среда, 30. мај 2018.

Ptice – suvereni gospodari neba




Kada ste poslednji put obratili pažnju na cvrkut ptica? I da li vas noću, u gluvo doba, negde pred zoru trgne poneki daleki nestrpljivi glas petlova koji nikako da dočekaju blistavu vatrenu loptu na istoku? Pa kad ona izgreje, zaori se pesma na sve strane. I zaista, ptice i njihovi zvuci su se toliko stopili sa našim životima da ih čujemo tek onda kada se na njih usredsredimo. A onda, od beskrajnog žamora i raznoraznih melodija i kliktanja učini vam se kao da je priroda priredila ceo jedan hor samo za vas.

izvor: pixabay.com

Bilo da ste žitelj velikog grada pa najčešće srećete golubove, velike gačce, vrane, svrake, nemirne vrapce i uživate u mekim tonovima gugutki, belini labudova na rekama ili večernjem huktanju ćukova, ili živite na rubu šume pa bivate često počašćeni pesmom senica, slavuja i češljugara, ili naprosto i sami u kući imate šarene papagaje ili raspevane kanarince, morate priznati da ptice zaista oplemenjuju život.

izvor: pixabay.com

A za ove naše pernate susede sve je počelo veoma davno i nikako glatko. U praistoriji su u vazduhu imale suparnike kičmenjake, leteće gmizavce, ali na njihovu sreću, do današnjih dana sve se promenilo i one su danas suvereni vladari neba. 

izvor: pixabay.com

Najstarija vrsta ptica je arheopteriks (archaeopterix), otkrivena u fosilnim slojevima gornje jure u Bavarskoj. Ostaci stari 150 miliona godina pokazali su da su one nekadašnje bile slične veličine i oblika kao današnje ptice dugog kljuna, alisu imale i neke drugačije karakteristike.. Naučnici smatraju da je upravo to pokazatelj da su one zapravo bile prelazni oblik između dinosaurusa i ptica jer su imale i šiljate zube u čeljustima i kandže na nogama, ali sa druge strane i perje i krila. 

izvor: pixabay.com

Posle mnogo miliona godina priroda je načinila preko 14 hiljada vrsta ptica raspoređenih po svim kontinentima. Ima ih i čak na Antarktiku, gde postoje kolonije koje se nalaze 400 kilometara blizu ovog kontinenta.

izvor: audubon.com

Neke su se adaptirale na život na moru i okeanima, pa im kopno služi samo za svijanje gnezda i podizanje mladih.

izvor: pixabay.com

Simboli mora i morske obale su galebovi, bez čije beline pod modrim nebom i još modrijim talasima ništa ne bi bilo tako savršeno.

izvor: pixabay.com

Neke od morskih ptica, poput gnjuraca, mogu i da plivaju i žive u severnim morima, ali zimi umeju da stignu i do Jadranskog mora.

izvor: stvaranje.wordpress.com

Slični su i kormorani, kojih ima u Australiji, Novoj Gvineji, ali i po celom svetu, slatkim vodama i barama.

izvor: pixabay.com

Pa ipak, najviše ptica živi u tropskim predelima oko ekvatora, u bujnim prašumama i gustim šumama, najpre zato jer je to oblast sa obiljem hrane i najboljim uslovima za ptičji život.

izvor: cherlaan.com

Ma koliko se svaka vrsta za sebe razlikovala, postoje neke karakteristike koje su im svima zajedničke.
Skoro sve ptice odlikuje perje, lagano, čvrsto i otporno, koje im pomaže pri letenju, ali služi i kao odlična zaštita. Ono ne propušta kapi kiše jer je masno, ali i zato što je svako pero uredno poređano i složeno. Takođe održava toplinu tela i sprečava njen gubitak.

izvor: flickr.com

Smatra se da najlepšim pticama sveta lepotu upravo daje jarka boja perja. Izuzetnim prelivima boja u nijansama odlikuju se are zelenih krila iz Južne Amerike i zeleni papagaji Amazonije.

izvor: pixabay.com

Za njima nimalo ne zaostaju egzotični primerci tropskih predela Australije i rajska ptica sa Novog Zelanda.

izvor: animalia-life.com

Na našem području, ali i širom Evrope najlepšima se smatraju ševe, laste, slavuji, zebe i češljugari.

izvor: animalspot.com

Druga karakteristika zajednička za sve ptice, koja ih potpuno odvaja od drugih životinja se kljun. On može biti različite veličine i osim za jedenje, koristan im je isto onoliko koliko ljudima ruke. Ptice uz pomoć njega grade gnezdo prikupljajući grančice i mahovinu i vade larve i insekte iz kore drveća.

