среда, 28. фебруар 2018.

Močvare – uspavani ćoškovi naše planete



Nema ko nekada nije bio blizu zelenih žabokrečina koje proviruju iz trske i bambusa dok kreketanje žaba i zujanje insekata odzvanja nadaleko. 


izvor: pixabay.com

Nekima je močvara strašna, nekima mistična, ali kako bilo, sve je potrebnija našoj životnoj sredini, ako ne zbog drugog, a ono jer je svojim dahom stvorila priroda.

izvor: pixabay.com


Močvara nije ništa drugo nego obična slatka stajaća voda kojom je obilno natopljeno tlo. Nalazi se na svakom kontinentu sem na zaleđenom Antarktiku. Najčešće ćete naići na njih ako lutate nizinama blizu obala reka ili jezera. Mnoge i zavise od  nivoa velikih reka, ali i poplava, tako da se može reći da jedino njihovim stanovnicima zapravo pogoduje previsok nivo vode.

izvor: pixabay. com


Postoje i močvare koje se hrane izdanskom podzemnom vodom. One su posebno važne jer se na njihovom dnu može formirati ugalj. 

izvor: pixabay.com


Kada se približite močvari, možete osetiti neobičan miris, nalik na pokvarena jaja. To je dah barskog gasa, vrlo otrovan i zapaljiv – vodonik sulfid, skoro čist metan, koji nastaje raspadanjem biljaka i organizama zatrpanim vegetacijom, bez prisustva kiseonika.

izvor: pixabay.com


Trule biljke smenjuju nove, koje mogu da uspeju na mokrom mineralnom i organskom tlu samo uz neprekidan višak vode. U produžetku močvara se često nalaze tresetišta, mokre livade i grmišta koja bujaju od žbunova zove, zimskih bobica, planinske zelenike, divlje crne ribizle, otrovnih bršljana, močvarne paprati i močvarnih orhideja. Sve su one prava paša za leptire i ostale insekte.

izvor: pinterest.com

Ako se pitate kako vodene biljke uopšte uspevaju u tolikoj vodi, odgovor opet daje priroda. One su potpuno prilagođene ovakvim uslovima i drugačiji im ne bi uopšte ni odgovarali. Naime, zatvorene pore na površini biljke ne dozvoljavaju da voda prodre unutar nje, a mali, posebno građen koren uziman kiseonik i sprovodi ga kroz šuplju stabljiku, sve do listova.

izvor: pixabay.com


Južna Amerika je svakako kontinent sa najvećom svetskom močvarnom površinom a reka Amazon u svom slivu pravi najveću močvaru na svetu. Beskraj sa 15 hiljada pritoka nalazi se u plavnom području Amazonije i u njoj žive najraznovrsnije vrste biljaka i životinja. Njen najveći deo nalazi se u Brazilu, kao šumska močvara, trajno preplavljena slatkom vodom. 

izvor: pixabay.com


Ono što mnogi ne znaju jeste razlog neobičnih boja njihovih voda. Naime, muljevitim barama različitih nijansi boju daju bele i crne vode reka.

izvor: wikipedia.org

Bele vode čine reke svetlih boja, koje izviru na Andima, a ilovača je krivac za boju bele kafe. Crne vode nastaju zbog sporog toka kroz šumske močvare, nijansu im daju ostaci raspadnute vegetacije – tanini, koji ih farbaju u boju čaja ili kafe.

izvor: wikipedia.org


Šumske močvare karakteristične su po visokom nivou vode, zahvaljujući čemu se u njima pojavljuje raznovrsno drveće. Ono ume da bude visoko i do šezdeset metara pa zaklanja sunčevu svetlost zbog čega je u šumi suvo dno prekriveno tepihom od trulih biljaka. U poplavljenoj šumi žbunje i drveće kapoka imaju čvrsto usađeno korenje koje im pomaže da prežive.

izvor: trfbiome.weebly.com


U prašumi oko reke koja je konstantno plavi uvek je sparno i vlažno, samo noću sve malo odahne, zahvaljujući čemu ovde rastu i najveće i najšarenije biljke na svetu.

izvor: hollywoodreporter.com

U bujnom zelenilu rastu orhideje i lijane koje pokušavaju da se zakače za gornje grane drveća na kojima vise majmuni, lenjivci i slepi miševi, lete kolibri i ogromni leptiri i krešte šarene are.

izvor: pixabay.com

U vodi se skrivaju kajmani koji liče na krokodile, rečne kornjače, morske krave i plivaju rečni delfini. Po obali vrebaju jaguari, tapiri i svi pokušavaju da nađu sebi nešto za jelo, a izbor im je zaista veliki - na meniju je više od 2500 vrste riba i preko 1500 vrsta ptica.

izvor: thinkjungle.com


Pa ipak, svaka od ovih životinja najviše strahuje od amazonske anakonde, ogromne zmije koja može da naraste i do deset metara i bude teška preko dvesta kilograma. Ona čeka svoj plen na obali reke i u mulju močvare da ga prvo uguši a potom proguta. Slastan zalogaj su joj podjednako i ptice, kornjače, tapiri ili čak celi kajmani.

