nastala u ranom srednjem veku i služila je za zaštitu Užica i tadašnjih karavanskih puteva koji su spajali moravsku dolinu sa Bosnom, Hercegovinom i jadranskom obalom, prvenstveno Dubrovačkom republikom. Sa nje se pruža veličanstven pogled na Užice i izaziva divljenje putnika koji prolaze podno njenih obronaka.

djetinja uzicka tvrdjava
izvor: panoramio.com

Smeštena na visokoj oštroj steni koja se strmo spušta u Đetinju, bila je mesto mnogih burnih bitaka. Najznačajnija je ona kada su u 14. veku knez Lazar, ban Tvrtko i mađarski kralj Lajoš Prvi izveli opsadu grada velikog župana Nikole Altomanovića. Tvrđava je živela svoj život sve do 19. veka, kada su je prilikom napuštanja Turci minirali da bi je onesposobili za dalju vojnu upotrebu.

djetinja stari grad
izvor: panoramio.com

U njenom podnožju ponovo je Đetinja zauzdana u svom burnom toku i iskorišćena za potrebe čoveka. Tu se nalazi čuvena hidroelektrana Pod gradom, izgrađena 1900. godine, prva u Srbiji rađena po Teslinom višefaznom sistemu naizmenične struje, nastala pet godina nakon one na Nijagarinim vodopadima. Ona spada među najočuvanije stare hidroelektrane u svetu koja i danas može da proizvodi električnu energiju.

djetinja stara hidroelektrana pod gradom
izvor: panoramio.com

A nije uvek izgledalo da će biti tako. Punom parom je radila dok nije izgrađena pruga Beograd – Bar, kada je zatrpan njen jaz, zbog čega je prekinula sa radom. Međutim, na stogodišnjicu otvaranja jaz je očišćen, ona je obnovljena i ponovo puštena u rad. Po drugi put je otvorena na Ilindan, na isti dan kada je pre ravno sto godina otvorio kralj Aleksandar Obrenović povodom svog rođendana. Danas se u njoj nalazi Muzej tehnike.

djetinja hidroelektrana a ignjatovic
izvor: panoramio.com

A zatim se Đetinja pitomo smiruje i teče kroz Užičku kotlinu i Užice, grad burne prošlosti. Još od Ilira, Rimljana i Slovena bio je važno središte preko koga su išli trgovački putevi i život tekao brzim tokom, kao i reka koja zapljuskuje njegove obale. A pogotovo kada je postao deo Raške, pa Sremske kraljevine i kada je bio svedok previranja i borbi između Turaka i ustanika. Najpoznatiji postaje tokom Drugog svetskog rata, kada je krajem 1941. bio oslobođen od strane partizana i središte Užičke republike.

uyice drina
izvor: panoramio.com

Pa čim napusti ovaj veliki brdoviti grad, Đetinju čekaju nove klisure i kotline: Grotska klisura, Krčagovačka kotlina, Klisura Vrela, pa sve do Sevojničke kotline. Ovde reka teče lagano kroz bujna polja i plodne padine brda prošarane njivama i livadama i napaja životom Srbiju.

djetinja-zimska-predrag-supurovic-360x550
foto Predrag Supurović (beleznica.com)

Tu joj je poslednje suženje, Uzića suteska, kako joj i samo ime kaže kratka klisura iz koje će ući u veliku Požešku kotlinu, mirna i razlivena, gde je na kraju puta čeka nemirni Skrapež, malo pre nego što će zauvek završiti svoj put i spojiti se sa Moravicom, koja svoje vode nosi sa visoke Golije, da zajedno naprave Zapadnu Moravu, koja će na isti način nastaviti put, kroz klisure, polja i ravnice.

djetinja pozeska kotlina
izvor: panoramio.com

A zatim dalje, gde je čeka Ovčarsko- kablarska klisura, zelena bujna Šumadija, Velika Morava, pa Dunav i na kraju tamne vode Crnog mora. A Đetinja kao da nas uči da je sve što traje, pa i život, pun prepreka i nenadanih zaokreta, ali da svi oni mogu biti preskočeni ako skupimo snagu, hrabrost i odlučnost. I kao što je ona najlepša tamo gde svojom snagom dubi najtvrđe litice, tako je i život vredniji kada nas na teškoćama uči da ojačavamo svoja krila.

djetinja rajski otoci
foto A. Ignjatović