izvor: pixabay.com

Detlić svojim jakim kljunom udara po kori drveta čime proizvodi karakterističan zvuk koji se širi planinskom šumom. Osim jakog kljuna, ima i snažne noge prilagođene za puzanje po drveću i dug jezik kojim nabada insekte i larve.

izvor: pixabay.com

Ptice poznate po svom jedinstvenom kljunu jarkih boja su tukani, stanovnici Anda i brazilske reke Amazona. On ne samo da je veći od njihove glave, već je kod toko tukana veći od trećine njegovog tela. I sama boja kljuna zavisi od starosti ptice. Iako na prvi pogled deluje vrlo teško, zapravo je lagan jer je šupalj, a prekriva ga samo tanka rožnata prevlaka. I tukani se ponašaju poput detlića jer žive u rupama na drveću i udaraju kljunom po njihovoj kori.

izvor: wikipedia.org

Srce svih ptica sastoji se od dve komore i dve pretkomore.
Srce crne senice kuca najbrže, kad je uznemirena, može da napravi 1000 otkucaja u minuti.

izvor: kyrgyz.birdwatch.com

Sve ptice imaju krila, ali ona ne služe svakoj za letenje. Onoj koja leti vezana su za telo snažnim kratkim mišićima. Na grudnoj kosti nalazi se koštana izbočina za koju su pričvršćeni mišići. Tako ptica tokom leta udara krilima i odupire se o vazduh pa se i odbacuje napred. Let joj olakšava mala težina, sitne kosti ispunjene vazduhom, kao i aerodinamika. U njenom telu postoji više vazdušnih mehura koji su povezani s plućima a koji podsećaju na male balone ispunjene toplim vazduhom. 

izvor: suoperiorwallpapers.com

Najteža letačica je australijska droplja, koja teži čitavih 18 kilograma pa i pored toga uspeva da leti.

izvor: pixabay.com

Najveća letačica je albatros, morska ptica južnih mora, sa najvećim rasponom krila od 3 metra.

izvor: people.howstuffworks.com

Od svih ptica najbrže leti sivi soko. Naučnici su u jednom eksperimentu dokazali da može da leti brzinom i do 400 kilometara na čas.

izvor: zivotinje.rs

Čuven po svom elegantnom letu, kondor zapravo ne leti nego lebdi na toplim vazdušnim strujama.

izvor: pixabay.com

Nasuprot letačicama, postoje i ptice koje ne mogu da lete. Upravo je ovo najznačajnija karakteristika koja ih deli na dve velike zoološke grupe. Neke od njih mogu nakratko da uzlete, a neke ni toliko.
Noj je najveća ptica na svetu, kojoj je izvorno stanište afrička pustinja i savana i može da dostigne težinu i preko 120 kilograma.

izvor: pixabay.com

Nandu je najmanja ptica trkačica i živi u Južnoj Americi, od Perua i Brazila do Patagonije.

izvor: yandex.ru

Kivi je simbol Novog Zelanda, malog je rasta i zakržljalih krila.

izvor: ecobirdy.com

I pingvin ima mala zakržljala krila sa kojima ne može da leti, a pošto liče na peraja ili vesla, služe mu za plivanje. Carski pingvini Patagonije i adela pingvini Antarktika svojim uspravnim držanjem i geganjem osvajaju srca svih ljubitelja životinja.

izvor: mnn.com

I noge ptica mogu biti različite od vrste do vrste. Nekima su duge i tanke i služe im za gacanje po plitkoj vodi, nekima su kratke i jake pa njima lako skakuću po zemlji. Sve ptice koje žive u blizini vode imaju četiri na različit način raspoređena prsta sa oštrim kandžama preko kojih je razapeta kožica koja im pomaže pri plivanju, što je odlika svih plovuša, plovki i divljih gusaka.

izvor: majesticwaterflow.com

Pojedine ptice su navikle na noćni život i jedino u tom periodu love, u čemu im pomaže istančani vid i sluh.
Najpoznatije noćne ptice su sove, koje odlikuje oštar povijen kljun, krupne izbuljene oči oivičene pernatim okvirom, koje, i pored toga što nisu pokretljive pa jedino vide tako što okreću glavu, omogućavaju da procene daljinu i brzinu plena. Sa druge strane, dalekovide su, tako da noću bolje vide na daljinu nego na blizinu. Pri lovu im pomaže i izuizetno istančan sluh i uši koje se nalaze po dužini same široke glave. U tim slušnim otvorima nalaze se mala pera koja određuju pravac zvuka.