izvor: cayman-lodge-amazonie.com


Donji tok Amazona zbog plime i visokog nivoa vode blizu ušća u Atlantski okean stvara ogroman lavirint kanala, kojima se pridružuju još četiri reke. U nepreglednim bespućima delte, u kojoj se nalazi i ostrvo Maražo, veliko koliko cela Švajcarska, nalaze se tople lagune i estuari obrasli travom i šindra koja raste na mulju i pesku. 

izvor: oceanleadership.com


Još jedna močvara u Brazilu je Pantanal - široko močvarno područje u srcu Južne Amerike i najveće utočište divljih životinja na svetu. Vodeni svet laguna i travnatih ritova je stanište miliona barskih ptica čije se graktanje čuje daleko. Dok velika jata prekriljuju nebo, pod njima pasu jeleni i trče ptice nandu, slične nojevima. Ovde žive i brazilski aligatori, krznasti kapibari, jedna vrsta vodenih svinja, velike vidre i jaguari.

izvor: gypsyninja.com


Svake godine između novembra i marta padnu ogromne količine kiše i tada se reka Paragvaj sa pritokama izlije i plavi Pantanal, čije vode mogu da dostignu dubinu i do 3 metra. Sve se pretvara u ogromnu potopljenu ravnicu na kojoj iz vode štrče samo ostrvca sa palmama i niskim drvećem, na kojima ostaju zarobljeni jeleni, koji postaju plen jaguara.

izvor: naturetrek.com

Ovde žive kreštavci, ptice čije prodorno oglašavanje podseća na guske, šareni papagaji, ptice jakane dugih prstiju koje hodaju po džinovskim lokvanjima biljke viktorija regija u potrazi za puževima i insektima, bele čaplje, ružičaste kašikare, kormorani, rodarice, vivak i sunčac.

izvor: destig.net


Da Severna Amerika ne zaostaje za svojim južnim susednim kontinentom dokaz su najopasnije močvare uz Atlantik.  

izvor: hogarmania.com

Everglejds je jedna od najpoznatijih na svetu, a ovo veliko vodeno prostranstvo na Floridi je jedino mesto na svetu gde se zajedno nalaze aligatori i krokodili, gmizavci slane i slatke vode, koji mogu da nasrastu i do pet metara i  hrane se svačim, od puževa do jelena.

izvor: pixabay.com


Ovo je stanište i velikih zmija, guštera i kornjača. Posebno zanimljiva vrsta je nasrtljiva kornjača, čest stanovnik močvarnih oblasti Floride, velika, tamna, velike glave i grubog oklopa, vrlo razdražljiva kada se nađe u opasnosti pa može snažno da ugrize. Često se skriva ispod biljnog pokrivača ili ukopana u blato pa sa očima i nozdravama iznad površine čeka plen – male sisare, ptice, ribe, a jede i biljke.

izvor: wikipedia.com


Najveći deo ovog prostranstva je ravnica natopljena vodom obraslom šašama testerastog lišća koje mogu da narastu i do četiri metra u visinu i čempresima koji izgledaju kao da se u njihovoj dubini još uvek skrivaju neke praistorijske životinje. Everglejds se sastoji i od lavirinta korenja mangrova drveća koja rastu na području Deset hiljada ostrva u morskom rukavcu, koja su utočište za mnogobrojne morske životinje. Sve se one skrivaju od aligatora i krokodila, a i na kopnu se u mutnim senkama kriju mrki medvedi, rečne vidre i belorepi jeleni.

izvor: lonelyplanet.com


Sisar koji živi u močvarnoj oblasti Everglejdsa je floridski panter, ugrožena vrsta iz roda pume, koja se skriva među četinarima čije je korenje duboko u vodi. Njegovi mladunci se rađaju sa plavim očima i pegama po krznu, a što su stariji, tačke im blede a oči postaju žute. U močvaru dolaze zbog hrane, a mali beskičmenjaci, gmizavaci i vodozemci znaju da im preti opasnost čim začuju njihove neobične zvuke slične zviždanju.

izvor: wikipedia.org


U samom središtu Everglejdsa je reka koja izvire iz plitkog jezera Okičobi, a na vrhuncu kišnog razdoblja, koje traje od juna do oktobra, jezero se izlije i donosi veliku vodu u reku. Tada sve postaje poplavljeno, i ustajala voda obavije bujno zelenilo i zimzeleno drveće hrasta, mahagonija, kokosovih palmi i posebne vrste bora sa crvenom korom.

izvor: nature.org

Površine pod šašom tada vrve od života – ovo je carstvo žaba, rojeva skakavaca koji izviru iz raspuklih mahuna, tropskih zebrastih leptira, velikih riba, punoglavaca i ogromnih puževa.

izvor: pixabay.com


Obilje života najviše prija pticama. Od početka prošlog veka zabranjeno je njihovo ubijanje zbog perja pa danas u močvari živi više od 350 vrsta ptica – ružičastih čaplji, morskih lasta, belih čaplji i ibisa.

izvor: pixabay.com


Kada se povuku voda i šaša, na ostrvcima ostanu nasukane životinje koje nisu stigle da odu zajedno sa vodom. Tada zavlada suša i mnoge od njih uginu i od žeđi i gladi. Tada, verovali ili ne, nastupaju aligatori kao spas tako što udaraju glavom i repom iskopavajući rupe napunjene vodom. To koriste mnoge životinje kojima bar malo vlage znači život. 

