субота, 29. октобар 2016.

Avala – svetionik Beograda

beograd-avala

Ako želite da upoznate Avalu, krenite u njeno osvajanje u jeku proleća, kad se topli majski vazduh pomeša sa opojnim mirisom bagrema. Ona je tada najlepša, kad cela ozeleni, a lišće se već otvori, poput nežnih dlanova.

Beograđani vole ovu planinu. Ona ih gleda sa juga kao neki postojani čuvar. Plavičasta na obzorju, kao da je prilegla da se odmori, a svojim tornjem šalje glas da je sve opet na svom mestu, kao nekad.

Na ovu planinu, koja je niska, pa umalo ostala brdo, najlepše je doći kružnim putem koji vijuga kroz šumu. Dok se smenjuju visoki mirisni borovi i ozelenele bukve, lipe i cer i sunce treptavo miluje kroz grane, penjete se sve više i sa čistih proplanaka već se u daljini nazire Beograd.

Prvo našta ćete na putu naići je Spomenik sovjetskim ratnim veteranima. Bujno zelenilo razbija svojim crnim i blještavobelim tonovima dok iza njega puca pogled na podavalska sela, sve do Save, a podignut je kao spomen na pogibiju članova sovjetske delegacije, koja je 1964. doživela nesreću udarivši u vrh ove planine.

avala spomenik rusi

Putem koji sve više vijuga i penje se stižete do hotela “Avala” , koji kao da sa sobom nosi dah starih vremena. Podignut za potrebe kraljevske porodice početkom prošlog veka, u sebi je sačuvao gospodski šarm, a sa njegove terase pruža se predivan pogled na suncem okupano zelenilo. Uostalom, i samo mu ime“avala”, što na arapskom znači “lep pogled”.

avaala hotel

Put nas dalje vodi naviše, popločanom stazom oivičenom zelenim žbunovima i kamenim stubovima. Stepenik po stepenik dok nas na vrhu čeka veliki crni granitni mauzolej. Spomenik Neznanom junaku podignut je 1938. i izradio ga je Ivan Meštrović. Podignut je u spomen nepoznatom srpskom vojniku iz Prvog svetskog rat, čiji su grob pronašli stanovnici Avale. Njegovi ostaci nalaze se u mauzoleju, a jedino nedostaje srce, koje je granatom razneseno i raspršeno po ovoj zelenoj planini.

avala_1375268617

Na vrhu mnogobrojnih stepenika, odakle puca vidik na talasastu Šumadiju, sve do Kosmaja i Rudnika, izdigao se veliki spomenik. Na ulazu u mauzolej stoje ogromne crne karijatide, isklesane žene u nošnjama svih naroda Kraljevine Jugoslavije i kao majke bde nad Neznanim junakom. Svaka od njih kao da želi da pokaže da je bol nad stradalim sinom u ratu ista za svakog, ma kom narodu pripadao.

avalski-toranj

Sa druge strane iz olistalog drveća ponosno se izdiže Avalski toranj. Otići na Avalu, a ne popeti se na njega veliki je propust. Put do tornja vodi kroz stazu među drvećem, koja, kad dođe jesen bude sva posuta žutim i crvenim lišćem. Na velikoj čistini vidi se tronogi lepotan kako se vinuo visoko ka nebu. Decenijama ljuljan od strane hladnih košava, srušen je tokom bombardovanja 1999, a posle 11 godina ponovo je počeo da izdaleka pozdravlja putnike koji dolaze u Beograd. A sa njegovog vrha vidi se ceo Beograd, kao na dlanu, i Srbija na sve četiri strane sveta.

I nije to sve što na Avali možete da vidite. Možete je istraživati prateći senovite izviđačke staze, tražeći lekovito bilje i mnoštvo ptica koje su ovde svile svoja gnezda.

A ako pređete na drugu stranu, skriveno u njenom podnožju smestilo se jezerce Trešnja – prava mala zelena oaza. I jeste drugačije nego što je nekad bilo, bez luksuznog restorana na svojoj obali, pa nije čak ni kao kad je Kristina u nezaboravnoj sceni “Maratonaca” u njemu plivala oponašajući čuvenu Hedi Lamar, ali u njemu još postoje lepote netaknute prirode. Oivičeno šumom, koja se spušta do njegovih obala, pravi je mali biser skriven u ovoj divnoj planini.

avala tresnja

I tako možete da provedete ceo dan istražujući skrivene proplanke pune zelenila i sunčevih zraka. Pa, i kad odete, znate da vam je blizu i da uvek možete opet da joj dođete. Pa čak i kad otputujete, znate da će vas ona čekati na kraju puta. Kad u rumenom sutonu iza poslednjeg brda izroni Avalski toranj na obzorju, znate da ste kod kuće. I da vam je srce puno.



P.S. Slike su sa sajtova Panoramio, glassrbije, nadlanu i wikimedia. I lično moja!

Нема коментара:

Постави коментар