izvor: pixabay.com

Koliko je sluh važan pticama pokazuje i njihova sposobnost cvrkuta i pevanja, ali i oponašanja glasova drugih ptica i zvukova iz prirode.

izvor: mnn.com

Američki drozd ume da oponaša glasove čak 40 različitih vrsta ptica.

izvor: wikipedia.org

Jedna od najneobičnijih navika ptica, migracija, i dan-danas je do kraja neobjašnjen fenomen za nauku. Postoje mnogobrojne pretpostavke zašto je ptice svake godine ponavljaju, ali većina smatra da one to čine nagonski jer ih na to teraju okolnosti iz spoljašnje sredine na koje su one vrlo osetljive.

izvor: pixabay.com

I zaista, kada na nebu počnete da primećujete neobične formacije divljih gusaka ili dugovrate ždralove kako lete u sutonu, možete biti sigurni da se letu bliži kraj i da jesen uskoro stiže.

izvor: pixabay.com

I baš tako, krajem leta laste se sakupljaju, prebrojavaju, svrstavaju u redove i jednog jutra samo krenu na put ka Africi, dug više hiljada kilometara i na taj način obeležavaju putanju drugim pticama koje ubrzo kreću za njima. Kada krenu, one svakoga dana kroz vazduh pređu 600 kilometara. Tamo ostaju sve do ranog proleća, kada ih čeka isti put nazad, ka svojim starim gnezdima i staništima.

izvor: irishnews.com

I rode i čaplje prelaze put dug više od 10 hiljada kilometara. U početku ove dugovrate i dugokljune lepotice deluju izgubljeno u beskrajnom nebeskom prostranstvu, ali kad njihova prethodnica pronađe lance planine Tibesti, koja leži posred Sahare, upućuju se pravo tamo, ka velikim afričkim jezerima, gde će prezimiti.

izvor: pixabay.com
Povratak im nije problematičan, vraćaju se pravo u gnezda od granja na odžaku koji su odabrale za svoj dom.

izvor: pixabay.com

I pojedine ptice grabljivce napuštaju naše krajeve pred zimu. Tako soko putuje daleko na jug, ali se u povratku, u proleće, zaustavlja na zvonicima svake crkve jer se na vrhovima tornjeva, među svodovima i zvonicima, nalaze gnezda vrana i golubova, čiji ptići za njih predstavljaju pravu poslasticu.

izvor: pixabay.com

U prve dane rane jeseni, kada nastupe hladnoće i kiše, reke se izliju i ogledaju u nebu, čime pomažu divljim patkama da pronađu put kojim se treba seliti. Mnoge do njega i stignu, ali ima i onih koje lovci koji strpljivo čekaju u šibljicima baruština, zauvek prekinu u letu.

izvor: pixabay.com

Onog koji stigne, u Africi čeka veliko društvo ptica sakupljenih iz celog sveta i starosedeoci najlepših boja. Jata flamingosa na površinu reke Niger dolaze pred zalazak sunca. Sa velikih visina najpre kruže pa se tek onda spuštaju na veliku vodu. Tada izgeda kao da se i sam ružičasti suton spustio na vodu.

izvor: pixabay.com
  
A kad dođe proleće i selice se sa juga vrate na svoja prošlogodišnja staništa, ljubavni dah počne da se oseća u svakom lahoru vetra. Kao i kod svih drugih životinja, razmnožavanje ptica počinje u određeno doba godine, na evropskom kontinentu baš u prolećnim i letnjim mesecima. Sve kreće sa specifičnim udvaranjem mužjaka u vidu igre, kojom pokušava da opčini ženku ne bi li odabrala baš njega.

izvor: pixabay.com
 
Najveći zavodnik među pticama svakako je paun. Priroda ga je obdarila plavo-zelenim perjem izuzetne lepote sa šarom u obliku oka u sredini, koje ume da bude dugo i do 3 metra. Svoju gracioznost i sjaj prikazuje ženki kroz pravu malu predstavu klikćući, šušteći, šireći rep poput velike lepeze koji povremeno zatrese poput plesa. Što je rep veći i lepši, paun ima veće šanse za osvajanjem jer ženka obično izabere onog mužjaka koji joj se najviše sviđa.

izvor: pixabay.com

Kada je vernost u pitanju, i ptice se umeju različito odnositi prema toj problematici. Dok kod nekih ljubav traje samo jednu sezonu, samo jednim partneru u životu ostaju verne gugutke, sove i papagaji tigrice.