izvor: landsat.nfgc.gov.usa


Zapadno od Everglejdsa, u velikim bespućima Delavera i Merilenda, nalazi se Močvara velikih čempresa. U priobalnoj morskoj vodi ogromni čempresi se izdižu iznad mirne površine, a oko njih su obmotana mala stabla koja rastu iz korenja, iz kojih biljka dobija kiseonik. Reka koja uz močvaru teče na jug u jednom trenutku meša slatku vodu sa slanom, morskom. Zahvaljujući njoj rastu mangrova stabla crvene boje jer se korenje izdiže iznad mulja i uspeva da dođe do kiseonika. Isprepletano korenje stvara branu koja zaustavlja mulj i nanose i tako se stvaraju nova ostrvca. 

izvor: pixabay.com


U ovoj močvari u kojoj bujna paprat daje izgled džungle žive raznolike ribe, barske kornjače, delfini i mlade ajkule i svi se sklanjaju u korenje mangrove. Čest su ručak dabrovima i nutrijama, ali i sivomaslinastim krokodilima, čije je ovo jedino stanište u SAD-u.

izvor: videoblocks.com


I Afrika, kontinent bujnih džungli i žarkih leta, ima svoja velika močvarna područja. Najveće slatkovodne šumske močvare su u slivu reke Kongo, u njenom donjem toku i ušću bezbrojnih pritoka. Dok krivuda kroz srce Afrike, provlačeći se kroz prašume, stvara močvare obrasle mangrova stablima. Najveće od njih nalaze se kod ušća velike reke Lualabe, koja vijuga stvarajući velike močvare sve do jezera Kisala. Ovo je stanište divljih čaplji, sova i vodomara.

izvor: arabiangazette.com


Velike močvare oivičavaju i donji tok reke Kongo. 

izvor: adventure.howstuffworks.com

To je carstvo mangrova šuma pa tamo gde reka vijuga i postepeno se širi stvara se na hiljade ostrvaca od mulja i lavirint vodenih puteva kroz sablasne ritove i lagune, zagušene vodenim zumbulima i stablima visokog drveća preko čijih grana su razapete ogromne paukove mreže. 

izvor: healthyliving.azcentral.com


Južnije od Konga, u državi Bocvana, nalazi se Okavango, najpoznatija afrička močvara, koja se nalazi na najvećoj kopnenoj delti na svetu. Ova oaza puna vlažnog šipražja u vrućinom sprženoj Africi jednom godišnje se hrani martovskim poplavama i tada dobija ogromne dimenzije. Delta ispunjena kanalima, močvarama, ostrvcima i trskom smaragdnozelene boje iz vazduha izgleda kao ogromna šaka koja je svoja četiri prsta raširila preko vrelog bocvanskog peska pustinje Kalahari. Dlan je zapravo vodom natopljena ravnica Penhendl, na kojoj se vekovima talože milioni tona naslaga, a prsti su četiri kanala puna slatina i bodljikavog šipražja koji se postepeno sužavaju i presušuju u vrelom afričkom pesku. Ovde se završava reka Okavango, koja i diktira nivo vode u svojoj delti kada u proleće nadođe i udahne život.

izvor: pixabay.com


Kada se ceo kraj pretvori u veliko plavo svetlucavo more oivičeno ostrvcima sa ponekom palmom, papirusima i trskom, on postaje raj za više od četiristo vrsta ptica. Ovo je jedino mesto na svetu gde se razmnožavaju riđogrle čaplje. Ovde orlovi ribari sa grana drveća vrebaju plen, baš kao i krokodili, koji, naizgled uspavani, vrebaju neoprezne mladunce nilskih konja, koji, naizgled bezazleni, mogu da budu veoma agresivni ako brane mlade. Kad padne noć, čuje se samo zavijanje hijena, duboki zvuci lavova i isprekidani zvuci ćukova.

izvor: pixabay.com


Čim se voda povuče, nastaje bežanija. Životinje beže u dublje delove kanala, ali na stotine riba, žaba i kornjača ostaju zarobljeni u praznim obalama. Tada velika jata ibisa, roda i čaplji dolaze da uživaju u gozbi. 

izvor: andbeyond.com
 

I Azija, kao kontinent beskrajnih prirodnih suprotnosti, poseduje velike močvare. Jedna od najvećih močvara na svetu je Vasjugan, koja se proteže u zapadnom Sibiru u Rusiji i pokriva područje veće od Švajcarske. 

izvor: hague185.wordpress.com

Ovo je najveća močvara severne hemisfere iz koje izvire reka Vasjugan, veliki rezervoar sveže vode za ceo region i stanište ugroženih vrsta životinja kojima preti istrebljenje zato što je Sibir od netaknute prirode postao najveće nalazište nafte i gasa. 

izvor: lazerhorse.com

 
Njena površina proteže se na preko 50 hiljada kvadratnih metara, a duž zapadne obale reke Ob sastoji se od osamsto hiljada malih jezera. Močvara je stara preko deset hiljada godina i otada se stalno povećava. Čak 75% današnjeg Vasjugana je do pre petsto godina bilo zaleđeno, što samo pokazuje kolike su posledice globalnog otopljavanja.