izvor: pixabay.com

Labudovi su najodaniji u ljubavi. Uvek žive u paru a to pokazuju zajedničkim plivanjem i izvijanjem vratova koji ukazuju na bliskost i privrženost. Kada se u proleće vrate s juga polažu jaja i podjednako paze na njih. Kad odaberu partnera, sa njim žive do kraja života, a nakon njegove smrti ne traže drugog.

izvor: pixabay.com

U polnom životu ptica veoma važan događaj je biranje mesta i gradnja gnezda. Ponekad ga mužjak i ženka grade zajedno, a ponekad samo jedno od njih dvoje.Ono im služi da u njemu izlegu jaja, svojom toplinom ih čuvaju dok se ne izlegu ptići i smatraju ga najbezbednijim mestom na kome borave dok dovoljno ne ojačaju i otisnu se u svet.

izvor: pixabay.com
Najmanje gnezdo ima najmanja ptica na svetu, bumbarski kolibrić, čija je dužina samo 5,7 centimetara. Veliko je kao polovina ljuske oraha, unutra je obloženo sitnim paperjem a spolja mahovinom, paučinom i lišajevima. Kolibrići grade svoje gnezdo na niskim granama, blizu tla.

izvor: johnvandort.ontheroad.com


Najveće gnezdo imaju nojevi, koji ga prave ga na zemlji. U podzemnim hodnicima ga grade vodomari, a detlići u izdubljenim šupljinama u drvetu, na visokim granama ili krovovima, gde je najviše zaštićeno od grabljivaca.

izvor: animalfactguides.com

Iako ni polovina od ukupnog broja kukavica radi nešto sasvim specifično kada su tuđa gnezda u pitanju, one su ipak najpoznatije upravo po tome. Naime, jaja koja kukavica izlegne po veličini, obliku i boji obično su potpuno ista kao jaja druge ptice pa ga ona rado snese u tuđem gnezdu i ostavi da ga druga ptica svojim telom greje i pazi dok se ne izlegne. Nevolja se sastoji u tome da se kukavičje jaje često prvo raspukne i izlegne njen ptić pa izgura ostala jaja iz gnezda.

izvor: pinterest.com

Kad smo već kod jaja, ona su takođe jedna od najznačajnih karakteristika ptica, kojom se razlikuju od ostalih životinjskih vrsta. Baš svaka, bez izuzetka, izlegne se nakon pucanja tvrde ljuske.

izvor: pixabay.com

Najveće jaje izlegne noj. Ono ima prečnik 15 centimetara, dvadeset četiri puta je veće od kokošijeg i teško je skoro 2 kilograma. Ako želite da ga skuvate, za to će vam biti potrebno 2 sata, a ljuska mu je još dva sata nakon toga vruća.

izvor: pixabay.com

Najmanje jaje ima kolibri, ono je veliko koliko i zrno graška.

izvor: skolskiportal.hr



Da bi se iz njih izlegli mladi, jaja se moraju održavati topla. Na njima obično sedi ženka, ali neretko i mužjaci obavljaju ovaj zadatak. Jedini razlog zašto je to češće dužnost ženke je to što mužjaci obično imaju šarenije perje pa su samim tim i upadljiviji.

izvor: wikipedia.org
 
Većina ptića se izlegne goluždrava ili sa sitnim paperjem, zatvorenih očiju i slabih nogu. Zbog toga roditelji moraju da paze da im budu toplo i da budu dobro nahranjeni. Neke vrste ptica praktikuju da prvo same pojedu hranu, svare je pa tek takvom nahrane mladunce.

izvor: pixabay.com

Broj izleglih jaja nije kod svake vrste isti. Jarebice su najplodnije – one snesu od 18 do 22 jajeta, a najmanje pingvin – svega jedno.

izvor: notonthehighstreet.com

Kada su ljudi shvatili kakve sve koristi mogu imati od ptica, od ukusne hrane pa sve do umilne pesme, počeli su da ih pritomljavaju. 
  
izvor: seoski poslovi.com

Prva ptica koju je uspeo da pripitomi bila je guska, koja je i danas jedna od čestih domaćih životinja, uz milione uzgojenih krupnih oštrokljunoih kokošaka, gegavih pataka i ćurki kojima koža visi preko kljuna.

izvor: pixabay.com

I jaja su na većini jelovnika sveta. Osim zbog ishrane, neke ptice se love i zbog perja, zbog čega je nekada bio popularan lov na belu čaplju.

izvor: pixabay.com

Jedna od davnina omiljena domaća životinja bila je soko, čest pratilac kraljeva i vlastele u lovu. Toliko je bio prihvaćen da je stekao i plemićku titulu, a u nekim civilizacijama važio za božanstvo. Velikaši su nekada, a ljubitelja ima i danas, bili zaljubljenici u ove izuzetno pametne ptice, nosili ih na naročitoj rukavici, glave prekrivene kožnom kapuljačom, koju bi mu u ravnicama skidali kako bi mogao da lovi divlje zečeve.

izvor: pixabay.com
 
U kućama često možete naići na različite vrste pričljivih papagaja i ptica pevačica poput kanarinaca koji svojom pesmom raduju vlasnike.

izvor: quora.com

Ishrana ptica bazira se najviše na insektima, pa su im zahvaljujući tome i najveći neprijatelji. Bez njih bi glad desetkovala ljude na planeti. Najveći proždirači insekata su ptice pevačice, pogotovo ševe i crvendaći, koji ih i sami jedu, ali njima hrane i svoje mladunce.

izvor: pixabay.com

Senica svojim kljunom pokupi 6 miliona insekata tek da bi sama jela, a još 20 miliona strpa u ždrelo svojih ptića koji je krešteći otvorenog kljuna čekaju u gnezdu. To zapravo znači da senica u toku dana pojede količinu hrane koja je deset puta teža od nje same.

izvor: pixabay.com

Prema onome što najviše jedu, ptice možemo podeliti na štetočine koje najviše jedu voće, useve, korisne insekte, jaja i mladunce drugih ptica i pomagače ljudima koje se hrane semenom korova, poljskim miševima, insektima i mrtvim životinjama.

izvor: ptice.net

Najveći pomagači ljudima su ptice malog rasta, senice, vrapci i drozdovi, kao i ptice tamnog perja, gavrani, vrane i svrake, jer tamane insekte, larve i biljne vaši.

izvor: pixabay.com

Ipak, važno je znati da nijedna od ove dve grupe ptica ne radi to svesno ni namerno, one nisu ni loše ni dobre, naprosto, svaka se hrani onim čemu se najviše prilogodila.
Međutim, onoliko koliko ptice mogu činiti loše ljudima nije ništa u odnosu na ono koliko ljudi mogu činiti pticama.U krivolovu i dalje stradaju prepelice i divlje guske i patke, ali i ptice pevačice koje od stresa vrlo brzo po zatočenju uginu. Neke ptice su nestale zbog seče šuma i preoravanja tla njihovog staništa. Neke su sa jednog kraja sveta preseljene na drugi pa su oterale domaće ptice. Najbolji primer za to su vrabac i čvorak, koji su iz Evrope preneti u Severnu Ameriku i toliko su se dobro adaptirali da ih je danas mnogo češće možemo sresti nego ptice koje su tu starosedeoci već hiljadama godina.

izvor: pixabay.com

Mnoge od njih su danas zbog ugroženosti i istrebljenosti lovljenjem zaštićene zakonom. Beloglavi supovi, koji naseljavaju oblasti Evrope i Azije od Mediterana do Himalaja, u Srbiji su bili godinama trovani i lovljeni. Danas, zahvaljujući tome što su kao ugrožena vrsta zakonom zaštićeni, polako povećavaju svoju brojnost. Na tlu Srbije kolonije belih supova snažnog kukastog kljuna oštrih ivica i velikih krila ukrašavaju nebo i vrhove planina iznad kanjona reke Uvac.

izvor: iskra.rs

Tako se može izvesti zaključak da čovek, iako je jedino živo biće koje misli i oseća, čini stvari koje su daleko od njegovih umnih kvaliteta. Zato, na svu sreću, još uvek postoje oni koji žele da žive u skladu sa prirodom i poštuju sve ono što je ona svojim veličanstvenim dahom stvorila. Oni koji pomažu povređenim pticama, napuštenim ptićima, ishrani u toku zime i očuvanju ptičjeg života. Jer priroda pripada svima nama podjednako i samo dok umemo da poštujemo svaki njen deo umećemo da poštujemo i nas same. 

izvor: pixabay.com



четвртак, 3. мај 2018.