izvor: viola.bz


Ni Evropa ne zaostaje za lepotama močvara. Jedna od najlepših je Koto donjana u južnoj Španiji. 

izvor: britannica.com

Ovi beskrajno tihi ritovi, ispresecani mnogobrojnim kanalima, šikarama punim suncokreta i šumarcima plutajućeg hrasta lužnjaka, nalaze u oblasti ušća reke Gvadalkivir u Atlantski okean i jedni su od najvažnijih utočišta za retke i ugrožene životinjske vrste.

izvor: fotonatura.com


Močvare Koto donjane nalaze se iza dina na obalama Atlantika i šuma u kojima se gnezde španski carski orlovi. One su mesto predaha za ptice selice koje put Afrike dolaze iz udaljenih severnih krajeva Skandinavije i Rusije, da bi preko Gibraltarskog moreuza nastavile dalje. Od svih najlepši su flamingosi, čija boja zavisi od posebne vrste školjki kojom se hrane.

izvor: traveltips.com


Najveća graja podigne se u periodu od jeseni do početka leta, kada vode ima u izobilju i kada močvara postaje jedno od najvećih jezera Evrope. Kada dođe žarko leto, ona potpuno presuši, a blato ostane tvrdo poput betona. Tada ptice selice odlaze, a strvinari nastupaju, hraneći se životinjama koje su ostale da skapavaju od žeđi.

izvor: pixabay.com


U našim krajevima leže travnate močvare i obično su na ivicama jezera ili rečnih struja, u napuštenim koritima reka, takozvanim mrtvajama. Obrasle travom, trskom i niskim rastinjem, pogodno su tlo za biljke kojima ovakvi vlažni uslovi pogoduju. Takve su ševar, rogoz i trave oštrice.

izvor: pixabay.com


Biljka koja mnoge asocira na močvare i bare je beli lokvanj. Njeni plutajući listovi kao krunu nose veliki beli cvet. Takvo mu je i ime - alba na latinskom znači belo, a nimfa (nymphaea) je vezana za grčku mitologiju u kojoj postoji priča da se jedna nimfa pretvorila u lokvanj. Ova biljka je u našoj zemlji strogo zaštićena.

izvor: wikimedia.org


Obedska bara je najpoznatija močvara u Srbiji. Nalazi se u Sremu, u blizini reke Save, ostatak je njenog napuštenog korita, a njen glavni tok leži nešto južnije. Pre šest hiljada godina ovde je proticala preteča Save, dve hiljade godine kasnije tok je počeo da se menja, a početkom prethodnog milenijuma nastala je današnja mrtvaja.

izvor: serbia.com


Obedska bara je stanište velikog broja ptica, i to čaplji kašikara, malih belih čaplji, crnih i belih roda i orlova belorepana.

izvor: pixabay.com

Na obali žive zmije šarke, divlje mačke, kune zlatice i slepi miševi, a vidre plivaju među belim i žuti lokvanjima i barskom paprati.

izvor: pixabay.com


Vekovima su močvare smatrane za negativnu stranu prirode. Zbog toga su godinama isušivane, što zbog bolesti malarije, što zbog potreba za obradivim površinama i kanalima za odvodnjavanje. U novije vreme se odnos prema njima promenio, ekolozi su shvatili koliko su važne za čovekovu sredinu i ulaže se sve više napora za njihovo očuvanje i vraćanje u staro stanje. One su značajne ne samo zbog životinja čije su stanište, već i zbog kontrole poplava, proizvodnje ribe, prečišćavanja vode i skladištenja uglja.

izvor: pixabay.com


Zato kad u šetnji rečnim obalama naiđete na neko tiho carstvo koje se mreška pod baršunastim rogozom, setite se koliko životinja živi pod naizgled mirnom površinom. I nema razloga za nelagodnost, priroda svaki svoj kutak stvara sa savršenstvom i lepotom, čak i ako nam to na prvi pogled ne izgleda tako. Ali kad joj iskreno otvorimo srce, otkrićemo i zavoleti svako njeno malo savršeno parče sveta.

izvor: pixabay.com






понедељак, 5. фебруар 2018.

Evropski gradovi: Padova – grad starih crkava i prašnjavih uspomena


Na severu Italije, nadomak Venecijanske lagune, u blizini mora leži velika Padska nizija. Na jednom njenom kraju nalazi se veliki grad, obgrljen rekama Brenta i Bačinjone, iz daljine pun kupola i visokih zvonika koji trepere u izmaglici. Padova čeka da zaronimo u njene stare ulice, crkve i zgrade u kojima su živeli neki od najumnijih ljudi svog vremena.

izvor: tripadvisor.it



U grad stižemo u toplo prolećno jutro, mešajući se sa žamorom melodičnog italijanskog jezika uzalud se trudeći da koristimo mali rečnik fraza. Brzina kojom govore stanovnici Padove nepremostiva je prepreka za nas.

izvor: raileurope.com


Ono što smo u autobusu čuli od našeg vodiča je da je grad osnovalo italonsko pleme Veneti, ali su ga ubrzo preoteli Gali. U 2. veku pre naše ere osvojili su ga Rimljani i tada dobija ime Patavijum, koje će mu i odrediti današnji naziv. Na početku srednjeg veka burna vremena donela su varvarska plemena Gota, Vizigota, Lombarda i Ugra. Nezavisnost su mu doneli bavarski vladari, kada postaje grad-državica nakon čega se brzo razvija a vladarske porodice Este i De Romano mu pronose slavu. Kraljevini Italiji pripada od kraja 19. veka.