Reka Skrapež – kroz žubor mirisnih livada i šuma


Na zapadu Srbije, u samom srcu Valjevskih planina, ispod najvišeg vrha šumovitog Povlena, slivaju se potoci praveći malu reku. Ona krivuda i survava se niz planinske obronke, malo nizbrdo, pa malo ravno, kroz stene i livade i ide ka svom kraju. To je put koji prevaljuje Skrapež – reka koja teče kroz najlepše predele naše zemlje.

skrapez-kanjon-panoramio
izvor: panoramio.com

Potoci koji je stvaraju stižu sa svih strana. Kad dođe proleće, pa se bele kape na vrhovima Bukovika, Maglješa i Povlena otope i oni nabujaju pa se spajaju pod Malim Povlenom i prozirna ledena voda zažubori između stabala drveća koje ponovo počinje da diše pod toplim suncem.

skrapez-mali-povlen-ispod-nastaje-skrapez-drgan-manojlovic
foto Dragan Manojlović

Pa onda niz stene i guste povlenske šume, koje teško propuštaju i reku i čoveka, voda traži svoj put i nosi život skrivenim planinskim zaseocima.

skrapez-izvoriste-od-koga-nastaje-skrapez-zoran-vujosevic
foto Zoran Vujošević

I čim uzme zamah, dok je još nadvisuje Mali Povlen, reka se kao bujica sliva niz kameno korito. Ovde se skriva pravo malo remek-delo prirode – kanjon Skrapeža. Među visokim bukvama i hrastovima bujnih krošnji, kroz koje sunce jedva šalje svoje zrake, usekla se klisura  kroz koju voda burno teče, među oborenim granama i odlomljenim stenama i što joj je put teži, ona ga sa većom snagom savlađuje.

skrapez-kanjon-google1
foto Jonike Žeravljev

I dok se provlači između stena, u bistroj vodi ogledaju se visoke grane i nad njima parče neba. I sve tako dok to čarobno ogledalo ne prekine neki veliki slap, kojih ovde ima bezbroj.

skrapez-izvor-sa-padina-povlena-zoran-vujosevic
foto Zoran Vujošević

A da je kanjon neobičan u svojoj lepoti, pokazuje i deo suvog korita, tik ispod povlenskih vrhova Ždralovac, Bele vode i Beden.

skrapez-suvo-korito-skrapeza-ispod-povlena-makoviste-panoramio
izvor: panoramio.com

Kad izađe iz svoje klisure i nastavi da teče bez stena koje je stiskaju u svom kamenom koritu, baš negde u blizini sela Makovište reka počinje da se izdiže ka zelenom Maljenu, planini koja prva započinje venac Valjevskih planina.

skrapey-proplanci-povlena-bliyu-iyvora-makoviste-slobodan-minic
foto Slobodan Minić

Potom na padinama i stenama Povlena vode ove žuborave rečice dočekuje čuveno selo Donji Taor, smešteno u prirodi od čije lepote zastaje dah.

skrapez-taor-iznad-taora-slobodan-minic
foto Slobodan Minić

Na ovom čarobnom mestu livade uz Skrapež  u proleće provode burne dane u svojim malim svetovima koji se bude posle duge zime.

skrapez-flora-i-fauna-povlena-vladimir-pecikoza
foto Vladimir Pecikoza

Lekovito bilje zamiriše do neba, a cvetovi se otvore u svojoj lepoti i čekaju sunce i vredne pčele.

skrapez-povlen-prolece-pecikoza
foto Vladimir Pecikoza

Sve što gamiže, leti i hoda traži da udahne život.

skrapez-guster-pecikoza-pecikoza
foto Vladimir Pecikoza

Pa čak se i gljive, skrivene pod ostacima prošlogodišnjeg opalog lišća u senkama drveća, šepure u svojoj belini.

skrapez-povlen-pecurka-pecikoza
foto Vladimir Pecikoza

Donji Taor drema po brdima prepunim zelenih livada koje se u tople dane ospu hiljadama cvetova šafrana i vresa i on nije poznat samo po svojoj lepoti već i po “vilinskom putu”, stazi između ovog sela i Gornjeg Taora, a na kojoj su kao najblistaviji dragulj skrivena Taorska vrela.

skrapez-donji-taor-selo-gucunski-dragan
foto Dragan Gucunski

Taorski potok izlazi pravo iz utrobe Povlena, u podnožju velikog krečnjačkog odseka i u veličanstvenoj lepoti se rasprskava u slapovima i kaskadama, prolazeći pored napuštenih vodenica, koje su pre samo pola veka još uvek kloparale i stapale svoje zvuke sa šuštanjem vode.

gradac-taorska-vrela-privreda-valjevo
izvor: privredavaljevo.rs

U to vreme vrela su bila najveća atrakcija ovog kraja Srbije, smatralo se da po lepoti mogu da se nadmeću i sa čuvenim Plitvičkim jezerima. I zaista, iz izvorišta tople vode, koja su zbog toga i dobila naziv vrela, nekada se ogromna količina vode obrušavala preko litica visoke stene, na kojoj se u nekim davnim vremenima nalazio bedem grada.

skrapez-taorska-stena-planine-net
izvor: planine.net

Nažalost, preterano vađenje mekog kamena sige za potrebe građevinarstva, kao i zatrpavanje izvora i preusmeravanje vode zbog vodosnabdevanja dovelo je do toga da Taorska vrela skoro pa presuše, pa su samim tim i mlinovi stali sa radom i, prepušteni zubu vremena, sećaju na neke davne lepše dane.

skrapez-taorska-vrela-vera-bukvic
foto Vera Bukvić

Pa ipak, u proleće, kad voda nabuja, dva slapa, koja su ostala od nekadašnjih veličanstvenih kaskada, sa mnoštvom manjih između sebe, zablistaju i pored toga što im je lepota oskrnavljena.

skrapez_-_donji_taor-gucunski-dragan
foto Dragan Gucunski

Onda voda u plavetnim bigrenim akumulacijama, najvećim u ovom delu Srbije, koje se slivaju jedna u drugu, zašušti dok se beli penušavi slapovi prelivaju preko velikog kamenja presvučenog zelenom mahovinom i sa bučnim vodopadom se survavaju u Skrapež. A kad zatvorite oči u ovom malom raju na zemlji ostaje samo miris šume i svežina i žuborenje vode.

skrapez-taorska-vrela-detalj-pecikoza
foto Vladimir Pecikoza

Ali, koliko god da je čovek uzeo, priroda je nadoknadila. Grane i lišće su vremenom nabujali i ponovo stvorili svoje carstvo oko ostataka utvrđenja duž puta koji je nekada išao dolinom Skrapeža i spajao ovaj kraj sa dolinom Kolubare i Podrinjem. Pa potom reka, osnažena novim vodama, nastavlja sve dalje nizbrdo, plitka, skrivena među granama drveća i puna virova, kao da pokazuje svoju ćudljivost.

skrapez-list-musicar
izvor: musicar.com

A onda se dešava nešto neobično. Pravo iz sela Seča Reka, poznatog po čuvenoj crkvi brvnari iz 15. veka, posvećenoj Svetom Đorđu i ograđenoj mnoštvom spomenika krajputaša, podignutim u čast ratnika poginulih u balkanskim ratovima, stiže mala reka Sečica, koja se burno, sva u vrtlozima uliva u Skrapež.

skrapez-seca-reka-crkva-panoramio
izvor: panoramio.com

Sve ovo ne bi bilo tako čudno da stanovništvo ovog kraja ne smatra da je zapravo ovo početak toka Skrapeža, a da je sve ovo do sada zapravo bila reka Godljevača.

skrapez-kod-povlena-i-maljena-srbijazatebe-rs2
izvor: srbijazatebe.rs

Bilo kako bilo, reka ne pita za svoje ime već nastavlja da teče onako kako joj je priroda namenila, sada već snažna od nove vode, nabujalih talasa. Pa teče krivudavo, malo brže, pa malo sporije, dok provlači svoju plavet kroz livade i šume.

skrapez-kanjon-google-jonike-jelenak
foto Jonike Žeravljev

Odavde kao da više nije planinska, teče lagano kroz polja koja u proleće i leto toliko nabujaju od boja i mirisa da je nemoguće zamisliti da umeju da ih okuju snegovi i nisko sivo nebo kad dođe zima. Ovo je i pravi mali raj za pecaroše.

skrapez-sela-leva-obala-srbijazatebe-rs
izvor: srbijazatebe.rs

A onda se na velikom brežuljku zabele kuće i mala planinska sela, sve lepša jedna od drugih.

skrapez-kosjeric-panorama-anabela-jevtovic
foto Anabela Jevtović

Među njima, u bujnoj zelenoj dolini, okružen Povlenom, Kozomorom i Maljenom, Subjelom i Drmanovinom ugnezdio se Kosjerić. Pa kad na obale Skrapeža, presečene ušćem Kladorobe, padne veče, sve zablješti od hiljada svetiljki i kao da i samo nebo postane svetlo.

skrapez-kosjeric-turisticka-organizacija-kosjeric
izvor: turistickaorganizacijakosjerica.rs

Burna istorija ovog gradića od najranijih vremena mu nosi dah kakav druga mesta nemaju. Nazvan, prema predanju, po najstarijim doseljenicima iz Bosne – Kosijerima, doživeo je puno nemirnih godina jer su ga mnogi hteli za sebe, od davnih dana Nemanjića, pa sve do Austrougara i Turaka i njihovih ratova na skrapeškim obalama.