izvor: hgv.nl

Dah starih vremena oseća se čim stupite nogom na topli padovanski asfalt. Odmah nas dočekuje Manastir Svete Justine, benediktinska opatija nastala još u 10. veku. Vezana je za crkvu Svete Justine, sagrađenu u 6. veku. Svoj današnji izgled građevine su dobile pre četiri veka a nastale su da bi se sakupili ostaci Svete Justine i ostalih mučenika Padove. Crkva ima dvadeset kapela raskošne lepote, od kojih je većina posvećena katoličkim svecima. Tu su i grobnice sa umetnički izrađenim nadgrobnim spomenicima i oslikani zidovi likovima Svete Justine, Bogorodice Konstantinopoljske i impozantne freske mučenika Svetih Kozme i Damjana i biblijska slika Masakra nevinih italijanskih slikara Baestre i Galvana.

foto Jelena Dilber


Prekoputa manastira nalazi se Botanička bašta koja grad krasi od 16. veka. U njenom sastavu je najstariji univerzitetski botanički vrt u kome se uzgajaju medicinske biljke za proizvodnju prirodnih lekova. Kad uđete u srce ovog raskošnog vrta, naći ćete se u jednom velikom  krugu podeljenom na parcele u kojima mirišu najrazličitiji cvetovi irisa, lotosa, ruža, rododendrona. Oko njega je prsten od staza omeđen orhidejama i palmama. Najstarija palma koja se ovde nalazi zasađena je 40 godina posle otvaranja botaničke bašte i stara je više od četiristo godina. To je Geteova palma oko koje je izgrađen staklenik, a grane su joj uvezane užadima da se ne bi polomile. Iza ribnjaka sa lotosima podignuti su moderni staklenici ispred kojih se prebrojava broj ugroženih životinja na našoj  planeti - slonova, gorila, nosoroga. Izgrađeni na dva nivoa, podeljeni su na delove koji prikazuju svaki kontinent ponaosob i različite temperature sa različitom vegetacijom.

foto Jelena Dilber


Čim se izađe iz jarkih boja i opojnih mirisa na svet pod oblacima i svetlostima pred našim očima ukazuje se prelepi Prato dela Vale, za stanovnike Padove samo Prato, omiljeno okupljalište.

foto Jelena Dilber

Na površini od 90 kvadratnih metara jedan je od najvećih trgova u celoj Evropi. Arhitektonski je biser elipsastog oblika okružen vodenim kanalom preko koga se nalazi nekoliko mostića koji ga povezuju sa ulicama Padove. Svuda u krug nižu se statue poznatih žitelja Padove kroz vekove. Kažu da su se nekada ovde nalazile i figure duždeva, ali ih je Napoleon, kada je zaposeo sever Italije, odmah uklonio. Danas je trg ispunjen najrazličitijim jezicima sveta.

foto Jelena Dilber

Naići ćete ovde na turiste, ali i Italijane kako sede i uživaju na čistim zelenim površinama ili pse kako veselo trčkaraju oko fonatne koja nasred trga pršti ka beskrajnom nebeskom plavetnilu. 

foto Jelena Dilber

Ulicom punom turista koji se tiskaju ne bi li videli najlepše kutke Padove stižemo do njene najvažnije znamenitosti - Crkve Svetog Antonija, izgrađene u 13. veku u čast Svetog Antuna Padovanskog.

foto Jelena Dilber

 Osam kupola, obasjanih dahom gotike i romanike, najslikanije su u ovom pelepom italijanskom gradu. One su izgrađene na sličan način kao i crkva Svetog Marka u Veneciji, koja je bila uzor graditeljima tokom izgradnje.Obe imaju kupole, koje su najvažnija odlika vizantijskog stila, u to vreme dominantnog pa se slične nalaze u celoj južnoj Italiji.

foto Jelena Dilber


U crkvi je trajala jutarnja misa a mnoštvo vernika posvećeno je sedelo u klupama i slušalo propovednika. Turisti su mimo njih prolazili i razgledali grob Svetog Antuna i njegove relikvije - u celosti jezik i vilicu i ostatke plašta, kao i prelepo oslikan ambulatorijum - ophodni brod iza oltarske pregrade. Pa ipak, najlepše je na zidovima – mnogobrojni raskošni Donatelovi radovi.
Uprkos opštem mišljenju, Sveti Antonije nije bio zaštitnik Padove već Portugalije. Pred kraj svog života živeo je u Padovi, gde je i sahranjen i gde je izgrađena crkva posvećena njemu.

foto Jelena Dilber


Kao deo velikog kompleksa crkve nalazi se franjevački samostan, koji se uz nju postepeno razvijao. Podeljen je na pet velikih zgrada i tremova, od kojih svaki ima svoje ime. U okviru njih nalaze se i senoviti vrtovi i muzeji u kojima se u izložbi prikupljenih svedočanstava o životu Svetog Antonija ili u antonijskoj biblioteci može mnogo saznati o njemu.

foto Jelena Dilber


Na Pjaci del Santo, kako je zovu Italijani, nalazi se i Kapela Svetog Đorđa, rimokatolička crkva koju je sredinom 14. veka sagradio markiz Soranja Ramondino Lupi kao porodičnu kapelu kada se sa porodicom nastanio u Padovi. Na njenim zidovima bogato oslikanim freskama stiče se osećaj lepote i strahopoštovanja prema umetnosti koja je stvarana vekovima.

foto Jelena Dilber


Lutajući uličicama Padove najbolje se upoznaje ovaj grad starih zdanja, zidova obgrljenih žućkastom patinom vremena, fenjerima i prozorima sa drvenim kapcima koji čuvaju od hladnih vetrova koji umeju da stignu sa mora.

foto Jelena Dilber


Svaka od njih, krivudava i puna pasaža, nosi po jednu prašnjavu uspomenu minulih vekova. I ko zna šta bi sve mogao da kaže svaki komad kamena uzidan u kuće samo kad bi mogao da priča.

foto Jelena Dilber


Istražujući i tragajući, izlazimo na mali zeleni trg na kome se nalazi kameni sarkofag. To je drevna Antenorova grobnica koja pripada jednom od najmudrijih savetnika trojanskog kralja Prijama, učesniku Trojanskog rata i osnivaču grada Padove. Spojen sa mitom iz Ilijade, Antenor je sahranjen u Padovi ali je u 13. veku ponovo postao aktuelan kada je prilikom iskopavanja za gradnju nove kuće pronađen kovčeg od čempresa i olova sa bronzanom pločom za koji se smatralo da pripada upravo njemu. Tada je odlučeno da se sarkofag postavi ispred kuće ispod koje je pronađen. Prilikom iskopavanja i ispitivanja posmrtnih ostataka ustanovljeno je da se u njemu nalaze delovi muškog i ženskog leša. Proučavanjem koštanih ostataka na američkom institutu u Arizoni ustanovljeno je da pripadaju čoveku koji je živeo u periodu između III i IV veka naše ere. Tako je zauvek odbačena mogućnost da su ovo Antenorovi posmrtni ostaci.

foto Jelena Dilber


Na mestu zgrade koja je tada sagrađena pored nje danas se nalazi Kancelarija lokalne samouprave Padove.

foto Jelena Dilber


Prekoputa Antenorovog trga nalazi se Palata Romanin Žakur iz 17. veka, koja je u davnim vremenima nazivana Kadoro jer je veoma podsećala na karakteristične venecijanske palate a prilikom restauracije u 19. veku dokićena je neogotskim detaljima i postala još lepša i raskošnija. Njena veličanstvena lepota najbolje oslikava dah vremena u kojima je živela ova čuvena porodica.

foto Jelena Dilber


U 19. veku palata je bila čitaonica i mesto političkih sastanaka i diskusija. I u prošlom veku njen značaj je bio veliki jer se upravo ovde otvorila knjižara Feltrineli, važno mesto za čitaoce, studente i padovanske profesore univerziteta. Na njenoj fasadi su dva natpisa: jedan svedoči da je ovde boravio čuveni italijanski pesnik Dante Aligijeri početkom 14. veka, ali je ta istorijska činjenica nepouzdana. Sa druge strane piše da su pre nešto više od sto godina zgradu bombardovali Austrijanci.

foto Jelena Dilber


Niz ulicu koja skreće u daljini vidi se Univerzitet Padove, smešten u čuvenoj Palati Bo, u kome je na prelazu iz 16. u 17. vek predavao i Galileo Galilej. 

foto Jelena Dilber

Osnovan u 13. veku, sedmi je po starini u svetu, a u Italiji odmah iza bolonjskog. U početku se na njemu izučavalo samo pravo i teologija da bi se ubrzo osnovale katedre i za astronomiju, medicinu, retoriku i filozofiju. Početkom 15. veka razdvojio se na dva univerziteta, ali se trista godina kasnije opet ujedinio. Danas ima 13 fakulteta i može se pohvaliti činjenicom da su među njegovim slavnim studentima bili i Nikola Kopernik i Torkvato Taso. 
  
foto Jelena Dilber

Univerzitet u celini predstavlja izuzetno kulturno-istorijsko nasleđe. Sastoji se od velikog broja restauriranih zgrada, srednjovekovnih kula i prelepih renesansnih palata. U starom dvorištu nalaze se dupli redovi dorskih i jonskih stubova iz 16. veka, Teatar Anatomija, a tu je i čuvena sala ukrašena sa četrdeset poznatih ličnosti koje su studirale na ovom prestižnom mestu, kao i originalnom stolicom Galilea Galileja. I dan-danas, kao i nekad, u jednoj od njih je stalna izložba bista i grbova, starih diploma, gravira i portreta, medalja, pečata i raznih drugih dokumenata.