skrapez-kosjeric-biserka-jovic
foto Biserka Jović

Njegovom toku se ovde pridružuje i reka Mionica.

skrapez-kod-mionice-srbijazatebe-rs
izvor: srbijazatebe.rs

Ona se sliva sa Maljena i dubi svoj put oko Subjela, koji se svojim neobičnim kupastim vrhom ocrtava na horizontu.

skrapez-subjel-u-daljini-planine-net
izvor: planine.net

I opet potom Skrapež teče podno planinskih strmina, tik ispod planine Crnokose, taman da opet malo ubrza svoj put.

skrapez-nizvodno-od-kosjerica-nikolic-zoran
foto Zoran Nikolić

U kosjerićkoj prirodi neobične lepote on žubori kroz travnate pašnjake, preko kamenja i stena, mrvi obale i pravi svoj put dok ga u daljini s visoka gleda Kozomor obavijen gustim bukovim i jelovim šumama.

skrapez-nizvodno-od-kosjerica-vec-je-ravnicarska-kao-pan
izvor: panoramio.com

Sa svih strana slivaju se reke i žure mu u zagrljaj. Sa jedne strane je Lužnica, a sa druge Limac, Dobrinjska reka i Gradnja.

skrapez-gradnja-panoramio
izvor: panoramio.com

Pa sve dalje, ispod visećih mostova koji na tren zaklone modro nebo koje se ogleda u njegovoj bistroj vodi.

skrapez-most-zaselje-pan
izvor: panoramio.com

Skrapež potom ulazi u poslednji grad pred završetak svog toka. Požega ga čeka da se obavije oko njenih kuća.

skrapez-pozega-aleksandar-markovic
foto Aleksandar Marković

Da može da govori, reka bi nam prišapnula ko zna koliko priča. A bilo bi ih onoliko jer su požeške obale Skrapeža naseljene od najdavnijih vremena. Svašta se ovde preturilo preko glava, još od vizantijskih, srpskih srednjovekovnih i turskih vremena. O  njoj je pisao i turski putopisac Evlija Čelebija, pominjući je kao muslimanski grad koga okružuju srpska sela.

skrapez-most-na-ulazu-u-pozegu-vesna-mijailovic
foto Vesna Mijailović

I zaista, pre nego što je mesto osnovano, na skrapeškoj obali nalazilo se malo selo naseljeno Srbima koje su prozvali Požega zbog velike vrućine i žege koja je umela da obavije ovaj kraj. Doseljavanjem srpskog življa iz za život nemirnog Užica ono se sve više pretvaralo u grad razasut po velikoj kotlini koju omeđuju gorostasne zelene planine.

pozega1111
izvor: serbia.com

Ali, nije ovde baš uvek raj na zemlji. Svi oni koji su oduvek živeli uz Skrapež znaju da moraju da ga osluškuju jer kad se spuste velike kiše i sliju otopljeni snegovi sa planina, on ume da pokaže svoju nepredvidivu ćud pa da pred sam kraj svog toka poplavi sve pred sobom. Razlog za to krije se u stenama starim preko trista miliona godina koje grade njegovo korito. One se lako ogoljuju pa jači tok Skrapeža spira sa njih mulj, šljunak i pesak i tako stvara nanose preko kojih se prelivaju velike vode, podrivaju obale i pomera korito.

skrapez-poplava-pan
izvor: panoramio.com

Ali, nije Skrapež uvek tako nepredvidiv i opasan. I on, kao i svaka reka, ima svoje dobre i loše strane. I kao i svaka druga, ima i svoj početak i kraj. U ravnom Požeškom polju sljubljuje se sa Đetinjom, velikom rekom koja prevaljuje dug i buran put još od obronaka Tare, pa ubrzo sa Moravicom stvara Zapadnu Moravu.

skrapez-panoramio-blizu-usca-u-djetinju-pan
izvor: panoramio.com

I tako kroz godišnja doba i vreme koje teče kao i reka, Skrapež grabi ka svom kraju među planinskim visovima, zatalasanim brežuljcima i zelenim dolinama. Sada ga već i lišće pokriva svojim žutilom i sa novim jutrima koja se rađaju sve hladnija prikrada mu se zima.A kad napadaju snegovi, obaviće ga tišina. Ona koja okiva mrazom i od koje beži sve što diše. Tada će i Skrapež utišati i čekati lepše dane. A oni uvek dođu, baš kako je priroda milostivo i napravila.

skrapez-pozega-zima-vesna-mijailovic
foto Vesna Mijailović
P.S. Naslovna fotografija je autorsko delo Dragana Gucunskog