foto Jelena Dilber


Ulicom San Kancijano dolazimo do istoimene crkve. Ova srednjovekovna bogomolja posvećena svetom Kancijanu nalazi se u blizini Trga dela Erbe. Na njenom mestu postojala je stara crkva još iz 11.veka, ali je ona zajedno sa dokumentima uništena u požaru koji se dogodio vek kasnije i bila posvećena mučenicima stradalim u burama i brodolomima. Umesto nje u srednjem veku je podignuta nova crkva. Lepota današnje građevine najviše se ogleda u fasadi, koja se sastoji od četiri korintska stuba koja se igraju nad belinom gipsa i rumenilom terakote. U dve niše nalaze se simboli nevinosti i poniznosti a između njih je slika mučeništva i suđenja svecima. Na vrhu prednje fasade nalaze se statue četiri jevanđelista.

foto Jelena Dilber


Prekoputa nje nalazi se palata Moroni, koja zajedno sa palatama Konsiljo i Dela Anćiani čini ogranke univerziteta. U ovim raskošnim građevinama iz 16. veka, oko kojih cveta mediteransko cveće jarkih boja i večiti žamor turista i užurbanih Padovanaca, danas se nalazi Skupština grada Padove. 

foto Jelena Dilber
 
foto Jelena Dilber

 
Napokon dolazimo do čuvene Pjace dela Erbe. Italijanski Trg bilja okružen je izuzetnim primercima arhitekture. Pored palate Rađone, ovde se nalaze i palata Debita, koja ga spaja sa Gospinim trgom. U prepodnevnim satima ovo mesto vrvi od života i najlepših boja svežeg voća i povrća. Današnji izgled ima još od 11. veka.  Nekada je po celom trgu prodavana roba a nakon izgradnje palate Rađone u njenom prizemlju otvorene su prodavnice u kojima se prodavalo gvožđe, vino, žito i koža. U palati del Podesta su se nalazile zlatare a na mestu današnje fontane bio je veliki bunar. Na njemu su se nekada izvršavala pogubljenja i u to vreme na vrhu Kule starešina nalazila se statua Pravde sa mačem i terazijama. U ta krvava vremena ovo mesto se zvalo Trg pravde.

foto Jelena Dilber


U savremeno doba sve je mnogo miroljubivije. U prepodnevnim satima ovo mesto vrvi od života i najlepših boja svežeg voća i povrća, a popodnevni sati sve do kasno u noć prožeti su gužvom turista. Popločan trg tada prekriju stolovi i stolice iz okolnih kafića pa je i zabava još veća.

foto Jelena Dilber


Palata Rađone koja od 13. veka omeđuje najveći deo trga najveća je građevina Evrope čiji krov ne pridržavaju stubovi. Velika dvorana na spratu je duga preko 80 metara i oslikana je alegorijskim freskama a danas je pretvorena u muzej. Gornji sprat srednjovekovne palate okružen je otvorenom lođom sa koje se pruža najlepši pogled na životom ispunjene okolne trgove.

foto Jelena Dilber


Sa njene druge strane je ništa manje živa Pjaca dela Fruta. Trg voća nekada se zvao Trg Peronio i vekovima je sa Trgom dela Erbe bio jedan od najvažnijih trgovačkih centara grada. Palata Rađone je sa ove strane deo kompleksa palate Komunale ili poznatije kao već spomenute palate Morone iz 13. veka, u koju spada i Stara kula. Od davnina ovo je mesto na kome su trgovci prodavali svoju robu: voće, povrće, živinu, tkanine, krzno, divljač i so. Na njemu se nalaze neke od najstarijih prodavnica u Padovi, kakva je radnja sa začinima iz 18. veka i poslastičarnica Gracijati, koja postoji od 19. veka, ali jednim svojim delom zauzima prostor iz 12. veka. 

foto Jelena Dilber
  
Na sredini trga nalazi se stub Peronio, po kome je trg nekada nosio ime. Na njemu se nalaze izrezbarene figure drveća raznog voća: palme, bundeve, kruške i dunje, a na vrhu je mali obelisk rađen od istarskog kamena na kojem je u bareljefu urađen grb grada Padove.
Kula starešina ili bela kula stremi u visine na Trgu dela Fruta. Ugnezdila se između starih srednjovekovnih zgrada kompleksa palate Komunale i posle tornja palate Bo, ova lepotica od terakote i kamena najviša je u Padovi. Nekada je u njenoj blizini stajala i Crvena kula, naspram ove od svetlog kamena, ali je ona srušena u zemljotresu u 14. veku.

foto Jelena Dilber


Nastavljamo dalje, ka trgu koji Italijani zovu Pjaca dei Sinjori u kome caruju sunce, brzi italijanski govor, stub sa krilatim lavom i kafići u kojima se pije aperol spritl. U proteklih sedam vekova koliko postoji, na ovom mestu su se održavali viteški turniri. Na njemu se danas u jutarnjim satima nalazi mala pijaca, a kuće još uvek imaju renesansne i srednjovekovne ukrase.

foto Jelena Dilber

Na njemu je najlepši Toranj sa astronomskim satom, na kome od srednjeg veka ponosno stoje statue Svetog Prosdokimusa i Svetog Antonija. Odmah pored je i srednjovekovni stub iz 18. veka napravljen od delova crkve Svetog Marka i kamena iz starorimskih vremena. 

foto Jelena Dilber
 

Kao što skoro svaki padovanski trg mora da ima po jednu crkvu, tako je i ovde. Crkva Svetog Klimenta iz 12. veka okružena je srednjovekovnim kućama. Građena u manirističkom stilu, vidljivo joj je samo pročelje na čijem se zabatu koji drže stubovi nalazi statua svetog Klimenta a niže od njega svete Justine i svetog Danijela, a u nišama pored okruglog kitnjastog prozora nalaze se statue svetog Jovana Krstitelja i svetog Alojzija Goncaga s kraja 17. veka. Poznata je po čuvenim orguljama koje stvaraju svoju magičnu melodiju od početka prošlog veka.

foto Jelena Dilber

Južno od Pjace dei Sinjori, ili Gospinog trga, stižemo do Katedrala Uspenja Device Marije, padovanske katedrale posvećene Velikoj Gospi, koja je od 4. veka sedište padovanskog biskupa. Na njenom mestu nalazile su se dve crkve. Jedna je podignuta nakon proglašenja Milanskog edikta 313. godine, bila je posvećena svetoj Justini i stradala je u zemljotresu a uspomenu na nju čuva kameni stub sa krstom koji i danas stoji na njenom nekadašnjem mestu. Šezdeset godina nakon zemljotresa podignuta je nova crkva sa zvonikom, a lepota ove srednjovekovne građevine i danas se čuva na nekima od fresaka današnje crkve. U 16. veku biskup Petar Barozi poželeo je da modernizuje staru crkvu i dva naredna veka je trajao njeno uređenje da bi konačno dobila današnji izgled. Proširena je i ukrašena, dograđena joj je kupola u romaničkom stilu a njen dizajn se prirpisuje Mikelanđelu. Iako to nije istorijski tačno, žitelji Padove i dalje vole da veruju u to, verovatno zato jer je građena u njegovo, renesansno doba.

foto Jelena Dilber



Danas je omeđena krstionicom sa jedne i biskupskim dvorom sa druge strane,  koji je danas pretvoren u muzej umetnosti.U tišini i hladu crkve nalazi se nekoliko kapela svetaca, kripti i prelepih statua. Arhiva i bogata prošlost biskupije sačuvane su u Glavnoj biblioteci koja se nalazi sa zadnje strane katedrale.

foto Jelena Dilber


Vraćajući se ka početku našeg puta, od Trga dela Erbe, skrenuli smo u malu ulicu pored Skupštine grada Padove ka Trgu Garibaldi. Saznali smo da je više puta kroz istoriju menjan, ali danas je malo ljupko središte u kojoj se svaki čas čuje zujanje motora na kojima mladi Italijani rado krstare po svom gradu. U njegovom središtu izdiže se statua bezgrešne Madone dei Noli, koja je u 18. veku podignuta na nagovor parohijana crkve Svetog Mateja zbog stalnih psovki i prostačenja trgovaca senom i kočijaša poštanskih kola.

foto Jelena Dilber

Ulicom od Trga Garibaldi stiže se do najlepšeg parka Padove - Gradskog parka Đardini del Arena. U ovom beskrajnom zelenilu, tik uz gradske zidine, nalaze se neke od najlepših istorijskih znamenitosi grada. U njemu su ostaci Arene, antičkog rimskog pozorišta Padove, ali i neki od najznačajnijih verskih objekata.

foto Jelena Dilber



Takva je kapela Skrovenji, oslikana najpoznatijim Đotovim freskama iz 14. veka, remek-delima ranoevropskog slikarstva na kojima su predstavljeni prizori iz života Device Marije i Isusa Hrista, Strašni sud i oslikani simboli poroka i vrlina. Ime je dobila po padovanskom bankaru i Đotovom meceni Enriku deli Skrovenjiju koji je kupio zemlju na kojoj je kapela podignuta, a korišćena je da se prosjacima pomaže i deli hrana.

foto Jelena Dilber



U blizini parka je Crkva Eremitani, koja pripada avgustinskom redu, a izgrađena je u 13. veku. Posvećena je svetima Filipu i Jakovu i poznata je po neobičnoj drvenoj tavanici. Iako je bila prilično oštećena tokom Drugog svetskog rata iza karakteristične rozete nad ulazom i dalje čuva svoje bogato nasleđe i grobnice čuvene padovanske porodice Karara.

foto Jelena Dilber


U blizini crkve nalazi se i Muzej Eremitani u kome se nalaze arheološke iskopine čija starina seže do 8. veka pre naše ere i kolekcija srednjovekovne i moderne umetnosti sa preko tri hiljade slika i skulptura. Zajedno sa palatom Cukerman, u kojoj se nalazi Muzej primenjene umetnosti sa veličanstvenim izložbama nameštaja, odeće, predmeta od stakla, keramike i rezbarenog drveta i dragulja i Muzeja Botaćin, u kome se nalazi numizmatička kolekcija, predstavlja veliki umetnički kompleks neprocenjive vrednosti.

foto Jelena Dilber


Malo-pomalo, došlo je vreme je da se vratimo na žubor i šarenilo Trga Prato dela Vale i napustimo Padovu. U toplom aprilskom danu ona je lagano ostala za nama, pozlaćena od sunca koje se probijalo kroz oblake, pomalo uspavana i prašnjava od drevnih dana koji su na njoj ostavili trag, ali ipak prelepa, kao neka stara čarobnica koja u svom još živom oku čuva nekadašnji stari sjaj i mami svakog da joj se opet vrati.

izvor: exploreitaly.com